Danas je u 16:00 sveta misa, kako piše na osmrtnici. Tijelo će, drage nam Mire, biti za vrijeme svete mise u crkvi. Nakon toga se ide automobilima do groblja. Svetu misu će predvoditi nadbiskup Đuro, a ispraćaj vlč. Josip Bošnjaković.
Kada umre čovjek svijet je siromašniji za jedno ljudsko biće. Nije to samo jedan broj manje u statistici stanovništva ove prenapučene Zemlje. Kad premine čovjek, Božje stvorenje sa svim svojim dobrim i lošim osobinama bol snažno pogodi njegovu užu, a često i širu obitelj te prijatelje.
Kada premine čovjek poput naše drage vjeroučiteljice Mire, čiji život se često ispreplitao sa životima nas župljana bilo kroz rad s našom djecom prvopričesnicima, bilo kroz rad s malim pjevačima, bilo kroz vođenje župnog zbora, bilo kroz službu čitanja, bilo …
Bol ne pogodi samo obitelj i prijatelje, nego i širu zajednicu, ne samo župnu nego i članove kolektiva škole u kojoj je radila kao vjeroučiteljica te njezine vjeroučenike, a svakako i kolegice i kolege vjeroučitelje čiji voditelj županijskog vijeća je bila.
Mi vjernici imamo utjehu u Gospodinu, vjerujemo da je našu Miru dragi Bog pozvao k sebi, da je spasio od daljnje muke polaganog propadanja tijela, ali koliko je jaka naša vjera? Koliko nas u ovom času tješi?
Je li dovoljno jaka kako bi nadvladala bol za gubitkom naše sestre čiji vedri i energični duh se, tijekom vremena koje smo provodili s njom, duboko utkao u naša srca? Neka na ovo pitanje svatko od nas ponaosob odgovori.
Miru sam smatrao svojom prijateljicom, stoga sam i odlučio napisati ovih par riječi. Divio sam se njenoj zaraznoj snazi duha i volje kojom je plijenila te nikog oko sebe nije ostavljala ravnodušnim. Ljudi, često i oni najinertniji, na njen poziv rado su prelazili na njezinu stranu i uključivali se u brojne aktivnosti koje je smišljala u namjeri slavljenja Boga.
Našu djecu s kojom je radila, osvajala je na prvu riječ i pogled, pripremajući ih na prvi susret s Isusom u svetoj pričesti. Ta djeca su odrastala i odrasla, danas imaju i svoje obitelji, ali teta Mira je ostala zauvijek u njihovim srcima. Danas su ti brojni odrasli ljudi, nekad Mirina djeca, neopisivo tužni jer im i u misli naviru svi jedinstveni trenutci provedeni s teta Mirom. Čitam tu tugu i gledam suze u očima svoje već odrasle djece, svjestan da se sva Mirina djeca osjećaju isto.
Netko će reći: „Šteta što Mira nije majka i što nije imala svoju djecu“. Bit će u krivu, jer našoj dragoj Miri je Bog podario više djece nego li ih ima ijedna nuštarska majka. Sva naša djeca bila su i Mirina.
Draga Miro, hvala Bogu što te takvu stvorio, hvala Tebi za sve što si u našoj zajednici činila na slavu Boga. Sretan sam jer sam ti bio prijatelj. Nadam se susretu u vječnosti.
Iskrena sućut našem Josipu, obitelji i prijateljima te svima iz uže i šire zajednice koji tuguju zbog boli koju u ovom trenutku osjećaju.
Neka ti je laka hrvatska gruda koju si toliko voljela. Počivala u miru Božjem.
Naša prva biciklijada sa 70-tak biciklista odvožena je u ponedjeljak 26. lipnja 2023. Zajedno sa župnikom odvezlo se 20 km. Zahvaljujemo domaćinima koji su nas primili. Već za 7 dana idemo ponovno…
Ponedjeljak, 26.6.2023. – u župnoj organizaciji u 17h dogodit će se naša prva biciklijada. Pozivamo svu djecu i mlade, napose prvopričesnike da dođu kod crkve u Nuštru. Idemo prema Ceriću. U Ceriću djeca neku budu u 17.30. Idemo prema Maloj Bosni.
Župnik je osigurao sladoled. Djeca neka po mogućnosti ponesu tvrdu plastičnu čašu u ruksaku. Mogu ići i odrasli ukoliko žele.
Ovih dana su naši župljani pošli na izlet u Đakovo, Vrbicu i kod bosonogih karmelićanki u Đakovačku Breznicu te ergelu lipicanaca.
Evo i nekoliko fotografija sa tog izleta:
Danas na nedjelju Presvetog trojstva održavaju se izbori za Pastoralno i Ekonomsko župno vijeće.
Velečasni Ivan Zirdum, umirovljeni profesor i svećenik Đakovačke nadbiskupije, autor brojnih knjiga i osnivač knjižnice “U pravi trenutak” u kojoj je objavljeno 650 različitih knjiga, predslavio je danas, na 6. vazmenu nedjelju, jutarnju sv. misu u našoj župnoj crkvi.
Velečasni Ivan Zirdum
Pamtim kako je u više navrata dolazio u našu župu i uvijek oduševljavao svojim, Duhom Svetim, nadahnutim propovijedima.
