ŽENA U BOŽIĆNOM OZRAČJU

Riječ je o ženi.

U Mariji, majci Isusovoj žena je dobila uzvišeno mjesto. Kako je izgledala Marija? Svojim vjernicima govorim: Marija je imala lice moje mame, tvoje majke, žene kćeri, lice žene.

Andrić je zapisao: «Žena stoji kao kapija na izlazu  i na ulazu ovoga svijeta». I što sve o ženi nisu napisali pisci svetih knjiga čovječanstva…

 

Božica i sluškinja ujedno. O Mariji nemamo puno zapisa u Evanđeljima budući da su ona pisana, ne kao Isusov životopis, nego kao poruka. Primijetili ste da centralni događaj u Isusovu životu nije rođenje nego Uskrsnuće. U svemu je od čovjeka drugačija. Psiholozi kažu da joj treba manje energije za neki posao, troši je sporije, racionalnije. Ništa, za razliku od muškarca, ne čini na brzinu. Njoj leži mirni ritam u poslu. Njezin radni dan je od jutra do sna. Sve stigne, polako i bez uzbuđenja koje zahvati muškarca kad se nađe pred tolikim malim – velikim poslovima. U ljubavi je smirenija, afektivni život joj je bogatiji. Žena zamjećuje boje, mirise predmeta, voli blaga uzbuđenja, cvijet, glazbu. To bi trebao znati oženjeni i neoženjeni muškarac. Tako  joj je malo potrebno za sreću. Strpljivija je. Radi poslove koji zahtijevaju smirenost. Trebalo bi, kažu psiholozi, uvažiti jednu lošiju stranu žene koja joj je prirodna, a to je nepostojanost, promjena raspoloženja, hirovitost, a sve je to u svezi , ne neke ženske tvrdoglavosti , već mjesečnog ciklusa. Više je podložna dojmovima, osjećajnija je, razočarana kad od muškarca nešto očekuje a ne ostvaruje se.  Teže skriva radost i tugu . Ima moć smirivanja napetosti  u sukobima, ali može biti i razlog. Njezina prisutnost donosi mir, ljepotu, opuštenost. Toga je toga svjesna. Netko je napisao: “da su žene unijele više blagosti i moralnosti, uglađenosti, među ljude nego svi moralisti ovoga svijeta”. Ima nešto u tome. Žena je u radu usmjerena prema drugima. Njezina je sreća zadovoljstvo kad vidi  da uživaju u onom što je učinila. Netko je izračunao da ne bi,  bez toga:” oko tri sata dnevno bila uz štednjak, a to je 21 sat tjedno, 84 mjesečno. Pospremanje stana, od podruma do tavana svaki dan to je bar 26 sati nedjeljno, 104 sata mjesečno  a druge poslove : njega, odgoj djece , poučavanje djece kad dođu iz škole”.

Voli raditi za one koje voli: muža i djecu. U patnji, bolesti, jača je od muškaraca. Kakve sve nevolje i nedaće ne podnosi  za mir u kući, obitelji? Za razliku od muškarca ima strpljenja s bolesnicima. Kažu da u ljubavi želi biti osvojena. Njezina ljepota, oblačenje, šminka… – igra na tu kartu. Ljubav je za nju darivanje za razliku od muškarca. Ona je isključiva. Želi biti jedina koju voliš. Od tuda njezin napor da bude viđena, voljena, izabrana. U tome je uporna, naporna. Biblijski pisac ima i ovakvo iskustvo: «Ipak je gorča od smrti žena, jer je ona slična mreži i srce je njezino zamka, a ruke su njene okovi». Religioznije su. Srcem prihvaćaju Boga. To se vidi u našim crkvama, u kućnim molitvama. Ona voli duže molitve, krunicu, pjesmu. Njoj je povjeren religiozni odgoj djeteta, blagdanski običaji i stvarnost vjere. Osjećajnija je. Duže pamti  svađu. Muškarac nakon svađe prije nađe smirenje. Ona danima nosi gorčinu od izgovorene riječi. Kad se govori o nasilju nad ženama zaboravlja se da je to, ponekad , posljedica njezina “psihičkog nasilja nad muškarcem”. Navodim albansku: «žena bez stida i straha jest kao jelo bez soli». Netko je napisao i ovo: «Hoćemo li da nas žene vole, moramo ih uvjeriti da ih ne poznajemo. Jer njima ne ide u glavu da bi ih netko mogao voljeti i poznavati u isto vrijeme»!

U razgovoru je  pričljiva, okretna. Spremna  je  ono što je čula podijeliti s drugima. Isus se po uskrsnuću ukazao majci i ženama. Ne bez razloga. Sociolozi pišu :”da je njima svojstveno da u diskusiji, svađi, postepeno prihvaćaju sve argumente, ali odjednom odbiju da prihvate zaključak.” Ona može da od ničega napravi tri stvari: ikebanu, salatu i svađu”, napisa tamo neki “ženomrzac”. Od muškarca traži stalno,  potvrdu da je voli. Teško  podnosi nezahvalnost za jelo, kad ne primijetimo nove zastore, frizuru, nešto što je naučila. Ona je kažu oni koji znaju: ” intuitivna, diplomatična i lukava”. Treba više shvatiti što je htjela reći nego što je rekla. Netko je napisao: “kad govoriš sa ženom, slušajte prije svega ono što vam govori očima”, tko to zna puno toga neće krivo zaključiti, snositi posljedice. Slažem se s pjesnikom Mažuranićem  da: «U žene ostari prije lice nego srce».

Tako malo treba da budu zajedno sretni, a to  tako često nedostaje. Muškarac nije žena i obratno. Žive zajedno, ali ne misle na isti način. Jedno su, a tako različiti. Blago njemu tko to shvati i zapamti.  Duhovna žvaka: “Bor i jela ne mogu rasti u sjeni jedan drugome, treba im slobodno nebo”.

Slavko Vranjković – sacerdos