buk6

SVETO TRODNEVLJE

buk6Veliki četvrtak, Veliki petak i Veliku subota. Uskrs je najstarija svetkovina kršćanske zajednice. Kristova Pasha – njegov prijelaz s ovoga svijeta k Ocu po muci, smrti i uskrsnuću – predmet je slavljenja nedjelje, kao ‘malog Uskrsa’, ali i svih slavlja tijekom liturgijske godine.

VELIKI ČETVRTAK

Slavi se misa Večere Gospodnje . U katedralama biskup ujutro ovoga dana slavi sa svim svećenicima. Blagoslivlja  se bolesničko, katekumensko  i krizmano ulje, te ulje za ređenje svećenika. Uvečer se slavi euharistija u svim crkvama …

VELIKI PETAK

Obred Velikog petka se razvio već u IV. stoljeću  u Jeruzalemu, nakon što je carica Helena 320. godine pronašla zagubljenu relikviju križa Kristova. Nakon uvodnih obreda slijede čitanja i pjevanje Muke po Ivanu te homilije i sveopća molitva. Slijedi klanjanje Križu. Ono počinje uzvikom: “Evo drvo Križa, na kom je visio Spas svijeta!” Vjernici se mogu slobodno pokloniti Križu, ili ga poljubiti. Posljednji dio obreda ovoga dana jest pričest koja je na Veliki četvrtak pohranjena na sporednom oltaru. Obred počinje Molitvom Gospodnjom, nema znaka mira, već se samo pristupa pričesti. Liturgija završava otpusnom molitvom te se vjernici razilaze u šutnji. Tišina je u crkvi i srcima vjernika, tišina kojom Bog progovara onima koji su ga spremni slušati – Spasitelj je mrtav da bi nas smrtne izveo u vječni život.

VELIKA SUBOTA

Navečer se vjernici okupljaju na bdijenje. Današnji obred Vazmenoga bdijenja sastoji se od službe svjetla s blagoslovom ognja i Vazmenim hvalospjevom; službe riječi sa sedam starozavjetnih i dva novozavjetna čitanja koja iznose ključne događaje povijesti spasenja; krsne službe. Euharistijska služba u Vazmenom bdijenju je vrhunac Kristove prisutnosti u ovoj noći nakon što smo ga doživjeli prisutnog u simbolu uskrsne svijeće, preko prisutnosti u riječi te u krštenju. Euharistija ostvaruje prisutnost Krista pod prilikama kruha i vina, koji je među nama prisutan u svakodnevnom životu kao Uskrsli, a posebno u svakom euharistijskom slavlju kada nam daje samog sebe za naše suobličenje njemu Proslavljenom.