BLAGDAN SVETE LUCIJE, DJEVICE I MUČENICE

Ime Lucija dolazi od latinske imenice lux i znači svjetlo, sjaj, jasnoću, a u daljnjem smislu označava oko, život, prosvijetljenost svijetlom vjere. Na blagdan svete Lucije sije se pšenica kao simbol novog života, rađanja i rasta. Dvanaest dana koji nas dijele do Božića predstavlja tako dvanaest mjeseci u godini, pa ako je vjerovati starim predajama, vrijeme kakvo će nam biti tih dvanaest dana biti će takvo i dvanaest mjeseci iduće godine. Sveta Lucija ( 284. – 303. g. ) podnijela je mučeništvo za vrijeme vladavine cara Dioklecijana. Rođena je u kršćanskoj obitelji u Sirakuzi koja je bila važno trgovačko središte Sicilije. Sirakuza je bila grad koji je na kršćanstvo obratio biskup Marcijan a tamo je poslan od samog sv. Petra. Kršćanska zajednica u Sirakuzi je bila velika i brojna. Lucijina obitelj je bila bogata, plemenita i uvažena u društvu.

 

Majka joj se zvala Eutihija, a otac Lucije pa je Lucija vjerojatno dobila ime po svome ocu, jer je prvorođeno dijete naslijeđivalo očevo ime. Kako je Lucija rasla u njoj je sazrijevala odluka da se u potpunosti posveti Bogu. Daje u tajnosti zavjet djevičanstva kojemu pokušava ostati vjerna do kraja. Prilikom jednog hodočašća na grob svete Agate njena tajna dolazi na vidjelo. Majka joj postaje najboljom saveznicom i na Lucijinu zamolbu proda sve imanje a zaradu podijeli siromasima i ubogima. Takvo što su mogli uraditi samo kršćani pa Lucijin zaručnik, ljut što je ostao i bez zaručnice, i bez imanja, prijavljuje Luciju namjesniku Paskaziju. On je dovede k sebi i da bi se obranila od lažnih optužbi, zatraži od nje da prinese žrtvu rimskim bogovima. Ona odbije njegove naloge i time si zapečati sudbinu. Predaja kaže da je Paskazije naredio vojnicima da je svežu na lomaču, poliju uljem i zapale. Lomača je se nije niti dotaknula, pa je vojnici izvlače iz vatre i odlučuju smaknuti mačem. Prije nego što su joj odrubili glavu zaželjela je obratiti se okupljenom mnoštvu. Tada je prorekla pad rimskog carstva i skoru smrt cara Dioklecijana, kao i prestanak progona kršćana koji će donijeti mir Crkvi. Pokopana je u katakombama i ubrzo joj na grob hodočaste vjernici dobivajući njenim zagovorom različite milosti. U 5.stoljeću iznad groba podiže se bazilika njoj posvećena. Štovanje svete Lucije ubrzo prelazi granice Sicilije. Papa sveti Grgur Veliki (+ 604.) uvodi njeno ime u misni kanon. Tijelo svete Lucije ostaje više stoljeća u Sirakuzi. Prilikom prodora Arapa na Siciliju 878.godine tijelo joj je sakriveno na sigurno mjesto. 1040. godine pod vodstvom bizantskog cara Sirakuza je oslobođena od Arapa a tijelo svete Lucije je za nagradu preneseno u Carigrad. 1204. godine venecijanci osvajaju Carigrad i tijelo svoje svetice vraćaju nazad u domovinu. Relikvije svete Lucije se od 13. prosinca 1981. izlažu na čašćenje.

Mnogostruka je zaštitnica – vida i očiju, slijepih (tjelesno i duhovno), ratara, lađara, krojača, pisaca, vratara i kovača.