Gospodin s Tobom, milosti puna
– Dominus tecum – Gospodin s tobom, riječi su kojima anđeo Gabrijel, poslan od Boga – pozdravlja Mariju. Riječi su to kojima je povijest krenula jednim novim tijekom. One su donijele novost svijetu.
Po riječima koje je Bog preko svoga anđela uputio jednoj mladoj i plašljivoj, stidljivoj nazaretskoj djevici – počela je povijest spasenja. Te su riječi veoma sretno razvijene jer se iz njih može osjetiti posebna prisutnost Božja koja se nalazi u Mariji, izvoru i uviru milosti. Svevišnji koji na različite načine prebiva u neživim stvorovima i u ljudima, u dobrima na savršeniji način nego u zlima, na poseban način prisutan je u Mariji, jer je ona sjedinjena s Bogom u većem stupnju negoli su to sveci. Marija je zamilovana od Boga, milosti puna.
K njoj dolazi poseban izaslanik Božji, anđeo, najbolji posrednik između Boga i ljudi. U njemu vidimo Božju jakost i snagu. Jedino onaj koji donosi snagu od Boga može pristupiti čovjeku i ojačati ga u misiji za koju ga određuje. Anđelovo je poslanje izvanredno, on je poslan neposredno od Boga. U tome događaju prepoznajemo početak mariologije – Mariju dotaknutu Bogom, potaknutu vjerom, ojačanu milošću. U tome događaju anđelova navještenja Djevici prepoznaje se novost koja se dogodila u redu spasenja. Marija posjeduje božansko milosrđe od početka svoga postojanja, koje joj je dano bez velike njezine zasluge predusretljivom božjom milošću, da bi po tom milosnom početku svoga života mogla postati Spasiteljevom majkom na onaj način, kako je to Bog namijenio svome vlastitom Sinu. I što je čudno ako se Bog, koji se, kako se čita, „pokazuje divan u svecima svojim“ (Ps 67,36), još divniji pokazao u svojoj Majci? No, ako je Bog tako sa svima svetima, ipak je na poseban način s Marijom, s kojom se je zaista tako slagao da je ne samo njezinu volju nego i tijelo sebi pridružio te je od svoje i od Djevičine biti proizveo jednog Krista, ili – radije – učinio da postane jedan Krist koji, premda nije sav od Boga ni sav od Djevice, ipak je sav Božji i sav Djevičin, niti su dva Sina, nego je jedan koji je Sin Božji i Sin Marijin. Zato veli: „Zdravo milosti puna, Gospodin je s Tobom.“
Posvetna milost u Mariji ne označava neko uzvišeno, tajanstveno stanje njene duše, nego označava otvorenost duše ka svjetlu, zalogu vječnoga života u slobodi. Ne pravimo razliku između Marije i nas, već naglašavajmo da ona darove božanske milosti posjeduje od početka i u neusporedivoj mjeri. Milost treba tražiti kod Boga, poput Marije, jer je milost, milost kod Boga a kod ljudi je milost varava. Marija ne traži zasluge, ne misli na visoke stvari – samo se svom dušom pouzdaje u milost, i po njoj postaje draga Bogu, anđelima i ljudima.
Strmo odozgo prema dolje probija božansko milosrđe. Tome se Božjem milosrđu Marija stavlja na raspolaganje,otvorena za primanje, spremna za darivanje. Bog je Bog slobodne milosti, Bog kojega možemo prihvatiti samo kao milost koja se slobodno daje. I zbog toga veličajmo djevičinu otvorenost milosti koja dolazi odozgor, po kojoj je treba posebno štovati i po kojoj je divnija od svih žena jer praroditelje izbavlja a potomstvo oživljuje.
