Svijećnica (Prikazanje Gospodinovo u hramu)

U Hramu se dogodio susret Boga i čovjeka. Pravednik Šimun dugo je čekao dolazak obećanoga Spasitelja. Njegovo cijeloživotno čekanje došlo je ka svome kraju. Stoga u večeri svoga života zahvaljuje;

„Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru, po riječi svojoj u miru. Ta vidješe oči moje spasenje tvoje koje si obećao…Svjetlost na prosvjetljenje naroda, i slavu puka svoga izraelskog.“

Šimun je prepoznao dijete. Bio je to znak koji je dugo čekao. Krist je taj znak. A mi, kršteni u njega, nosimo taj znak na sebi, i svojim djelima trebamo svijetliti kao znak – znak koji vodi u vječni život; putokaz onima koji su zalutali; jer „Bog“ je za mnoge još uvijek „znak osporavan“. Pozvani smo osvijetliti tamu ovoga svijeta i biti svjetlo jedni drugima; put koji iz tame vodi u svijetlo svijeta.