Maškare su…

„Život je maskenbal,

ljudi su krivi,

sa tuđom maskom

lakše se živi…

 

 

 

          Počele su maškare. Skidamo jednu a stavljamo drugu masku. I sve to činimo pravdajući se tradicijom starom kao i čovječanstvo, kao da sva ova stoljeća nisu mogla zadržati i neke pametnije običaje. Čovjekova vječita težnja da iz svoje kože uskoči u neku drugu barem na jedan dan pokazuje svu svoju „raskoš“ tijekom pokladnih povorki koje ovih dana možemo sresti na gradskim i seoskim ulicama. Poruka koju nam one prenose graniči ponekad sa krajnjim neukusom i pokazuje sve ono primitivno i pogansko od nasljeđa koje smo baštinili od predaka. Njih možemo pravdati njihovim neznanjem, nepoučenošću i mračnim vremenima u kojima su živjeli – pitam se kako pronaći opravdanje i smisao maski u ovom našem 21.stoljeću?

          Prije su se ljudi maskirali sa željom da otjeraju i uplaše zimu koja im je bila duga i hladna. Koga plaše današnje maske? Da li su one samo odraz onoga što želimo biti? Treba li čovjeku današnjeg vremena maska ili nam je u životu kao i na maskenbalu – kada skinemo masku prestaje veselje.

Odlučite li staviti …ili skinuti masku…ispod nje uvijek i samo ste vi.

„Čovjek je jedino stvorenje koje odbija da bude ono što jest!“

„Čovjek je uvijek slobodan na nečiji tuđi račun!“ (A.Camus)

„Neki su Darvina bukvalno shvatili pa od svakog majmuna očekuju da postane čovjek .“ (A.Kapidžić)