SRCE MATERINO

MAJKA

 

Majka je simbol

nježnosti, ljubavi i dobrote

u trudnoći s nerođenim djetetom povezana.

Dijete svoju majku cijelu

trudnoću nježno dodiruje iznutra,

a ona ga dodiruje izvana polažući dlan na trbuh.

 

To je prva komunikacija dvaju ljudskih bića.

U ranom djetinjstvu majka je najvažniji odgajatelj.

 

O njezinoj ulozi, brizi, njezi i ljubavi, od najranije dobi djetetova života i u tijeku svekolikog razdoblja njegova razvitka, ovise učinkovitost i kakvoća oblikovanja buduće osobnosti djeteta.

U prvim mjesecima i godinama nakon rođenja,

dijete ovisi o majci.

U majčinoj blizini dijete se osjeća sigurno.

Ona je prva osoba njegova povjerenja.

U Pismu obiteljima

papa Ivan Pavao II. piše:

»Može li se na razini čovječanstva ikoje zajedništvo usporediti s onim koje se

uspostavlja između majke

i djeteta što ga je ona

pod srcem nosila

i dala na svijet?«

 

SRCE MAJKE ISUSOVE

Njezino čisto Srce oduvijek je tu za nas, a kako i ne bi bilo kada pripada majci koja je ispod svog srca srce jedinoga Boga nosila .

Poruka iz Fatime: ‘Moje Bezgrješno Srce biti će tvoj zaklon, i put koji će te voditi k Bogu.’

                                                                  

SRCE KAO SIMBOL

Majka djetetu, npr., kaže: srce moje; prijatelj prijatelju otkriva srce; nešto nas dira u srce; s nekim smo jedno srce;

zahvaljujemo od srca; često nas, i u prenesenom smislu, zaboli srce; zna ono i puknuti, stvarno, ili samo venuti od tuge.

U narodnoj pjesmi srce puca u smislu umiranja i patnje. Vladamo se

srdačno, srčano, sa srcem ili bez srca; prihvaćamo draga srca,

možemo biti iskrena, blaga, ali i tvrda, kamena, čelična srca.

Mnogo toga ovisi o kulturi ili odgoju srca.

Iako se srcem najčešće ljubi ili mrzi,

ono također pati, nada se, raduje, sluti.

Slikam nježnost u kamenu,

srce materino

zahvalan za

darovanu

ljubav

života.

 

NJEŽNOST

 

                   Gledam te novorođeni Isus u zagrljaju, na prsima majke

velika poput neba, malena poput djeteta kako smiren slušaš otkucaje njezina srca.

Ljubavlju te odgojila da imaš lijepu riječ za svakoga.

U svakoj ženi, majci, prepoznaješ lice svoje majke.

Nježnošću te pripravila, u tebi svima Boga otkrila.

I mi smo odrasli u kolijevci ruku, uz majčina prsa hranjeni njezinom vjerom voljeni i željeni.

 

Majkama koje su nas rodile daj snage da u nama odgoje:

 

SLUH – da čujemo poruke neba, vapaje drugih,

RIJEČ – da budemo nosioci blagoslova i utjehe, Evanđelja,

VID –     da u svakom čovjeku vidimo Tebe i put do neba.

RUKE – ispružene za zagrljaj i pomoć,

SRCE – da živimo po Riječi Tvojoj i širimo ljubav na putu do vječnost.

 

I naše su nam majke tepale:

maleno moje, krhko i nježno tek rođeno. Sve je u tebe satkano od ljubavi, nježnosti i cvijeća koje vječnošću cvijeta.

Nikad se nećemo rastati. I kad budeš velik ti ćeš me u srcu nositi jer sam ti srce dala. Odrasti, živi među ljudima.

Život je pred tobom satkan od snova radosti i križa. Pratit ću te molitvom.

Kad kažeš riječ neka bude iskrena, velika kao istina.

Ne živi ovdje samo da umreš nego umri da vječno živiš.

Neki naši vršnjaci nisu imali priliku da se rode.

Umjesto života, majke su im darovale s smrt.

                               

Naše su nas s ljubavlju pod srcem nosile,

                   

nježnošću i vjerom othranile da budemo Tvoje slave plamen.

AMEN!

 

DJEČIJA MOLITVA

 

Kad bi čeznutljiv pogled

djeteta pretvorili u riječi bili se oglasile ovako?

„Kaži mi majko
svaki dan kaži mi
poneku lijepu, nježnu riječ.

Neka to bude kao: najdraže dijete moje,
radosti moja, voljeni moj.

Smisli neke, sto put ponovljene nježne riječi,
samo ih kaži.

Ne znaš koliko duša djeteta tvoga
čezne za njima!

 

Srcem ću ih prihvatiti

I sve će rane zacijeliti
I sve će dobro biti
I djetinja će radost oživjeti

I do neba će rast I cvjetati i mirisati.

 

Tvoja će me nježnost, tvoja ljubav

će me čuvati,
od nesanica i nemira,
slabosti i grubosti od hladnoće,
od samoće i tuge.

One će moja mala sunca biti
što će me grijati
i radi njih moje će oči sjati…

Kaži mi
Svaki dan kaži mi
poneku lijepu, nježnu riječ jer te volim,

jer me voliš.“

 

NAŽALOST IMA I DRUGAČIJIH MAJKI…

 

NIJEMI KRIK

     Na Drugom vatikanskom saboru pobačaj i ubojstvo djece prozvani su “nečuvenim zločinima”. Papa Ivan Pavao II. mnogo je puta izrazio protivljenje pobačaju. O njemu je pisao i u enciklici “Evangelium Vitae“, gdje ga naziva smrtnim grijehom. Majka Tereza na govoru prilikom dodjele Nobelove nagrade za mir 1979. godine izjavila je, da “najveći uništavač mira danas je krik nevinog, nerođenog djeteta.

Evidentirano je 7064 pobačaja prošle godine u Hrvatskoj.

“Pro-life” mediji navode pobačaj kao “najveći uzrok smrti u svijetu”. Dnevno se pobaci – ubije, 34.400 nerođene djece, a u zadnjih 100 godina pobačeno je milijardu djece. Prema izvješću UN-a, godišnje se pobaci –usmrti u majčinoj utrobi 45 milijuna djece.

 

JOŠ NEROĐENI, A NEVOLJENI!

 

Prave majke su ponosne na trudnoću jer

još jedno srce pod svojim srcem nose.