Archive for category: Novosti

Prisutnost pokojnih, nekad rođenih i voljenih svodi se na sjećanje, događaje koji pamtimo i zaboravljamo. Dobro je naglasiti onu staru izreku koju je, preko pjesničkih usta, netko izrekao kao da Isus govori:“ Slave moj rođendan, a mene nisu pozvali na proslavu!“ Začuđuju sve ove sline pripreme, raskošna svijetla, ponude, u proslavi Došašća diljem svijeta i Domovine. Mnogi, gledajući ovo, zaboravljaju bit pravog slavlja. Za kršćane nije to proslava povijesnog događaja koji je sve dalje iza nas, koji prelazi u sjećanja na Isusov rođendan. Proslava se, dakle, odvija na dva kolosijeka; iskustvo spomena i iskustvo iščekivanja, drugovanja s njime u sadašnjosti i budućnosti. 

Ljudima, nekima od njih, mnogima, treba vratiti spoznaju da se proslava prošlosti ne može odvojiti od činjenice da je Isus isti nekad i sada, da je prisutni među nama. Lijepo je slaviti rođendane kad su slavljenici s nama. Nažalost, to se ponekad, gubi iz vida i dobiva se dojam da je Advent proslava prošlog događaja. Pravi kršćanin, u proslavi, uspostavlja živu vezu s njime u liturgiji i raskošnom vanjskom slavlju. To treba isticati tijekom Adventa jer je, nažalost, Isus mnogima i slabim kršćanima tuđinac koji je živio „u ono vrijeme a ne danas“. Nedvosmisleno je to doživio apostol Pavao govoreći da je on jučer i danas isti i da će tako biti do vječnosti. Bilo bi dobro, uz sve lijepe pjesme i doživljaj za oči da se naglasi ta veza Krista živa koji s nama dijeli sadašnjost i koji na svodi u budućnost i ponovni susret na kraju vremena. Došašće je vrijem duhovne priprave na proslavu Božića koja se očituje u ispovijedi i pričesti. Od nas se traži obraćenje i rađanje dobrih plodova. Na rođendane se dolazi s darom u rukama. Što mu možemo donijeti? Donesi mu sebe i sve one koje voliš, za koje se moliš. Kako mu to reći? Ne brini! On čita naše mislili sve znade što je u tvom srcu i pogledu.

U filijalnoj crkvi sv. Katarine u Ceriću, 17. studenoga, na 33. nedjelju kroz godinu   svoju vjernost posvjedočili su bračni parovi koji su ove godine slavili četrdesetu i pedeset i petu obljetnicu.

Četrdesetu obljetnicu slavili su: Marica i Dragutin Bunić, Branka i Ivica Markasović, Marija i Ivan Markasović te Verica i Vid Pezić.

Pedeset i petu obljetnicu slavili su: Barica i Pavo Krajinović.

Svetu misu u zajedništvu svih okupljenih predvodio je župnik vlč. Slavko Vranjković koji je u svojoj propovijedi govorio o ustrajnosti, ljubavi, praštanju i požrtvovnosti. Ovogodišnji slavljenici svima okupljenima primjer su kako živjeti u zajedništvu i uzajamnoj vjernosti. Nema „recepta“ koji se može ponuditi kao rješenje kako živjeti svoj brak i rasti u zajedništvu. Svaki od ovih parova pronašli su svoj put i svoj „recept“. Oni su danas došli Bogu zahvaliti da dar ustrajnoga zajedničkoga života i zamoliti da ih i dalje prati svojim blagoslovom i zaštitom.

Proslavi bračnih jubileja i ove godine pridružila se i Općina Nuštar darujući naše slavljenike prigodnim poklonima.

Imena nekih svetaca poznamo, nekima se više molimo, neki su obilježeni nacionalnim bojama i časte se u svojim sredinama.

Tko su sveci? Crkva kaže da su oni ljudi kao i mi, ali su se do kraja držali Kristova nauka, živjeli od Božje riječi, krvlju potvrdili istinitost svoje vjere. Oni su naši uzori. Gotovo da nema Crkve u kojoj nisu na oltarima, čašćeni u proštenjima i crkvama njima na čast podignutih.

Ako nam se učini da je svetost pojedinaca iznimka, varamo se. Svetost je pravilo koje vrijedi za svakoga od nas. U Levitskom zakoniku u Bibliji piše:“Budite sveti kao što sam ja svet!“ Ako se prisjetimo da smo krštenjem posvećeni ona smo na svetost pozvani. U poslanici Solunjanima piše: “Ovo je volja Božja: svetost vaša!“

Da se razumijemo. Svećenik sam mnoge godine i nisam protiv Ijednog sveca. Ne čini li Vam se da se zaboravljaju naši hrvatski sveci: Nikola Tavelić, Leopold Bogdan Mandić, Marko Križevčanin te trinaest blaženika među kojima je i kardinal Alojzije Stepinac?

Tko se njima moli? Čini se da je sveti Antun zagovornik iznad sviju, skupljač hodočasnika sa svih strana. Bio sam nekoliko godina u Bazilici sv. Antuna u dane proslave jer sam i ja bio fratar pod imenom Fra Viktor pa mi se učinilo da ga mnogi štuju samo jer očekuju korist, zagovor za bilo što,a ne nasljeduju.

Uz svu njihovu životnu raznolikost Isus je u njima stožer svetosti gdje nam se nudi nasljedovanje Krista u svim ljudskim situacijama. Oni su ogledalo u kojem se odražava Isusov lik i djelo spasenja u kojem ga prepoznajemo.

Biblija nas uči da je Bog postao vidljiv u Kristu,a Isus u njihovu životu svetaca. Oni su nam odgojitelji kako Boga primiti s njim drugovati i drugima ga svjedočiti. Oni Riječ Božju tumače životom pa nas podsjećaju da je u Bogu sve moguće, da je grijeh prekid koji se može nadvladati molitvom, pokorom, životom po Evanđelju.

Ako bolje pogledate njihov život, pročitate ga u knjigama, oni nas ne uče što treba vjerovati nego kako.

Sveci nisu nadljudi, oni su ozbiljno shvatili svoje poslanje u svijetu i do kraja ga ostvarili. Molimo ih da nam pomognu u ostvarenju pravog kršćanstva i ne molimo ih da nam „pronađu izgubljenu stvarčicu, predmet, kao što molimo svetog Antuna, nego vjeru da nam se imena upišu u „knjigu života!“