izlozba

Izložba

izlozba

zornice

Zornice od 2. prosinca 2019.

zornice

x20191201 191535

Proslava Došašća

x20191201 191535Prisutnost pokojnih, nekad rođenih i voljenih svodi se na sjećanje, događaje koji pamtimo i zaboravljamo. Dobro je naglasiti onu staru izreku koju je, preko pjesničkih usta, netko izrekao kao da Isus govori:“ Slave moj rođendan, a mene nisu pozvali na proslavu!“ Začuđuju sve ove sline pripreme, raskošna svijetla, ponude, u proslavi Došašća diljem svijeta i Domovine. Mnogi, gledajući ovo, zaboravljaju bit pravog slavlja. Za kršćane nije to proslava povijesnog događaja koji je sve dalje iza nas, koji prelazi u sjećanja na Isusov rođendan. Proslava se, dakle, odvija na dva kolosijeka; iskustvo spomena i iskustvo iščekivanja, drugovanja s njime u sadašnjosti i budućnosti. 

Ljudima, nekima od njih, mnogima, treba vratiti spoznaju da se proslava prošlosti ne može odvojiti od činjenice da je Isus isti nekad i sada, da je prisutni među nama. Lijepo je slaviti rođendane kad su slavljenici s nama. Nažalost, to se ponekad, gubi iz vida i dobiva se dojam da je Advent proslava prošlog događaja. Pravi kršćanin, u proslavi, uspostavlja živu vezu s njime u liturgiji i raskošnom vanjskom slavlju. To treba isticati tijekom Adventa jer je, nažalost, Isus mnogima i slabim kršćanima tuđinac koji je živio „u ono vrijeme a ne danas“. Nedvosmisleno je to doživio apostol Pavao govoreći da je on jučer i danas isti i da će tako biti do vječnosti. Bilo bi dobro, uz sve lijepe pjesme i doživljaj za oči da se naglasi ta veza Krista živa koji s nama dijeli sadašnjost i koji na svodi u budućnost i ponovni susret na kraju vremena. Došašće je vrijem duhovne priprave na proslavu Božića koja se očituje u ispovijedi i pričesti. Od nas se traži obraćenje i rađanje dobrih plodova. Na rođendane se dolazi s darom u rukama. Što mu možemo donijeti? Donesi mu sebe i sve one koje voliš, za koje se moliš. Kako mu to reći? Ne brini! On čita naše mislili sve znade što je u tvom srcu i pogledu.

x20191201 190803

KONCERT – 1. nedjelja došašća

U župnoj crkvi u Nuštru, nakon večernje svete mise, povodom 1. nedjelje došašća, upriličen je koncert učenika nižih razreda koji su svojim pjevanjem iz srca, dodirnuli srca svih nazočnih.

Učenike je u Ceriću pripremala Jasmina Puharić, u Marincima Nevenka Škrabo i Pavao Pap, a u Nuštru Matea Tomić i Mirjana Srednoselec.

Župnik se svim učenicima i voditeljima zahvalio na prekrasnom koncertu, nakon kojega ih je i darivao replikom svoje slike.

 x20191201 190803

 

x20191201 191120

 

x20191201 191229

 

x20191201 191238

 

x20191201 191255

 

x20191201 191311

 

x20191201 191324

 

 

Nakon koncerta župnik se s vjernicima zaputio na Trg dr. Franje Tuđmana, gdje je upalio prvu adventsku svijeću.

 

x20191201 192306 

POGLEDAJTE VIDEO ISJEČAK – MESIJA

 

 

 

20191117 095843 1

PROSLAVLJENI BRAČNI JUBILEJI U CERIĆU

U filijalnoj crkvi sv. Katarine u Ceriću, 17. studenoga, na 33. nedjelju kroz godinu   svoju vjernost posvjedočili su bračni parovi koji su ove godine slavili četrdesetu i pedeset i petu obljetnicu.

 

Četrdesetu obljetnicu slavili su: Marica i Dragutin Bunić, Branka i Ivica Markasović, Marija i Ivan Markasović te Verica i Vid Pezić.

Pedeset i petu obljetnicu slavili su: Barica i Pavo Krajinović.

 

20191117 095843

 

Svetu misu u zajedništvu svih okupljenih predvodio je župnik vlč. Slavko Vranjković koji je u svojoj propovijedi govorio o ustrajnosti, ljubavi, praštanju i požrtvovnosti. Ovogodišnji slavljenici svima okupljenima primjer su kako živjeti u zajedništvu i uzajamnoj vjernosti. Nema „recepta“ koji se može ponuditi kao rješenje kako živjeti svoj brak i rasti u zajedništvu. Svaki od ovih parova pronašli su svoj put i svoj „recept“. Oni su danas došli Bogu zahvaliti da dar ustrajnoga zajedničkoga života i zamoliti da ih i dalje prati svojim blagoslovom i zaštitom.

