Propovijed – 4. kroz godinu

Kako do blaženstva, tko je blaženi?

Svaka mlada država piše svoj Ustav, Isusov Ustav ima samo dva zakona: „Ljubi Boga i ljubi bližnjega svoga kao samog sebe“.

Mi ljudi često bismo „kupili“ gotove plodove, ne bismo baš sjeme koje je zasijano u svima nama njegovali da izraste u plod blaženstva jer je to puno teže. Onda se čudimo i pitamo gdje je tu pravda, poštenje, milosrđe, mirotvorstvo … tražimo ga oko sebe – dopustimo da procvjeta u nama.

Tako i Europa u koju žurimo deklarira se kao katolička, kalendar koji su izdali sadrži sve vjerske blagdane, ali nije bilo mjesta za Božić i Uskrs. Pa nije ni čudo naše najveće blagdane prodaju nam „trgovci“ sve oko Uskrsa i Božića što je bilo važno, uz potrošački mentalitet, postalo je sporedno, a sve ono sporedno postalo je glavno.

Kažu u pojedinim zemljama te katoličke Europe, napuštaju ljudi crkvu –  napuštaju jer nikada njoj nisu ni pripadali (tek formalno), a u potrošačkoj eri, kako bi sačuvali par stotina eura ili franaka godišnje potrošenih na crkveni porez, odriču se svoga katoličanstva.

Okrenimo se sebi, ne čekajmo plodove blaženstva kod drugih, dajmo priliku sjemenu blaženstva da naraste u nama i donese višestruki plod.