Ne sudi

Osuditi i ocrniti čovjeka nije nikakva poteškoća. Staviti mu na leđa sve prave i krive grijehe, pa to začiniti dobrom pričom, postalo je nešto skoro pa normalno, bez da se upitamo, slušajući takve priče – koliko u njima ima (ne) istine. Sjetimo li se tada Riječi Božje koja iz Svetog Pisma opominje; „ Kako sudite, bit će vam suđeno.“ Koliko je čovjek – čovjek?

Kada Vam se dogodilo da čujete dobar trač o nekome koga dobro poznajete, a da ne povjerujete u njega, bar malo. Kada Vam se dogodilo da stanete na stranu te osobe i kažete da to nije istina, i da ne želite slušati do kraja to što Vam žele ispričati? Kada ste sami zastali i dobro promislili o onome što govorite o nekome…Riječi su poput ognja. One pale dušu, jednom izrečene ne mogu se više nikada povući. U knjizi Sirahovoj stoji jedna lijepa izreka koja kaže; „Udarac bičem ostavlja masnicu, a udarac jezikom kosti lomi.“ Svi ponekad nosimo te i takve masnice, ali ih i dijelimo drugima. A Bog nas poziva na ljubav:.. ljubi bližnjega… ljubi i neprijatelja svoga…ljubi i kada te razapinju na križu…ljubi i u ljubavi izgovaraj svaku svoju riječ, i tada ćeš stvarati neki bolji svijet – po mjeri Boga a ne čovjeka. Za svaku svoju riječ bit ćeš suđen. I zato; „ ne sudi nikome, dok nisi hodao u njegovim mokasinama“ – jer prevelike ili premalene, najčešće nisu tvoj broj.