zupa nustar 1200

Cvjetnica

zupa nustar 1200

OZDRAVLJENJE GUBAVCA

Toliko toga je skriveno

u nama, u krvi našoj.

Život i smrt,kao ponornice

teku pa izbiju u bolesti.

 

Sve se uskovitla, procvjeta nemirom i zaboli.

Zdravi nas izbace iz društva,

obilježe,postajemo prijetnja

i stranci njima i svojima.

 

Htjeli smo ga pozdraviti izdaleka.

Mahnuo je rukom.

U očima

njegovim vidjeli smo samilost.

 

“Isuse, sine Davidov, smiluj nam se!”

Vikali smo uglas.

Ušutkavali nas oni uokolo zgroženi našim ranama.

Naredi da nas pozovu.

 

Od njegova dodira poče ozdravljenje.

Ranjena koža buja, raste,

prska kao pupovi u proljeće

i drhti kao mlada vrba nad vodom.

 

Nakon kupanja u Siloamu

prvi put smo, na mladoj koži, osjetili

topli popodnevni vjetar.

zupa nustar 1200

OZDRAVLJENJE JAIROVE KĆERI

 Bila sam voljeno dijete, kap na dlanu,

sunčev sjaj

u oku majke i oca moga.

 

U jutru života smrt mi došla u pohode,

dane odbrojila, zatamnila moja staze,

zaustavila korake, igre djetinje.

 

Postadoh uvenuli list na vjetru,

mrtva površina vode i

sunce na zalazu.

 

Ležala sam na postelji bijeloj,

svijeće su drhtale od suza majčinih.

Otac ga pozva, a on se odazva.

 

Reče:

“Smrt je samo san,

smrti zapravo i nema.”

Svi ostadoše u čudu.

Od njegova dodira zaiskri život u meni.

Svoje sam lice vidjela u njegovim

očima.

 

 

zupa nustar 1200

Nuštar, nedjelja 22. 3. 2020.

Kako je izgledao Nuštar danas – u nedjelju 22. ožujka 2020. (4. korizmena) kad su ljudi trebali inače izlaziti iz crkve – sablasno prazno, ljudi nigdje, tek poneki automobil i golubovi.

 

 

POGLEDAJ VIDEO na YOUTUBE

 

zupa nustar 1200

Nema Bogoslužja u crkvi – ojačajmo svoj duhovni život

Poštovani posjetitelji našeg župnog portala, dragi vjernici

 

Nalazimo se u vremenu korizme, vremenu svođenja osobnih računa, propitivanju svog stava i odnosa prema bližnjem, ali i prema dragom Bogu. Mnoge korizme su za nama, svašta smo promišljali svih prošlih godina neke svoje odluke smo proveli, u nekima smo poklekli, neke nisu niti zaživjele. Koliko smo bolji ove korizme nego prethodne, dobro je pitanje ukoliko si ga postavljamo.

 

Ova korizma je posebna jer se u njoj dogodilo nešto čega nije bilo u povijesti slavljenja svete mise, nešto o čemu do prije nekoliko dana nismo niti sanjali. Čitali smo kako je bilo svega u toj povijesti i zabrana, i protjerivanja, i progona, i ratova. Kao sudionik Domovinskog rata svjedok sam vremena kada se sveta misa u Nuštru održavala i u nemogućim uvjetima, gotovo svakodnevno. Znali smo dolaziti na sv. misu, izlažući se direktnoj pogibelji od granata koje su bez ikakva pravila derale naše sokake i ubirale živote onih koji su njima gazili u krivo vrijeme. Vjerujte mi, svako vrijeme je tih dana bilo krivo.

 

Danas smo suočeni s najvećom svjetskom pandemijom Korona virusa, gdje se u cilju suzbijanja pošasti koja se širi svijetom, Europom, pa tako i Hrvatskom, a u cilju suzbijanja zaraze koja se lakše širi, ako se ljudi okupljaju u većim skupinama. Kako bi se smanjila mogućnost prenošenja zaraze, koja može rezultirati teškom bolesti sa smrtnim ishodom poglavito među starijom populacijom u sklopu mjera Hrvatske vlade i Kriznog stožera RH, Hrvatska biskupska konferencija donijela je odredbe u kojima se privremeno do daljnjeg otkazuju sve svete mise…

Tako u prvoj odredbi HBK stoji:

1. Da bi se izbjeglo širenje bolesti COVID-19 i očuvalo zdravlje stanovništva, sve se svete mise, slavlja sakramenata, sakramentala, pučke pobožnosti, župna slavlja i drugi događaji i svi sastanci otkazuju do daljnjega, kako unutar zatvorenih prostora tako i na otvorenim prostorima.

