Korizma

„Sjeti se čovječe da si prah, i da ćeš se u prah vratiti!“

Korizma, vrijeme priprave za Uskrs koje traje 40 dana ( s time da se ne broje nedjelje), počela se slaviti u rimskoj liturgiji već u 4.stoljeću i tada je počinjala Prvom korizmenom nedjeljom. Danas je slavlje Korizme preneseno na srijedu prije navedene nedjelje, koja je po obredu pepeljenja i početku posta dobila naziv „čista srijeda“ ili „pepelnica“.Od početaka Crkve kršćani su se postom, milostinjom i molitvom pripremali za veliko slavlje Kristova Uskrsnuća. Danas cjelokupna korizma naglašava obraćenje i korjenitu promjenu života. Vjernik je pozvan taj put činiti u skrovitosti. Isus je osuđivao javno činjenje bilo kakvog djela dobročinstva: tako je osudio djeljenje milostinje naočigled sviju, molitvu na uglovima i posipanje pepelom kao znakom posta.

Obred pepeljenja

Već u Starom zavjetu nalazimo na spomen pepela kojim se posipaju grešnici u želji da se promijene i pokaju za svoje grijehe. Vrijeme velikoga žalovanja također je obilježeno oblačenjem kostrijeti i posipanjem pepelom. Time je čovjek priznavao Božju svemoć i svoju malenost i grešnost. Pepeo je znak obraćenja i pokore i nalazimo ga relativno rano u upotrebi u kršćanskom bogoslužju.

Molitva

Molitva je prisutna u cijelom Svetom Pismu. Ona je poseban, osobni razgovor vjernika sa Bogom. Starozavjetni vjernik za jedinstveni oblik molitve koristi psalme koji su mala, remek-djela, prave zbirke molitvi. Novi Zavjet stavlja naglasak na Kristovu molitvu – kao razgovor sa Bogom. Molitva tako dobija dimenziju intimnosti i bliskosti, povjerenja, utjehe i pouzdanja. Ona je izraz nutrine svakoga čovjeka. Čovjek u molitvi raste, mijenja se, sazrijeva. Ne kaže se uzalud; „Reci mi kako moliš, pa ću ti reći kakav si.“

Post

Post je obično odricanje od hrane ili pića kroz određeno vrijeme a ima za svrhu pročistiti i ojačati vjernika na korizmenom putu, kao putu obraćenja. Promjena života počinje odlukom ali i djelima. Upravo je post određeno odreknuće od materijalnih stvari ovoga svijeta zbog postojanije izgradnje duhovne dimenzije u čovjeku koja se postom najbolje jača i učvršćuje. Krist je četrdeset dana postio u pustinji, da bi iz nje izašao kao pobjednik . Postom se vježbamo u uzdržljivosti. Tako ojačani možemo se lakše nositi sa grijehom ; odreći ga se. Korizmenim vježbanjem ulazimo u novi život.

Milostinja

Osim molitve i posta sveto vrijeme u koje ulazimo zahtijeva i djela milosrđa. Oko nas je mnogo ljudi u potrebi. Milostinja je naš dar onima koji imaju manje od nas i obično se odnosi na materijalne stvari. Milosrđe ima više dimenziju duhovnoga dara jer svaki milosni dar proizlazi iz milosrdnog srca. Davati dar drugome znači izgrađivati sebe za dobro, za Boga. Darivajući druge postajemo Bogu slični.

Zaključak

Neka Vam poticaj na korizmenom putu bude nekoliko misli velikog kršćanskog mistika i sveca, svetoga Ivana od Križa. U njima se zrcali neprolazna svježina njegova duha i osjeća žar duboke i goruće ljubavi prema Bogu.

“Treba žaliti neznanje nekih ljudi koji se opterećuju izvanrednim pokorama i mnogim drugim vježbama koje čine po svojoj volji, misleći da će im to, i drugo slično tome biti dovoljno da postignu sjedinjenje s božanskom mudrošću, a da pritom ne nastoje marljivo nijekati svoje želje.“

„Savršenost i vrijednost djela ne stoji u njihovu broju niti u užitku što se u njima nalazi, nego u tome da se u njima znamo odreći sebe.“

„Gospodine, Bože moj, tko Te traži čistom i priprostom ljubavlju a da te ne nalazi: po svom srcu i po svojim željama, kad se Ti prvi pokazuješ i dolaziš ususret onima koji Te žele?“

„U predvečerje svoga života bit ćeš pitan o ljubavi. Nauči ljubiti Boga onako kako On želi da ga se ljubi, i napusti svoj način djelovanja i gledanja.“