SVETKOVINA KRISTA, KRALJA SVEGA STVORENJA

325. godine na Nicejskom saboru definirana je dogma o božanstvu Krista kao Utjelovljene Riječi.  1600 godina poslije,papa Pio XI enciklikom „Quas primas“  11.12. 1925. godine uvodi blagdan Krista Kralja kao vrhunac otajstava spasenja. Papa je želio podsjetiti što Crkva vjeruje o Kristu, pravom Bogu i pravom čovjeku. Svetkovina Krista kralja svega stvorenja slavi se uvijek posljednje nedjelje crkvene godine.

 

Liturgijsku godinu završavamo obnovom vjere u Kristov ponovni dolazak o svršetku svijeta. Ljudska povijest po Kristu raspetom i uskrslom dobila je jedan novi tijek i novi smisao postojanja. Bog je po Kristu počeo ostvarivati svoj plan za spasenje ljudi.  Novozavjetni spisi  navještaju Kristovo kraljevsko dostojanstvo koje je bitno različito od zemaljskog kraljevanja. Uskrsli Krist je veliki svećenik i kralj koji će svoje kraljevstvo predati Ocu u eshatonu. Njegovo kraljevstvo je: kraljevstvo života i istine, ljubavi i mira, pravednosti i milosti.

Dolazak u to kraljevstvo nam je zajamčen ako se na ovom zemaljskom putu budemo ravnali prema pravilma Kristova učenja njegujući duhovne i moralne vrijednosti u svome životu. Na Pilatovo pitanje da li je on kralj odgovara da jest ali da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Isus je kralj spreman na smrt u potvrdu svoje odanosti Bogu i ljudima. Svom smrću i uskrsnućem dao je novi smisao povijesti, sadašnjosti i budućnosti. Njegovo kraljevstvo je kraljevstvo svega stvorenja – i nikad nije kasno zemaljske vrijednosti zamijeniti duhovnim i pribaviti si mjesto u vječnosti . Crkva Svetkovinu Gospodina našega Isusa Krista Kralja svega stvorenja  časti na samom kraju liturgijske godine jer On je „Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak“, kako stoji u knjizi Otkrivenja. Slavlje ovoga blagdana događa se pred samo došašće jer on je prvi sa kojim završava jedno a počinje drugo crkveno vrijeme.