Grijeh kao osobna čovjekova krivnja pred Bogom
Iskustvo gijeha je samo i isključivo ljudsko iskustvo. Čovjek je stvoren kao slobodno biće i u toj svojoj slobodi može Bogu reći NE. To je blagodat ali i rizik koji ta sloboda donosi. Zašto čovjek griješi? Griješimo li samo iz vlastite slabosti, iz nutarnjeg nagona, iz želje za sebičnim osobnim dobrom.. Grijeh uvijek ostaje jedna velika tajna koja se rađa u srcu čovjeka.
Nalazimo se u korizmenom vremenu koje nas poziva na obraćenje, pokoru i djela milosrđa. Obratiti se znači ući u svoju nutrinu i susresti se sa svojom savješću ,sa svim onim dobrim i manje dobrim koje nosimo u sebi. Priznanjem krivice i oprostom zadobijamo Božje milosrđe koje nam se daruje kao nezasluženi Božji dar, koje nam je potrebno da bi rasli u ljubavi. Čovjek ne može živjeti bez Boga jer je stvoren za njega. Život bez Boga je pakao. Osobni pakao stvaramo si sami ne priznajući vlastitu griješnost. Grijeh nas tako udaljava od Boga i ljubavi Božje. Priznati grijeh znači osloboditi svoju savjest teškog tereta i ponovno pronaći put koji nas vraća k Bogu i njegovoj ljubavi.
I Sv. Pismo nas opominje:
„Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. Ako priznamo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan:otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde“( 1 Iv 1,8-9).
Tko može zgriješiti:
1. grijehe može činiti samo čovjek koji je vjernik- on se slobodno i svjesno okreće od Boga
2. čovjek koji nije vjernik ne može zgriješiti – on čini zlo – prema čovjeku, jer u sebi ne nosi religioznu dimenziju i nije okrenut ka transcedentnom.
U čovjeku se javlja osjećaj krivice sviješću da se:
1. slobodno odlučio protiv Boga – podložio stvorenju a ne Stvoritelju
2. da se pobunio protiv vlastitog Stvoritelja i zanijekao njegovo postojanje
3. da je odbacio Božju ljubav
4. prekinuo zajedništvo s Bogom
Grijeh nosi pečat:
1. neizbrisivosti – u čovjeku se javlja osjećaj krivnje ili grižnje savjesti koja je psihološka reakcija na učinjeni grijeh
2. nanesena šteta traži zadovoljštinu – čovjek nikada sam sebi ne može oprostiti krivnju – prašta mu je Bog – u ispovijedi
Obraćenje se događa u Crkvi i po Crkvi, u sakramentu ispovijedi. Veliko je blago savjest koja ne tišti čovjeka. Cijeli kršćanski život je poziv na obraćenje. To je unutrašnji obrat duha i cijeloživotni rad na svojim slabostima; osobna borba sa samim sobom. Ono je krik slobodnog čovjeka koji Bogu govori DA..
