Sveti Ivan, ljubljeni učenik

Sv. Ivan, apostol je i evanđelist, čije ime u prijevodu znači „Gospodin je milostiv“.  Rođen je u 1. stoljeću kao sin Zebedeja i sv. Salome.  Poznat je po tome što je bio Isusov „ljubljeni učenik“, jer u Evanđelju stoji da je odano ljubio Isusa i da je jednako tako od Isusa bio ljubljen. Apostol Pavao nazvao je Ivana zajedno s Petrom i Jakovom “stupovima Crkve”.

Na posljednjoj večeri kao „onaj koga je Isus osobito ljubio, nalazio se za stolom Isusu do krila“ (Iv 13,23), a najveću vjernost i hrabrost pokazao je kad je jedini od apostola stajao pod Isusovim križem. Njemu Isus sa križa ostavlja svoju majku Mariju.  Poslije Isusove smrti, laća se pera, te  piše četvrto Evanđelje,  tri poslanice, kao i knjigu Otkrivenja na otoku Patmosu, pretpostavlja se, pred sam konac svojega života. Ivanove poslanice mogu se nazvati i poslanicama ljubavi, jer, ne samo što ih piše iz ljubavi, piše ih ljubeći Onoga za čijim je križom išao i pod čijim je križom stajao. Ostavio nam je i najdivniju definiciju Boga kada je napisao: „Bog je ljubav!“

Liturgija poslije svetog Stjepana Prvomučenika, koji ljubeći Isusa, umire u mukama kamenovan; slavi svetoga Ivana, koji toj ljubavi posvećuje cijeloga sebe, sve do posljednjeg daha svojega života. Povijest nam tako pokazuje da svatko od nas ima svoj put spasenja, kojemu ne dolazimo „bez ljubavi“…