Svečanost riječi
Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište i Serra International 170 okrug hrvatski Serra klub Zagreb organizirali su svečano predstavljanje zbirke pjesama ECCE HOMO vlč. Slavka Vranjkovića, župnika u Nuštru i kapelana Serra kluba Nuštar, člana Društva književnika Herceg-Bosne, novinara i slikara, dana 22. studenoga 2011. u 20 sati u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu, Kaptol 29. Sudionici, osim prisutnih ljubitelja su bili: Mr. Anđelko Košćak rektor, dr. sc. Vlado Vladić, Ante Matić, prof., Alojzije Prosoli, prof. Stanko Špoljarić, prof. kustos, likovni kritičar i autor vlč. Slavko Vranjković.
Glazbeni program: Želimir Puškarić, tenor Neven Kraljić, orgulje i Oktet zagrebačkih bogoslova. Program je vodio g. Alojzije Prosoli u čijoj je nakladi izašla knjiga, prigodom dolaska svetoga oca Benedikta XVI u Hrvatsku te mu je darovana u ime Serra Kluba-udruge za promicanje duhovnih zvanja. Pozdravio je sve prisutne te naznačio tijek programa.
Nekoliko misli iz osvrta književnih i likovnog kritičara.
“To što nam se ovdje jedan svećenik očituje kao pjesnik veoma je izazovno. Pjesnik među svećenicima je rijetkost, ali ista rijetkost kao i svećenik među pjesnicima. No u ovom slučaju o novosti (vrijednosti) nije riječ samo zbog činjenice da u jednom čovjeku imamo sjedinjena i svećenika i pjesnika, nego i zato što su vjerodostojna iskustva jednoga svećeničkoga života pokazala svoje lice kroz vjerodostojan pjesnički izraz – čime dolazi do uzajamnoga potvrđivanja svećeničkoga i pjesničkoga poziva.”
– dr. sc. Vlado Vladić
“Svećenik, pisac i slikar dolazi iz čudesno lijepog i napaćenog podneblja. Za njega važi misao pjesnika Izidora Poljaka: „Kud god koracam hoću da bacam snopove zlatne svjetlosti“.
Ima zbirki pjesama koje ne broje ni tridesetak pjesama, a ostale su kao značajne u povijesti književnosti. To se zna, kao što se zna da svećenik, dušobrižnik, župnik i prozaik, Slavko Vranjković, piše zanimljivu, dopadljivu i svoju poeziju. Ima originalan svoj stil, izričaj, način građenje pjesme, svoju kuću jezika. Svaka pjesma je svijet za sebe. Sve u njoj teče poput gorskog potoka, koji izvire iz planine pune noći, samoće i divljine, i otiče kroz klisure i gudure, šume i šumarke, divote i strahote mjesta u kojim se odigrala i odigrava ljudska drama postojanja, sve do mora, do iskona kamo je sve jedrilo od postanka do nestanka. Knjigu treba pročitati, s drugima podijeliti svečenost riječi. Na sve to što je napisano ja bih na kraju svega rekao jednu jedinu, neponovljivu i potonju riječ: Amen!”
– Ante Matić
“On je svećenik koji je posebnost svoga poziva obogatio umjetničkim činom proizašlim iz darovanog talenta slikarstva i riječi. Prozračni akvareli i Golgote, slike anđela s nebom u očima. Izražavajući se različitim tehnikama on uspijeva u krokijevskoj lakoći crteža, te složenosti i zasićenosti ulja postići dojmljiva uprizorenja. Neovisno o kompozicijskim rješenjima pojedinih slika, slikar insistira na dramatičnosti zbivanja popraćena nadahnutom autorovom pjesmom kojoj slike daju umjetnički preobražaj. Sa samodostatnošću svakog djela ali i njihove povezanosti u likovnom slijedu prizora, svojim slikarskim opusom na silno heterogenoj Hrvatskoj likovnoj sceni, pogotovu onoj sakralnoj, ima svoje mjesto stvarajući djela nadahnuta vjerom, stalnom otvorenošću i dijalogom s Bogom.”
– Stanko Špoljarić – kustos
“Mnogi su u susretima ostavili trag u meni, najposebniji trag ostavio je slikar i pisac, svećenik Slavko Vranjković”
– A. Prosoli.