Danas, iako ne vitalan kao ranije, nije se predao. Teret godina nije umanjio njegovu duhovnu energiju i snagu poruke. U svojoj propovijedi, naglasio je snagu zajedništva u Duhu Svetom te istakao posebnu važnost obiteljske molitve kao bedema od svakog zla koje nas okružuje. Pri svojim pohodima župama uvijek sa sobom ponese i knjige, plodove njegovog svećeničkog života i rada. Tako je bilo i ovaj put… Bogu na slavu, ljudima na korist…
Hvala mu na svemu što je u svom životu činio i čini. Neka ga dragi Bog poživi i poda mu zdravlja, na korist svih nas.
Divan je Bog u svetima svojim
Zlatna Harfa – Župa Duha Svetoga Nuštar, 06. svibnja 2023. godine.
Tekst: Jasmina Puharić
Foto i video: Ana Pirić
Ovogodišnja smotra dječjih župnih zborova Zlatna Harfa Vinkovačkog dekanata pod geslom: „Divan je Bog u svetima svojim“ održana je u Župi Duha Svetoga u Nuštru 06. svibnja 2023. godine.
Na svečanom Euharistijskom slavlju koje je predslavio domaći župnik vlč. Krešimir Jukić zajednički su pjesmom Boga slavili svi sudjelujući zborovi uz instrumentalnu pratnju članova dječjeg zbora domaćina. U svojoj homiliji vlč. Jukić kroz prigodne, djeci prilagođene, prispodobe istaknuo je važnost zajedništva u djelovanju u zajednici kao i važnost stavljanja Boga na prvo mjesto, kao i potrebu stvaranja vremena, u ovom užurbanom dobu prepunom raznih obveza, koje ćemo posvetiti isključivo Bogu i zajednici.
Na smotri je sudjelovalo sedam župa sa svojim najmlađim predstavnicima. U skladu sa ovogodišnjim geslom zborovi su se predstavili sa jednom pjesmom posvećenoj zaštitniku župe iz koje dolaze i jednom pjesmom po izboru.
Po završetku smotre druženje je nastavljeno u župnom dvorištu kroz razne igre (ispijanje napitka kroz dugu slamku, jedenje pudinga bez ruku, potezanje konopa, natjecanje u vrištanju, razgledavanje oldtimera, vožnju vlakićem, ples, pjesmu). Župnik Krešimir svoj okupljenoj djeci (oko 250) priredio je prigodni ručak, okrepu i sladoled.
Zahvalni smo dragom Bogu što nam je darovao život, glas i sluh da ga možemo slaviti, lijepo vrijeme da se možemo radosno podružiti, župnike koji, kao naši pastiri, potiču, podržavaju i vode naš rad i naše zajedništvo, voditelje koji svoje vrijeme nesebično daruju za zajednicu, svirače koji su naporno vježbali, vjeroučiteljice koje su uvijek bile spremne pomoći, mame i bake koje su pripremile razne slane i slatke zalogajčiće i djecu koja su rado, radosno i srčano prihvatila sve zadatke i uspješno ih odradili.
x20230506 123150
x20230506 130107
x20230506 131211
x20230506 132354
x20230430 094750
x20230430 100226
x20230430 113650
x20230428 184430
Nakon što je naš župnik najavio moguću obnovu kipova Apostola, koje je izradila poznata vinkovačka kiparica Alojzija Ulman (tadašnja referentice za crkvenu umjetnost naše biskupije) iz riznice mog sjećanja navrše mi misli na dan kada smo išli po izrađene kipove.
Apostoli su nas čekali u zgradi koja se nalazila u dvorištu “Velike crkve” mislim da se tamo nalazio i atelje spomenute kiparice. Sjećam se da je župnik Gilić za prijevoz kipova angažirao našeg župljanina, sada pokojnog, Vinka Rupčića koji je u to vrijeme vozio svoj omanji kamion. Kako sam se našao u prikolici kamiona (tad sam imao tek 13 godina) ne sjećam se, ali se sjećam pažnje s kojom smo te kipovi utovarali u kamion i držeći ih prevozili do naše župne crkve.
Par godina nakon postavljanja kipova u Glasu koncila objavljen je članak pod naslovom Crkva u kojoj su apostoli sišli među ljude. Kako i zašto sam taj članak sačuvao, sam Bog zna. Još ga imam na papiru, a njegovu kopiju ovdje objavljujem u pdf formatu. Kipovi su postavljeni u crkvu nakon opsežne obnove crkve pri kojoj su volontirali i mladi iz Belgije.
Apostoli su u našoj župnoj crkvi dočekali i domovinski rat, a pri granatiranjima crkve su i teško izranjavani. Nakon prvih granatiranja crkve, a na inicijativu našeg tadašnjeg kapelana Ante Mihaljevića (Svetca), sklonjeni su sa oltara kako bi se sačuvali od potpunog uništenja.
Hvale vrijedna je inicijativa za njihovom restauracijom, pa odazovimo se pozivu župnika i svatko na svoj način i prema mogućnostima dajmo svoj doprinos.
Crkva u kojoj su apostoli sišli među ljude (Glas koncila – 2. veljače 1975.)
