Istina od koje se živi

zupa nustar 1200

Jutrom Otvaram prozore duše,

molitvom ulazim u dan

u potrazi za Tvojom

prisutnošću

Riječi Tvojoj kojoj se uvijek

i iznova vraćam.

 

Sve si stavio pred nas kao sliku

čudesnu i široku do neba.

 

             Ja sam samo promatrač,

tragač za istinom i ljepotom, voditelj onih koje si mi povjerio.

 

Trudim se da spoznam veličanstveno djelo

stvaranja, iako sam ponekad

umoran od riječi koje

nemirno teku a iza njih ne stoji život,

srce još manje.

 

Od Tvojih drhti nebo i čovjek postaje veći

pa nakon Tvoga glasa raste novo jutro

s novim danom u ljudima.

 

             Ti voliš u meni i ono što drugi

ne vide, moj napor kad vjeru dajem,

osmjeh i srce

i kad je rana na njemu.

 

Čitam Biblijske odlomke tražeći

Tvoje poruke:

u pozivu apostola,

u susretu s gubavcima,

slijepima, hromima, grešnicima.

 

 

U očima djeteta što gleda za pticama,

u ljepoti cvijeta, zemlje i neba.

 

Moj napor nije uzaludan.

Dovoljno znam da ti budem vjeran

i to s drugima dijelim

u Riječi i kruhu posvećenu

uvjeren da sam otkrio, odgonetnuo,

čudesne zakone svemira.

 

Tvoju prisutnost i tajnu između Tebe i mene.

Srcem te prihvaćam, iako ne mogu odgovoriti na mnoga pitanja.

 

Mi smo tragači za istinom, ljudi, ponekad preblizu ili predaleko.

Češće gledamo više očima nego srcem,

pa nam je pogled zamagljen,

a okviri spoznaje premaleni.

 

Slavko Vranjković- sacerdos