Svetio Stjepan Prvomučenik

Stjepan je bio jedan od sedmorice đakona koji se spominju u Djelima apostolskim – „čestitih i vrlih muževa“ (Dj 6,5). Njegovo životno djelo bio je navještati Isusa iz Nazareta, promicati njegov nauk i širiti vjeru, što ga je na kraju stajalo života. On je prvi koji je umro mučeničkom smrću dajući svoj život za Krista. Njegov život i djelo postali su tako uzor mnogima. Bio je pomoćnik bolesnima i slabima, onima na rubu društva, jednom riječju, svima potrebitima.

Povijest ga spominje kao postojanoga i vjernoga učenika, koji je svoju veličinu posvjedočio praštajući svojim ubojicama dok su ga kamenovali. Zbog neumornog i živog propovijedanja Kristova nauka, navukao je na sebe gnjev židovskog Sinedrija koji ga osuđuje na smrt. Njegovoj smrti svjedočio je i sveti Pavao, tada još uvijek neobraćeni Židov imenom Savao, koji je, kako to piše sveti Luka, promatrao mučeničku smrt omraženog kršćana Stjepana. Koliko je taj događaj dotaknuo Pavla – Savla nikada nećemo moći sa sigurnošću reći. Ostaje samo istina da nedugo poslije toga Savao doživljava susret s Kristom na putu za Damask, i poslije toga postaje jedan od najrevnijih propovjednika Kristova evanđelja. Svetkujući danas njegov blagdan Crkva slavi bezvremensku vrijednost njegove žrtve. Blagdan svetoga Stjepana u Crkvi se počeo slaviti još davne 380. godine. Kristovo rođenje dan ranije predstavlja simbolični prikaz njegova rođenja za zemlju, a Stjepanova smrt dan poslije tako je simbolika koja prikazuje rođenje mučenika za nebo. Ikonografija svetog Stjepana prikazuje odjevenog u đakonsku odjeću, kako u jednoj ruci drži palminu grančicu – znak mučeništva (sjetimo se da i Isus ulazi u Jeruzalem noseći palminu granu), a u drugoj kamen – drugi znak svoje mučeničke smrti.

Njegovo ime na grčkom znači „kruna“ ili „onaj koji je okrunjen“. Slaveći blagdan svetog Stjepana u krunu njegove vjere položimo i mi malo sjaja.