zupa duha svetoga nustar 9

TOMA MORE – MUČENIK, 22. LIPNJA

/in /by

toma more»Čovjek svih vremena«. Thomas More (1478-1535) bio je jedan od najistaknutijih predstavnika engleskog renesansnog humanizma. Bio je pravnik, teolog, filozof, govornik, pjesnik, povjesničar, znanstveno kompetentan intelektualac, izvrsno je vladao grčkim i latinskim jezikom. Pisao je najviše na latinskom jeziku, kao jeziku onodobne obrazovane Europe, ali, za sunarodnjake, pisao je i na engleskom jeziku. Prema svim povijesnim izvorima Thomas More je bio izuzetno plemenit čovjek: duboko istinoljubiv, čovjekoljubiv, principijelan.

Bio je savjest Engleske svoga vremena. Težio je korjenitom poboljšanju svih ljudskih stvari, ali je pri tome preferirao strpljivost, skromnost i oprez. Vjerovao je u učinkovitost dobrog odgoja i obrazovanja te dobrih zakona. Dostigavši vrhunac političke karijere Thomas More tragično završava. Zbog sukoba s kraljem Henrikom VIII glede njegova raskida s Rimom (što je značilo početak reformacije u Engleskoj i stvaranje samostalne anglikanske crkve), More je najprije dao ostavku na položaj lorda-kancelara, ali uskoro biva bačen u tamnicu te pogubljen (kako je sam držao – moguće je u isto vrijeme biti državni kancelar i čovjek visokih etičkih načela – moguće, ali vrlo opasno). More je kritizirao papinsku svjetsku politiku, ali je bio spreman umrijeti za papin duhovni primat. On bi mogao (i trebao) biti primjer mnogim današnjim političarima.

NEKOLIKO MISLI THOMASA MOREA

  • Posvuda vidim zavjeru bogatih, koji se, tobože za račun i u ime državnih interesa, (zapravo) bore jedino za svoje osobne interese. Smišljaju i izmišljaju sva moguća sredstva kako će, najprije, bez opasnosti sačuvati sva dobra što su ih na nepošten način stekli, a zatim, kako će po što nižoj cijeni unajmiti i iskoristiti rad i trud sirotinje.
  • Društvo bez poštenih i pravednih ljudi golemo je razbojstvo.
  • Znanje spojeno s vrlinom zaslužuje da ga se više cijeni nego sve blago kraljeva.
  • Tko radi vlastitog zadovoljstva razara tuđu sreću, postupa nepravedno.
  • Gdje se sve mjeri novcem, sve što je najbolje dospijeva u ruke najgorih (ljudi).
  • Nije sreća u svakom uživanju, nego samo u razumnom i časnom.
  • Mnogo veću osudu zaslužuju mane kod duhovnih osobna, nego kod svjetovnih.
  • Što se ne može okrenuti na dobro, neka se uredi tako da ne bude jako loše.