325. godine na Nicejskom saboru definirana je dogma o božanstvu Krista kao Utjelovljene Riječi. 1600 godina poslije,papa Pio XI enciklikom „Quas primas“ 11.12. 1925. godine uvodi blagdan Krista Kralja kao vrhunac otajstava spasenja. Papa je želio podsjetiti što Crkva vjeruje o Kristu, pravom Bogu i pravom čovjeku. Svetkovina Krista kralja svega stvorenja slavi se uvijek posljednje nedjelje crkvene godine.
Prvo čitanje Ez 34, 11-12. 15-17 Čitanje Knjige proroka Ezekiela »Ovo govori Gospodin Bog: ’Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti! Kao što se pastir […]
SVETE MISE U TJEDNU od 14. do 20. studenog 2011. Ponedjeljak – župsko klanjanje iza sv. mise 18.00 sati + Janja i Božo Škrabo spomen: + Blaž Kasalo […]
SAKRAMENT POKORE
(OBRAĆENJA, ISPOVIJEDI, POMIRENJA ILI OPROŠTENJA)
Bliži se vrijeme velike ispovijedi. Tada se više ili manje pripremljeni za taj sakrament ispovijedamo da bismo vratili svojoj duši mir i krenuli u neki novi početak praćeni Božjom milošću. Postanak samoga sakramenta pokore ima svoj početak u samim počecima Crkve. Crkva se ne izjednačava sa svijetom ali je stavljena u svijet i s njime je u stalnom dijalogu. Razdor koji je nastao između Crkve i čovječanstva nastao je u srcu čovjeka. Mi tu ranu, u svjetlu vjere, nazivamo grijeh. Težnja Crkve je ponovno uspostaviti ravnotežu i pomiriti podijeljenosti – u svijetu, u Crkvi, u čovjeku. Pristup sakramentu pokore označava korijenitu promjenu srca, trajan i svakodnevan napor kojim se nastojimo pomiriti s Bogom, sa drugima i sa samim sobom. Temeljni zakon svih živih bića je zakon rasta. Taj zakon vrijedi i za čovjekov duhovni, moralni i kršćanski život. Obraćenje (metanoja) je nutarnja promjena svega čovjeka, koja ga iz dana u dan sve dublje prosvjetljuje i sve više suobličuje Kristu. Obraćenje i pokora sačinjavaju dio puta kojim čovjek nužno mora proći da bi ušao u zajedništvo s Bogom.
Prvo čitanje Izr 31,10-13.19-20.30-31 Vješto radi rukama marnim. Čitanje Knjige Mudrih izreka Tko će naći ženu vrsnu? Više vrijedi ona nego biserje. Muževljevo se srce uzda u nju i blagom […]
Nalazimo se pred ponovnim izborima za Hrvatski Sabor. Na njima se odlučuje o našoj budućnosti i budućnosti naše djece, tako da je pred nama odgovoran zadatak; dobro promisliti koga ćemo zaokružiti i kome ćemo pokloniti svoje povjerenje. Dužnost katolika, kao građana Republike Hrvatske, svakako je izići na izbore i glasati u skladu sa vlastitom savješću. Neodgovorno se ponašaju oni koji govore da se njih izbori nimalo ne tiču. Izlazak na izbore je naše građansko pravo i kršćanska dužnost.
Župna kateheza za druge razrede srednje škole odžava se od 16.30 -17.30 h, svake 1. i 3. subote u mjesecu.
Većina stanovništva u našoj zemlji izjasnila se pripadnicima katoličke Crkve. Ako slučajno prođete tom istom zemljom večer uoči Svih Svetih vidjet ćete na bezbroj prozora izdubljene bundeve i u njima zapaljene svijeće, kraj njih obično leti poneki šišmiš, glava od vampira ili vještica koja jaši na metli….
Gledajući sve to pitam se koga predstavljaju te bizarne figure koje obično plaše malu djecu i kojima ih u bajkama plaše pisci. One su simbol zla. Nikada nisam pročitala ni jednu bajku ili priču o dobroj vještici, ili dobroćudnom vampiru koji pije ljudsku krv..Brr…Pa djeca ne vole niti pričati o tome. A što rade naši odrasli.
SVETE MISE U TJEDNU od 31. listopada do 6. studenog 2011. Ponedjeljak 18.00 sati + Ante, Ivo, Milka Kovačević spomen: + Petar Škrabo Utorak – BLAGDAN SVIH SVETIH […]
Blagdan Svih Svetih je svetkovina cjelokupne Crkve. Slavlje ovoga blagdana preteču nalazi u slavljenju blagdana svetih mučenika koji se počeo slaviti na kršćanskom Istoku prve nedjelje poslije Duhova, kojemu se poslije dodaje i spomen ostalih svetih. Postoje svjedočanstva o tri datuma slavlja ovoga blagdana (prva nedjelja poslije Duhova, 13. svibnja i petak u vazmenoj osmini), sve dok konačno nije određen da se slavi 1. studenoga.
Toga dana slavimo sve one koji su po Kristovoj Crkvi dospjeli do nebeske slave, do nebeskog Jeruzalema i od njih molimo zagovor. Oni su proslavljeni udovi Crkve koji su životno povezani s članovima Crkve na zemlji. Po svome krštenju postajemo „kraljevsko svećenstvo i dio svetoga naroda“ koji je pozvan na istu slavu s njima. Ovdje na zemlji sveti smo jer smo članovi Crkve koji su kršteni u ime Trojedinog Boga – Oca, Sina i Duha Svetoga i u svima prebiva Duh Božji.
Vjerujemo da Crkva postoji u tri stanja; Crkva zemaljska koja putuje ovom zemljom, Crkva nebeska u kojoj su blaženici koji gledaju lice Božje; a vjerujemo i da postoji Crkva sastavljena od onih koji su otišli sa ove zemlje ali još nisu dospjeli do Boga – oni se čiste da bi mogli dospjeti u zajedništvo s njim.
Pozvani smo moliti za svoje,ali i za sve pokojne.Vjerujemo da sveci na nebu mogu moliti za nas ako im se utječemo i molimo njihov zagovor. Oni su nam uzori jer su svojim životom svjedočili Kristovu milost po kojoj se Bog proslavio po njima. Časteći njih mi častimo Boga koji im je darovao milost po kojoj su mogli činiti herojska djela kršćanske ljubavi. U isto vrijeme oni su najbolji primjer kako surađivati s Božjom milošću. Ovdje na zemlji mi častimo i štujemo svete ne kao neka božanstva, nego ih častimo kao osobe u kojima je Kristova milost djelatna. Čašćenje svetaca uvijek je i hvala i pohvala samome Bogu.
lekosta