SUBOTA, 1. siječnja 2011. – Nova godina
Budimo nositelji svjetla!
Na Silvestrovo, svake godine odem u crkvu na molitvu, jastučić na stepenici – Bog i ja. Pitam se kao svećenik što sam uspio napraviti, kome sam svjetlo bio u protekloj godini.
Raspjevana zvona nad gradom. Sumrak. Prepune ulice prolaznika. Trgovi predbožićno okićeni, ozvjezdani svjetlom. Užurbanost posvuda.
U ustima gorak okus kave. “Božić je ludnica, kažem ti, ludnica..i to svake godine, svake…” reče Marija između dva gutlja.
“Za mene je Božić radost koja traje, vraćanje u djetinjstvo, dar neba zemlji” odgovori mlada katehistica Rozmasri. “Ne davi, molim te! Ti svemu daješ smisao koji nitko ne razumije, ni ja ni..prijateljice. Davno je Božić bio događaj, a sada od njega pravimo biznis, šoping, draga moja.”On je bio što je i sada: rođendan Boga, a što se slavi samo izvana, okićenim jelkama, darovima, dobrim jelom.. a ne srcem… u tome je problem.””Popuješ, draga moja, popuješ. Nije ni čudo s kim si i na koji fakultet ideš. Mene jeza hvata kad pomislim koliko ove godine moram potrošiti na darove, hranu..sebi i drugima..nezahvalnima. Brdo novca nizašto. “Zar ti nisi ona koju poznam godinama? Zbunjuješ me.” “Oprosti, ništa osobno. Nekada mi je Božić bio radost, danas je noćna mora. Imamo toliko poslovnih prijatelja a za svakoga treba smisliti neki dar ni sličan onome od lani. Kažeš: “Bog nam se darovao. To nam je najveći dar”. Kako to njima reći a da ne ispadneš iz trenda “čovjek od jučer” što bi rekao onaj moj filozof.” “Mislim da me nisi razumjela. Crkva nije protiv proslave, vanjskog sjaja. Na žalost zaboravlja se ono što je uzrok tom slavlju u tome je problem.
Svim vjernicima, dragim sadašnjim i nekadašnjim župljanima, prijateljima i poznanicima, svima Vama dragi posjetitelji našeg portala, sretan i blagoslovljen Božić te mira, zdravlja i sreće u novoj godini, želi župnik […]
Božić je, Božić je u srcu tvom i mom … Jaslice 2010. u župnoj crkvi Ima blagdana koji ostavljaju duboki trag u svakodnevnom životu ljudi, podsjećaju na djetinjstvo, obiteljsku […]
Jači u nas vjeru svetu, koju Isus donije svijetu, Svaki da to djeluje, što u srcu vjeruje.
Svjetlo Božje, daru lijepi siđi s Božjeg krila dol’, Um prosvijetli, volju krijepi, liječi duše tešku bol.
Svani, dane, i noć skrati, sini sunce, i povrati Bogu čast na visini, svijetu mir na nizini.
Već se bliži vrijeme blago, već se bliži onaj čas, kad će izić Sunce drago, svanut svemu svjetu spas.
Svani, dane, i noć skrati, sini sunce, i povrati Bogu čast na visini, svijetu mir na nizini.
Otvori se, zemljo mila, da iz plodnog tvoga krila u taj sretan, blažen čas svemu svijetu nikne spas.