Proslavi bračnih jubileja i ove godine pridružila se i Općina Nuštar darujući naše slavljenike prigodnim poklonima.

zupa nustar 1200

SVEĆENICI PLAĆENI IZ MILOSTINJE I LUKNA

DRŽAVA NE DAJE PLAĆU SVEĆENICIMA

Kada se, u najavi državnog proračuna, pročulo da će Katolička crkva ostati bez 60-ak milijuna kuna u sljedećoj godini, mnogi kojima je taj potez države prema Crkvi mrzak počeli su trljati ruke od zadovoljstva. Ne toliko zbog toga što će Crkva u stvarnosti dobiti manje, nego, čini se, više zbog činjenice da je i na Crkvi država odlučila malo prišparati. Ali, nije.

Država Crkvi naprosto, prestaje isplaćivati onih 20 posto, koji su se u posljednjih deset godina obračunavali na ugovoreni godišnji iznos (dvije bruto plaće x broj župa x 12 mjeseci). I Crkva će dobiti ono što joj ide, a to je, prema grubim procjenama, oko 275 milijuna kuna.

Taj novac ide u središnji crkveni fond Hrvatske biskupske konferencije, uplaćuje se mjesečno iz državne blagajne i po unaprijed zacrtanom planu, jednim dijelom, distribuira svim (nad)biskupijama u Hrvatskoj, a drugim se financiraju sve zajedničke, tzv. krovne institucije u Crkvi. On ne služi za isplatu plaća svećenicima! Zapravo, svećenici niti nemaju plaće, nego mjesečne “nagrade”. One su u rasponu od četiri ili pet tisuća kuna za “svećenike-pripravnike” (kapelane) do osam ili devet tisuća za biskupe i nadbiskupe. Ovise o stažu i rangu u hijerarhiji.

Nagradama se zovu zato što se na njih ne obračunavaju nikakvi doprinosi kao na plaće svih ostalih zaposlenih u državi. Država, dakle, ne isplaćuje plaće ni katoličkim ni ostalim svećenicima u državi. Daje im dio novca za potrebe njihove vjerske zajednice, a ostalo namiču sami. U strukturi prihoda Katoličke crkve najveći prihodi su milodarima i darovi vjernika. To je najprirodniji i najpoželjniji način financiranja vjerskih zajednica. Odnosno, jedna od vjerničkih obveza.

Državnu plaću dobivaju vjeroučitelji, ali među njima je više laika nego svećenika. A tu su i vojni dušobrižnici, oni po bolnicama i zatvorima, kojih nema mnogo. Crkva je, dakle, s obzirom na brojnost i zastupljenost, relativno nevelik korisnik državnog proračuna. Premda se i u toj skromnosti, u duhu aktualne štednje, mogla dobrovoljno odreći neke manje svote. Ne bi joj nedostajalo, a lijepo bi se vidjelo.

Član si Crkve. Kako možeš tražiti usluge od krštenja, krizme, sprovoda ako ne plaćaš članarinu??

Darko Pavičić- novinar.

hrvatski sveci

Sveci – naši uzori

hrvatski sveci

Imena nekih svetaca poznamo, nekima se više molimo, neki su obilježeni nacionalnim bojama i časte se u svojim sredinama.

Tko su sveci? Crkva kaže da su oni ljudi kao i mi, ali su se do kraja držali Kristova nauka, živjeli od Božje riječi, krvlju potvrdili istinitost svoje vjere. Oni su naši uzori. Gotovo da nema Crkve u kojoj nisu na oltarima, čašćeni u proštenjima i crkvama njima na čast podignutih.

 

Ako nam se učini da je svetost pojedinaca iznimka, varamo se. Svetost je pravilo koje vrijedi za svakoga od nas. U Levitskom zakoniku u Bibliji piše:“Budite sveti kao što sam ja svet!“ Ako se prisjetimo da smo krštenjem posvećeni ona smo na svetost pozvani. U poslanici Solunjanima piše: “Ovo je volja Božja: svetost vaša!“

Da se razumijemo. Svećenik sam mnoge godine i nisam protiv Ijednog sveca. Ne čini li Vam se da se zaboravljaju naši hrvatski sveci: Nikola Tavelić, Leopold Bogdan Mandić, Marko Križevčanin te trinaest blaženika među kojima je i kardinal Alojzije Stepinac?

Tko se njima moli? Čini se da je sveti Antun zagovornik iznad sviju, skupljač hodočasnika sa svih strana. Bio sam nekoliko godina u Bazilici sv. Antuna u dane proslave jer sam i ja bio fratar pod imenom Fra Viktor pa mi se učinilo da ga mnogi štuju samo jer očekuju korist, zagovor za bilo što,a ne nasljeduju.

