Nastavljamo razmišljanje. Kad te netko izdaleka ugleda, kad se nađeš u društvu ostalih, kad si na radnom mjestu, mogu li reći za tebe: “Evo čovjeka, evo dobra i poštena čovjeka!” Ovo vrijedi i za žene, dakako.
Toliko toga nam smeta. S jutarnjom kavom “piješ” tamnu stranu svijeta i Hrvatske. Trač naš svagdanji.
Mnogi su ljudi, institucije, na vašem “operacijskom stolu.” Gledaš u tuđi život i kopaš po njegovoj sadašnjosti, prošlosti, tražiš skriveni smisao njegova pogleda, osmjeha, kalamiš i ono što nije mislio, znaš i ono što nije rekao.
Gdje god da si, što god otvoriš, radio ili novine, piše se i govori o nekom. To je, kažu, prevršilo svaku mjeru.
Svi o svima govorimo, neprovjereno, nasladno, neobuzdano i na brzinu kao da radost i dobar glas nosimo, kao da se bojimo da ne ostane u nama. To je začudna potreba ulaženja “u tuđe živote”, u prošlosti i događaje koji bi se, ako već nisu, mogli dogoditi. Kakva si ti osoba? Prema sebi nismo tako kritični, kao što su drugi prema nama. Čak nam je krivo, ako nas Bog opomene preko Biblije, propovijedi, “jer, što to njega briga?”
Korizmeno vrijeme je idealna prilika.
U Obredniku „blagoslovi“ KS.1987., poglavlju pod naslovom: BLAGOSLOV OBITELJI I NJIHOVIH ČLANOVA napominje se:
“Kako bi supruzi i ostali članovi obitelji danomice postali sve prikladniji za potpunije preuzimanje i ispunjavanje svoje dužnosti, Crkva je ustanovila neka sakramentalna pomagala. Ona u određenim prilikama obogaćuje obiteljski život naviještanjem Božje riječi i blagoslovima. Blagoslov treba uskladiti s prilikama.“
Šire odredbe se mogu pročitati u «Lumen Gentium»broj 11 i 35.,«Gaudium et spes» broj47-52. Na što bi trebalo svratiti pažnju?
Eklezialno-pastoralno vrednovanje obitelji kao «kućne Crkve», uzimajući u obzir stvarne, današnje okolnosti obiteljskog života. Koje je opravdanje blagoslova obitelji?
Znade se da važnu ulogu u povijesti religija ima obitelj jer se u njoj na najizravniji način susreću religija i društvo. U obitelji dijete uči jezik, kulturu, običaje, svjetonazor i određenu konfesiju.
Tek prema novijoj kršćanskoj teologiji obitelj se naziva»kućna Crkva,Crkva u malom».. Time obitelj dobiva na vrednovanju u naviještanju i prijenosu vjere na mlađe naraštaje./Usporedi :»Opći religijski leksikon». Leksikografski zavod «Miroslav Krleža» Zagreb.
Obitelj danas. Okolnosti. Gradski i ruralni milje.
Riječ je o ženi.
U Mariji, majci Isusovoj žena je dobila uzvišeno mjesto. Kako je izgledala Marija? Svojim vjernicima govorim: Marija je imala lice moje mame, tvoje majke, žene kćeri, lice žene.
Andrić je zapisao: «Žena stoji kao kapija na izlazu i na ulazu ovoga svijeta». I što sve o ženi nisu napisali pisci svetih knjiga čovječanstva…
Opomena pred blagdan
Nikad dovoljno nije govoriti o važnosti svete Mise, pričesti. Nikad dovoljno.
Što sve ne činimo od propovijedi, opomena, poziva zvonima, rasporedom misnih slavlja na oglasnim pločama, župnim stranicama na računalu.
Čini se da je za neke “kršćane” uzalud zvoniti u “gluhe uši”.
Svećenik sam i trudim se oduševiti župljane za nedjeljna misna slavlja.
I drugi kolege to isto čine. Ima li uspjeha? Veliki je nesrazmjer između deklariranih katolika i onih koji redovito, ili ponekad idu na Misna slavlja. Zaboravljaju da je sveta Misa središte cjelokupne duhovnosti. Začudo, sve im je važnije od toga. Nikako da shvate da nema ljubavi, vjere bez susreta. Prigodice citiramo dijelove poruka svetog Oca, biskupa, imamo mjesečno klanjanje pred Presvetim.
Nažalost, nekima je posjeti crkvi dovoljan “od Antunova do Antunova, od polnoćke do polnoćke”.
Latinski: Adventus – advenire – dolaziti.
Započinje nedjeljom koja je najbliža blagdanu sv. ANDRIJE – 30. studenoga.
Traje četiri tjedna. Završava na Badnjak navečer.
„Samo vjerom gradimo most od zemlje do vječnosti, svijetli luk do neba, a on opet i iznova pada, nikako da se spoji nad ponorom smrti, s polovinom mosta koji raste s druge obale.“
Čuo je to u Crkvi. Uznemiren. Nije im do kraja shvatio smisao, još manje svrhu. Sve mu se to pričinilo kao uzaludan napor da se prijeđe granica. Nesiguran.
Čuli su ga gdje govori
a On je «govorio kao što nitko,
nikad govorio nije .«
Ivan ga prokaza pod Nebom otvorenim:
Evo jaganjca Božjeg, evo onoga
koji oduzima grijehe svijeta!”
Pošli su za njim .
Kako sve ne nazivamo Hrvatsku domovinu? Jedan od naslova je i “Gospina Hrvatska”. Mnoge su crkve njoj posvećene, prepuna svetišta osobito na blagdan Velike Gospe. “Dostojno je i pravedno ! “Protestantski dio europskog naroda ne prihvaća našu pobožnost, a mi bi u Europu.
Moglo bi se reći da je odanost Mariji između “previše i premalo”. Od naslova “Božica i Velika Majka, Jungova “Marija je četvrta Božanska Osoba”, do svođenja Marije na “običnu vjernicu”, a “Evanđelje djetinjstva na mit.” Tko umanjuje Marijin lik, umanjuje ženu u njezinom pozivu i veličini. Što mi možemo ponuditi Europi ? Gdje su plodovi ?
Marija je svoj život ugradila u spasenjski Božji plan. Preko nje je došao Spasitelj. Postala je “most između neba i zemlje, karika koja nedostaje”. “Ona je prosula svijetom vječno Svijetlo, Isusa Krista Gospodina našega”, kako molimo u predslovlju mise njoj na čast.
U njezinu liku Crkva prepoznaje Ženu navještenu u prapočecima, po Njoj smo i mi “sinovi i baštinici po Bogu”.
Svetkovina presvetog Tijela i Krvi Kristove. Sveta Misa s procecijom od sjenice do sjenice u 11.00 sati u župnoj crkvi u Nuštru.
Uvodna pjesma – zbor Križarice – video (2007.)
SRCE KAO SIMBOL
Razmišljanje uz blagdan Tjelova.
Ovo što je Isus za nas učinio može jedino onaj “koji ima srca”.
Prisutnost u Euharistiji je posljedica njegove velike ljubavi prema nama. Želio je biti bliz, blizak, hranjiv “kao kruh”. “Uzmite i jedite, ovo je tijelo moje!”
