SVETI JOSIP- čovjek šutnje
Otvorite li Sveto Pismo u želji da u njemu pronađete nešto više o svetom Josipu ostat ćete razočarani. O tome velikom čovjeku Evanđelja ne donose ni jednu zapisanu riječ koju je on izgovorio. Ne znamo njegove godine, obitelj, obrazovanje, status, sve se to učinilo nevažno evanđelistima, osim njegove posvemašnje poslušnosti Bogu i otvorenosti Njegovoj Riječi.
Josip sluša. On nije čovjek velikih riječi; njegova najveća odlika je šutnja. Slušajmo ono što nam govori u tišini bez riječi, u tišini koja postaje povijesna pozornica svih velikih stvari. Pokušajmo poput njega čuti Boga; odgojimo u sebi jasnoću unutarnjeg gledanja, stvarajmo odluke odbacivši mnoštvo riječi, pustimo Boga da nas dotakne i otvori za nove spoznaje. Josip nije determiniran Božjom Riječi, njegovoj slobodi biva prepuštena konačna odluka. Slobodan je pristati ili odustati. Baš kao i mi … Bezbrojni su načini kojima možemo čuti Boga; slušajmo ušima, očima, srcem, pokretom tijela, sklapanjem ruku … Božanska tajna se ne shvaća lako, ali čovjek joj se može približiti imajući na umu da nijedna velika stvar u njegovom životu nije potekla isključivo od mišljenja i shvaćanja; sve su potekle iz srca i njegove ljubavi.
Tišina od nas zahtijeva sabranost. Bujica riječi često ne donosi mnogo uspjeha, samo zatvara uši i srce onoga kojemu govorimo. A kada progovorimo, neka to bude promišljeno i mudro, potrebno, korisno, Bogu milo … jer reći će još davno sveti Augustin: “Jao onima koji šute o Tebi, kad su i govorljivi jednaki nijemima.“