Uz svu njihovu životnu raznolikost Isus je u njima stožer svetosti gdje nam se nudi nasljedovanje Krista u svim ljudskim situacijama. Oni su ogledalo u kojem se odražava Isusov lik i djelo spasenja u kojem ga prepoznajemo.

Biblija nas uči da je Bog postao vidljiv u Kristu,a Isus u njihovu životu svetaca. Oni su nam odgojitelji kako Boga primiti s njim drugovati i drugima ga svjedočiti. Oni Riječ Božju tumače životom pa nas podsjećaju da je u Bogu sve moguće, da je grijeh prekid koji se može nadvladati molitvom, pokorom, životom po Evanđelju.

Ako bolje pogledate njihov život, pročitate ga u knjigama, oni nas ne uče što treba vjerovati nego kako.

Sveci nisu nadljudi, oni su ozbiljno shvatili svoje poslanje u svijetu i do kraja ga ostvarili. Molimo ih da nam pomognu u ostvarenju pravog kršćanstva i ne molimo ih da nam „pronađu izgubljenu stvarčicu, predmet, kao što molimo svetog Antuna, nego vjeru da nam se imena upišu u „knjigu života!“

 

krscanstvo simboli ilustracija

ZNANJE I PRAKSA

krscanstvo simboli ilustracijaMi koji smo vjeroučitelji izvan školskog programa pitamo se kako pomiriti učenje gradiva na vjeronaučnom satu, a u praksi opadanje onih koji u Crkvu dolaze.

Ide li znanje bez prakse?

Smije li vjeroučitelj pitati učenika je li bio na Misi prošle nedjelje? Može li odgovor utjecati na ocjenu? U nekim zvanjima je praksa obvezna, a vjera je životno zvanje.

 

Bez sumnje vjeronauk je potreban u školskom rasporedu. Pomalo nas čudi kako svi drugi predmeti, ili većina njih imaju praktičnu nastavu a vjeronauk samo unutar škole. Smije li ih vjeroučitelj pozvati u Crkvu u praktičnom dijelu nastave ??

Zar Crkva, nedjeljna Misa nije praktično pokazivanje, usavršavanje vjere?

Nitko nije mudar da bi sve mogao, trebao znati. Znanje će biti samo učenje, a manje prihvaćanje vjerskih sadržaja u praksi. Znati neke vjerske činjenice napamet ne znači znati,usvojiti, doživjeti ispunjenje znanog u zajednici koja to isto zna i vjeruje.

Iskustvo i znanje idu zajedno.

Kažu da nije isto govoriti što znaš i znati što govoriš. Znanje dobiva na vrijednosti, ako se spoznato primjeni u životu.

Župski vjeronauk, dakle nakon svih sati slušanih u školi, osvježiti praktično u Crkvi je samo dobra želja. Na misnim slavljima djece sve manje. Nakon slušanog vjeronauka u drugom srednje, krizmanici, ne znaju vjerovanje napamet. Nakon pričesti-razlaz, nakon Krizme jednako. Stari bi rekli da sotona sve zna o Bogu ali ga ne voli. Tako se, nažalost pokazalo da je uvjerenje, znanje o Bogu jedno, a praksa drugo. Kako bi bilo lijepo kad bi vjeroučitelji jednom u mjesecu doveli vjeroučenike na Misu i tako potvrdili vrijednost naučenog. Ovako je to naša borba u kojoj se osjećamo gubitnici. Tješi nas što ima dobrih vjeroučitelja koji učenike okupljaju na nedjeljnim Misama. Tu župni vjeronauk dobiva smisao i ispunjenje u aktivnostima koje oni imaju u obredu ,od čitanja do pjevanja, prinosa darova, recitala nakon pričesti.

klanjanje2019

Klanjanje u župi 20.10.2019.

klanjanje2019

z19 1

Zahvalnica 2019

 

Oče svakog dana molimo: “Kruh naš svagdanji daj nam danas…”. Hvala ti što si iz dana u dan s ljubavlju primao našu molitvu i hranio nas obiljem obiteljskog i euharistijskog stola.

Daj da od kruha naučimo kako svoj život trebamo lomiti i dijeliti ga s drugima tako da nitko pokraj nas ne bi smio ostati gladan ni kruha, ni ljubavi, ni pažnje ni razumijevanja.

 

Hvala ti Gospodine na svemu što si nam dao u ovoj godini. Budi uz nas i nadalje, molimo te.

 

z19 1

 

z19 0 10

 

POGLEDAJ VIŠE SLIKA U GALERIJI