Prorok Svevišnjega – Ivan Krstitelj

Ivan je najveći prorok među prorocima. Rođen u poznim godinama svojih roditelja, kada već nisu vjerovali da će ikada imati djece, Ivan je bio dar Gospodnji svojim roditeljima.

Zaharija i Elizabeta daju mu ime Ivan, što znači „Gospodin je milostiv“. Bio je neobičan, čudna ponašanja, skromnih prohtjeva! Time bismo najbolje mogli označiti život i djelovanje svetoga Ivana.

Čudom je došao na svijet od već ostarjelih roditelja, čudom i čudan je bio cijeloga svoga života. Živio je u pustinji u samoći. Odjeća mu bijaše gruba, glas oštar, jelovnik– skakavci i med. Više se brinuo za stjecanje nebeskog bogatstva, nego zemaljskog. Njegov primjer privukao je k sebi mnoge, koji postadoše njegovi učenici. Prvi Isusovi učenici bivši su Ivanovi učenici. A on nije ljubomoran ni zavidan; štoviše, sam svoje učenike upućuje Isusu kada govori za njega: «On treba da raste, a ja da se umanjujem» (Iv 3,30). Zato je dobio najveću pohvalu koju je ikada jedan smrtnik dobio na ovoj zemlji: sam Isus ga naziva „najvećim rođenim od žene“. Ivan je ponizan pred Bogom. Iako je velikan, prorok, narod grne za njim, svi hoće da ih on krsti, učenici se otimaju tko će mu biti bliži – Ivan skromno priznaje: „Nisam ja prorok, nisam ja onaj za koga me vi držite, nisam ja Mesija“. On je jedinstven i neponovljiv, jer je imao i jedinstvenu zadaću – pripraviti put Sinu Božjemu. Ali nam je Ivan učitelj svojim porukama. Nad njima se ponekad zaustavimo.

Njegov nas temeljni poziv i danas kao i prije mnogo stoljeća poziva:

„Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!“ (Mt 3,2).