VRIJEME ODLUKE
Na početku vjeronaučne godine, na kraju ljeta i početkom jeseni imamo nedjelju zahvalnicu i cjelodnevno klanjanje. Članovi kuda „Seljačka sloga“ su u narodnim nošnjama. Oltari okićeni plodovima jeseni, izložena pokaznica na Gospinu oltaru. Misa, mnoštvo djece na klanjanju prema rasporedu do večernje Mise. Misli i poruke s roditeljskih sastanaka.
Pohvala i opomena. Pitanje svima: “Jesi li odlučio”?
Ima ih koji su gluhi i taj DAN I NE DOLAZE IAKO SVAKI SATI ZVONA ZVONE.
Što je to u čovjeku? Što sam stariji teže prihvaćam nesigurnost, nemar mnogih koji se nikako da odluče za prakticiranje vjere. Ja imam kratke nagovore onima koji dolaze zahvalan na njihovoj vjeri, svjedočanstvu.
Imam kolega koji se toliko uznemire, raspale po onima koji dolaze, dok oni drugi to i ne čuju, da se i prisutnima više ne ide. Propovijed i opomena, osuda i galama.
Život je kratko vrijeme u kojem svatko mora donijeti odluku. „Čovjek sve može ako hoće“ kaže pjesnik. Tako je malo odlučnih ljudi. Kako je lijepo sresti, razgovarati s nekim koji ima čvrste odluke. Drži se onoga što je izabrao. Kako je previše ljigavih koji nisu „ ni vrući ni hladni“ kako kaže Biblija , nego bljutavi. Tolike životne faze proživljavamo. u svakoj je i Bog u izboru. Dok su djeca zabava, igra. U naše doba i elektronika. U crkvu ga ne vode „ da ne plače, hoda „ i još stotine koje kakvih izgovora.
Kad je mlad i nađe djevojku od zaljubljenosti slabije uči, moli, u Crkvu ide osim kad mora jer je red primit sakramente.
Kad se oženi za ženu, oženi se i za mnoštvo obaveza. Treba mislit na obitelj, razonodu, prijatelje, sport, posao. Bog se mnogima ne uklapa u to razdoblje osim tu i tamo kad su krstitke, sakramenti na koje je red da dovode djecu.
I u tim trenucima za sve imaju vremena, za ispovijed, pričest nema. Kod mene roditelji vode dijete na pričest pa hoće, neće pričesti se. Ima ih koji se ne uklapaju u ovu shemu i dobri su roditelji i odgojitelji u vjeri.
Njima se pridružuju prezaposleni. Radi i nedjeljom, a na Boga računa kad ostari i ode u penziju. Dođe starost. Prekopava po prošlosti, boluje, ako u Crkvu nije išao prije sad i kad bi htio ne ide. To su iznimke koje poznaješ. Ne ispovijeda se u bolesti,bolesničko pomazanje je kraj kako misli pa ga ne treba.
Groblje. Grob i truli vijenci. Sad je prekasno. Tko nebo ne nosi za života u sebi ne mora ga nakon smrti tražiti, zar ne? Što ti je čovjek? Što učiniti?
SACERDOS