Da čovjek ne povjeruje svojim očima – dakle situacija je vrlo ozbiljna, koliko smo svjesni te ozbiljnosti i koliko smo odgovorni – toliko vrijede naši životi i životi naših bližnjih.

 

Kako dalje?

Naš župnik Slavko, kao i uvijek ima rješenje. Vođen Duhom svetim, odlučio je pisati kratke članke, a internetska mreža putem ovih župnih stranica, uz malo truda njegovog, mojeg i vašeg pronaći će put do naših srca i utažiti glad za dozom duhovnosti, po koju smo dolazili u našu crkvu slaveći euharistiju. Jer ne živi čovjek samo o kruhu…

 

Pozivam Vas da pratite objave i promišljate čitajući njegove članke. Svaki članak vrijedi kao nazočnost dnevnoj sv. misi. Uskoro slijedi prvi.

odredbe

Odredbe Hrvatske biskupske konferencije

odredbe

katekizam

Znanje i praksa

katekizam

 

Mi koji smo vjeroučitelji izvan školskog programa  pitamo se kako pomiriti učenje gradiva na vjeronaučnom satu s činjenicom da u praksi opada broj onih koji dolaze u crkvu. Ide li znanje bez prakse? Smije li vjeroučitelj pitati  učenika je li bio na Misi prošle nedjelje? Može li odgovor utjecati na ocjenu? U nekim zvanjima je praksa obvezna, a vjera je životno zvanje.

Bez sumnje, Vjeronauk je potreban u školskom rasporedu. Pomalo nas čudi kako svi drugi predmeti, ili većina njih, imaju praktičnu nastavu, a Vjeronauk samo unutar škole. Smije li ih vjeroučitelj pozvati u Crkvu u praktičnom dijelu nastave?

Zar Crkva, nedjeljna Misa, nije praktično pokazivanje, usavršavanje vjere?

 

Nitko nije mudar da bi sve mogao i trebao znati. Znanje će biti samo učenje, a manje prihvaćanje vjerskih sadržaja u praksi. Znati neke vjerske činjenice napamet ne znači znati, usvojiti, doživjeti ispunjenje znanog u zajednici koja to isto zna i vjeruje. Iskustvo i znanje idu zajedno.

Kažu da nije isto govoriti što znaš i znati što govoriš. Znanje dobiva na vrijednosti ako se spoznato primijeni u životu.

Da župski vjeronauk, dakle, nakon svih  sati slušanih u školi, osvježi praktično u Crkvi, samo je dobra želja. Na misnim slavljima djece sve manje. Nakon slušanog Vjeronauka u drugom srednje, krizmanici ne znaju vjerovanje napamet. Nakon pričesti – razlaz, nakon krizme jednako. Stari bi rekli da Sotona sve zna o Bogu, ali ga ne voli. Tako se, nažalost pokazalo da je uvjerenje, znanje o Bogu, jedno, a praksa drugo.

Kako bi bilo lijepo kad bi vjeroučitelji jednom u mjesecu doveli vjeroučenike na Misu i tako potvrdili vrijednost naučenog. Ovako je to naša borba u kojoj se osjećamo gubitnici. Tješi nas što ima dobrih vjeroučitelja koji  učenike okupljaju na nedjeljnim Misama. Tu župni vjeronauk dobiva smisao i ispunjenje u aktivnostima koje oni imaju u obredu, od čitanja do pjevanja, prinosa darova, recitala nakon pričesti.

 

Vlč. Slavko Vranjković

Župnik u Nuštru, književnik i slikar

x20200213 171807

Kanonska vizitacija u župi

U četvrtak 13. veljače 2020. godine, našu župu ophodili su mons. Ivan Ćurić – pomoćni biskup Đakovačko-osječke nadbiskupije, i njegov pomoćnik vlč. Pavao Mikulčić, a u sklopu redovite kanonske vizitacije.

