Noć Svih svetih – u svijetu (ne)kultura

“On (đavao) bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži.” (Iv 8, 44)

Kada odlučite napisati nešto o nekome ili nečemu, obično se prije toga upoznate sa građom o kojoj pišete. Želite li nešto opravdati i uvjeriti druge u vrijednost koju zastupate, morate i sami u nju vjerovati. Zbog toga je nerazumljivo i neodgovorno pisati i zastupati neke vrijednosti za koje sami mislite da su prave, i pri tome uvjeravati sve ostale da u njih vjeruju, dajući najprije lažne i netočne informacije o materiji o kojoj pišete. Mislim najprije na one, koji u svojoj relativnoj vjeri (jer samo takvi katolici mogu biti) vas uvjeravaju da ne treba vjerovati u svoju vjeru. Vidljivo je to ponajprije u sve više promoviranoj, tkz. Noći vještica.

 

Usudite li se napisati nešto protiv te (ne)kulture koja nam je došla servirana kao šala, protiv vas će se ustati, (za ne vjerovati) najprije naši revni katolici, kojima je slavlje Noći vještica IN. I, ako na prozoru uoči noći Svih svetih nemate praznu bundevu, upadate u opasnost da vas proglase zaostalom neznalicom koja nije svjesna postojanja drugih kultura. Ustajem odlučno protiv ovakvog etiketiranja koje dolazi od nestručnih osoba. Sve ono o čemu pišem, pišem isključivo i samo iz osobnog uvjerenja svoga vlastitoga života, kao teologa, zastupajući na prvom mjestu nauk i vjeru rimokatoličke Crkve. Poštujem i uvažavam druge kulture, u svim njihovim dimenzijama, i u tome ne vidim ništa sporno. Odlučno odbijam slaviti i promicati ono što smatram, na prvom mjestu – protivno svojoj vjeri, na drugom – jako glupim, a na trećem – nesmislenim. Pa zaista ne vidim razloga da me osuđuju oni, koji u praznoj bundevi na svome prozoru, vide potvrdu sebe kao kulturnog i obrazovanog čovjeka. Ovo vrijeme preplavljeno je religijskim ponudama, koje nam se često serviraju kao kultura, a sa njom nemaju blage veze.

 

Famozna Noć vještica dolazi iz Engleske, zemlje, koja ima bogatu i znakovitu povijest, o kojoj naša djeca trebaju učiti. Ta Engleska ima puno lijepih običaja, koje je zasjenila ta noć. I zbog toga sam odlučna zabraniti i u svojoj obitelji promicati takvu lakrdiju. Umjesto Noći vještica, bilo bi jako pohvalno kada bi naša djeca slavila Dan palačinki, koji je također engleski praznik, ali o njemu nikada nisam čula ni riječi od svoje djece. Sve o čemu mi govore, je zaluđenost određenih nastavnika materijom u kojoj je njihova mašta pronašla plodno tlo da se pokaže, pa nam tako škole pretvara u vještičje špilje, groblja i kosturnice, po čijim holovima lete šišmiši, vampiri i ostale zle gluparije. Pa kada uđete u tako nekulturnu i poganski okićenu školu, vjerujem da vam riječ „kultura“ niti ne padne na pamet, jer u takvoj bezvezariji ima svega, samo ne kulture.

 

Bilo bi lijepo kada bi nastavnici engleskog jezika, kao i svi drugi nastavnici, profesori i odgajatelji naše djece, svoj kurikulum zaista gradili na kulturi jednoga naroda, a ne na mješavini sekularizirane i multikulturalne povijesti američkog naroda, i različitih religijskih denominacija koje u njoj žive, jer ono što nam se nameće kao slavljenje nečije kulture krije u sebi puno strašniju istinu, nego što je vidimo u praznoj bundevi. U kontekstu samoga odgoja (posebice mladih ljudi) ovo je i događaj suprotan – i odgoju, ali i svakom dobrom ukusu.

 

Za one koji to možda ne znaju, par riječi o samom datumu vještičjeg slavlja:

 

Noć vještica ili halloween poganski je praznik koji bi značio: HELL – pakao i WEEN od korijena WIN što znači pobijediti, a to znači: Pobjeda pakla.

 

31. listopada je važan datum za ezoterizam (ezoterija (grč. ezotheo„nutarnji“) skup je učenja i znanja koja se bave proučavanjem zakonitosti vidljivih i nevidljivih svjetova tj. žele čovjeka dovesti do metafizičke spoznaje) koja to ovako definira:

 

„Vraća se Veliki Sabba četiri puta godišnje… Samhain (=keltski knez mrtvih i knez tame) Halloween koji je možda najdraže slavlje… najmagičniji je dan u čitavoj godini, on je Nova godina svega ezoteričnoga svijeta“.

 

A svijet okultnoga definira ga sljedećim riječima: „To je najvažnije slavlje sljedbenika Sotone“. Tako je datum jedne važne svetkovine u kršćanskoj kulturi ušao i u kalendar okultizma, ali i u naše domove.

 

Pomodarstvo Halloween-a treba pobijati jer pokušava poništiti vrijednu predaju, sjećanje i zahvalnost prema našim dragim preminulima, te našu vjeru u Isusa Krista. Božji narod ne treba se maskirati i slaviti taj dan. Dignimo glas u ime Isusa Krista koji oslobađa od zla Sotone i neka ova slika kršćanima koji smatraju taj dan zabavom bude poziv na pokajanje i zauzimanje novoga stava.Ukoliko pojedinci žele biti besplatna reklama onima koji promoviraju kult smrti – pustimo neka to ostane njihov izbor, no velika većina to radi iz zabave, i u svojoj duhovnoj nepismenosti. Nije lako ići protiv struje, stavljajući se protiv trendova i vladajućih moda koje opsjedaju čovjeka na svakom koraku, no kao kršćani smo pozvani da budemo svjedoci za Istinu. Kao kršćani, pozvani smo da mislimo i razmislimo, te lukavstvo pod kojim se morbidno i okultno prikazuje kao simpatično, zabavno i sadaržajno – poželjno za mlade, odlučno odbacimo daleko od sebe.

 

 U hrvatskoj europskoj tradiciji štovanje pokojnika bilo je sve do modernog vremena dio čovjekove svakodnevice. Radi toga je s razlogom uveden crkveni, ali i državni blagdan, Dan mrtvih. Danas osjećaj zajedništva sa onima kojih više nema izražavamo odlascima na grobove pokojnika bar jednom godišnje, najčešće prvih dana mjeseca studenoga, kada pijetet prema onima koji su pred nama otišli s ovoga svijeta, iskazuju i oni koji se ne osjećaju vjernicima. Pomolimo se stoga za svoje i sve mrtve, čekajući u nadi trenutak ponovnog susreta s njima u Kraljevstvu nebeskom.

 

Oduprimo se „postojani u vjeri“, svemu onome što nas od vjere razdvaja, i recimo odlučno NE vještičjem slavlju.