Naš župnik vlč. Slavko Vranjković, primio je uvažene vizitare i proveo ih filijalama Cerić i Marinci, posjetili su i učenike i učitelje u školi Zrinskih u Nuštru. U popodnevnim satima uvaženi biskup susreo se sa župnikom i njegovim suradnicima (članovima pastoralnog i ekonomskog vijeća) u vjeronaučnoj dvorani u Nuštru.

 

x20200213 171807

 

 

Susret je protekao u vedrom i toplom ozračju, pri kojem su vizitari poslušali voditelje pojedinih sekcija u evangelizacijskom, liturgijskom, katehetskom i karitativnom životu župe. Biskup je nakon pažljivog slušanja, uz vidni interes, pokušavao stvoriti sliku o župi Duha svetoga, župniku i njegovim suradnicima, dakle o živoj mjesnoj crkvi.

Propitivao se o nekim detaljima iz života župe, pohvalio sve ono dobro što se čini u župi te podjelio nekoliko toplih očinskih savjeta i uputa u kojem smjeru bi trebalo nastaviti rad na dobrobit svih vjernika u vremenu pred nama.

Cjelodnevni boravak zaključen je svetom misom koju je predvodio uvaženi biskup, koji se u vjerujemo plodnoj homiliji, obratio nazočnim vjernicima. Crkveni zbor, pojačan pjevačima iz filijala, nadahnuto je uresio misno slavlje. 

Na koncu se župnik zahvalio vizitatorima, a biskup župniku i domaćinima. Župu je darovao replikom Posljednje večere.

Svetoj misi nazočio je, za ovakve prilike, neuobičajeno manji broj vjernika – pa evo svima onima koji su mogli doći, a nisu na promišljanje.

x20200213 162014

x20200213 162033

x20200213 165051

x20200213 171755

 

x20200213 172237

x20200213 180048

x20200213 180613

x20200213 180628

x20200213 180633

x20200213 181536

xkapela as

Stepinčevo 2020

Molimo za proglašenje bl. Alojzija svetim! Sveta misa u Nuštru u 18 sati.

 

U očekivanju novog dokumentarca o blaženom Stepincu  Višnje Starešine, pogledajte dokumentarac Nevena Mihaela Dianeževića iz 2019.

 

 

 

 

 

xkapela as

xstepinac

svetiBlaz1

Sveti Blaž – Vlaho

svetiBlaz1

Svetac Mučenik Biskup

Na današnji dan svake godine po svim crkvama dijeli se blagoslov grla, a po zagovoru sv. Blaža, biskupa i mučenika. Ovaj se blagoslov temelji na prastaroj predaji po kojoj je sv. Blaž svojim blagoslovom spasio dječaka kome je u grlu zapela riblja kost.

Današnji svetac bio je također jedan od brojnih mučenika prvih stoljeća kršćanstva. Potjecao je iz grada Sebaste u Armeniji a već od ranog djetinjstva i mladosti opredjelio se za Krista napustivši radosti i užitke ovoga svijeta. Bio je za ono doba veoma obrazovan čovjek i vršio je službu liječnika radosno pomažući siromasima. Pomagao im je ne samo kao liječnik, već je još više kao kršćanin u njima gledao i susretao samoga Krista.

 

Svojim držanjem i dobročinstvima postao je u gradu veoma popularna i draga osoba. A kako je tada Božji narod birao biskupa, to su po biskupovoj smrti na njegovo mjesto izabrali Blaža. Za vrijeme cara Licinija buknuo je na istoku opet strašan progon kršćana, a prvi su na udaru bili pastiri. Blaž je svoje vjernike bodrio da ustraju u vjeri. Na nagovor svećenika i vjernika Blaž se skloni pred neprijateljima, ali ipak bude uhićen. Bio je mučen kako bi ga prisilili na otpad.

Sveti biskup hrabro je podnio sve muke i nije se dao ničim zastrašiti. Krvnik mu je godine 317. odrubio glavu. Ta glava kao dragocjena relikvija godine 972. dospije u Dubrovnik. Grad ga izabra za svog zaštitnika i već 1000 godina stoji pod njegovom zaštitom. dubrovčani svake godine najsvečanije slave svoga zaštitnika, a u procesiji biskup nosi svečevu glavu koju pobožni vjernici sa strahopočitanjem ljube. Dubrovnik i sv. Vlaho, kako Dubrovčani nazivaju sv. Blaža, nerazdruživi su.