tijelovo22 b

Tijelovo 2022

Svake godine isto, a potpuno drugačije… tako bi se moglo opisati slavljenje ovogodišnje svetkovine Tijelova, u župnoj crkvi u Nuštru.

Iako naizgled isto događanje, misa, prigodne pjesme, narodne nošnje, tijelovska procesija od sivnice do sivnice koje su nuštarske snaše ukrasile svojim umjetničkim rukotvorinama – župnik Slavko se uvijek pobrine da svojim tekstovima dopre do uha i što je važnije srca nazočnih vjernika.

Zato sam napisao isto, a potpuno drugačije.

Tko je slušao, mogao je uživati (osim u lijepom pjevanju našeg zbora) u svakoj pročitanoj ili izgovorenoj riječi o četiri etape ljudskog života (djetinjstvo, mladost, zrela dob i starost) te izvući za sebe snažnu poruku i pouku… 

Vjerujem da će neki slijedeći župnik, nastaviti stogodišnju tradiciju proslave svetkovine Tijelova na način koji se do sad slavila ili će kao i mnogo toga, ostati tek u riznici sjećanja… dok mi koji pamtimo, živimo.

 

Eto pokušali smo “odraditi” i tradicionalne Tijelovske košare na kraju, ali bez naše vjeroučiteljice Mire nismo baš uspjeli. Od sveg srca joj želimo brz oporavak i povratak, jako nam nedostaje u svim aktivnostima u župi.

Stoga prenosimo lanjske Tijelovske košare.

zupa nustar 1200

Sveti Petar i Pavao

Sveta misa u Nuštru u 19:00 sati.

zupa nustar 1200

Tijelovo 16.6.2022.

Nuštar – sveta misa u 10 sati (procesija između postaja s Presvetim)

Cerić – sveta misa u 19 sati, nakon mise Pjesnička večer.

zupa nustar 1200

Istina od koje se živi

Jutrom Otvaram prozore duše,

molitvom ulazim u dan

u potrazi za Tvojom

prisutnošću

Riječi Tvojoj kojoj se uvijek

i iznova vraćam.

 

Sve si stavio pred nas kao sliku

čudesnu i široku do neba.

 

             Ja sam samo promatrač,

tragač za istinom i ljepotom, voditelj onih koje si mi povjerio.

 

Trudim se da spoznam veličanstveno djelo

stvaranja, iako sam ponekad

umoran od riječi koje

nemirno teku a iza njih ne stoji život,

srce još manje.

 

Od Tvojih drhti nebo i čovjek postaje veći

pa nakon Tvoga glasa raste novo jutro

s novim danom u ljudima.

 

             Ti voliš u meni i ono što drugi

ne vide, moj napor kad vjeru dajem,

osmjeh i srce

i kad je rana na njemu.

 

Čitam Biblijske odlomke tražeći

Tvoje poruke:

u pozivu apostola,

u susretu s gubavcima,

slijepima, hromima, grešnicima.

 

 

U očima djeteta što gleda za pticama,

u ljepoti cvijeta, zemlje i neba.

 

Moj napor nije uzaludan.

Dovoljno znam da ti budem vjeran

i to s drugima dijelim

u Riječi i kruhu posvećenu

uvjeren da sam otkrio, odgonetnuo,

čudesne zakone svemira.

 

Tvoju prisutnost i tajnu između Tebe i mene.

Srcem te prihvaćam, iako ne mogu odgovoriti na mnoga pitanja.

 

Mi smo tragači za istinom, ljudi, ponekad preblizu ili predaleko.

Češće gledamo više očima nego srcem,

pa nam je pogled zamagljen,

a okviri spoznaje premaleni.

 

Slavko Vranjković- sacerdos

ceric pp1 1

Proslavljena Prva sveta pričest u Ceriću

Na treću vazmenu nedjelju, 1. svibnja 2022. po prvi puta 12 prvopričesnika pristupilo je oltaru u svečanom euharistijskom slavlju kojega je u crvki sv. Katarine u Ceriću predslavio župnik Slavko.

 

xceric pp1

 

 

Uz prigodne recitacije, molitve i pjesme zajedno s vjeroučiteljicom Tihonijom Zovko   prvopričesnici Pavle Balenović, Noel Bošnjak, Marta Čurčić, Elena Eraković, Kiara Krajinović, Lara Marjanović, Iva Panđa, Dorijan Patrčević, Ivan Slaviček, Petra Štivić, Patrik Štivić i Ana Zovko posvjedočili su s kolikom su radošću iščekivali svoj veliki dan, dan Prve svete pričesti.

 

pp ceric2

 

 

Prigodni recital pod nazivom „S Isusom nismo sami„ za naše prvopričesnike napisao je župnik Slavko, a prilagodila i djecu uvježbala učiteljica Eva Dakić. Skladnom pjesmom djecu je pratio zbor „Credo“ i gđa. Jasmina Puharić koje je tijekom katehetske priprave na sakrament s djecom uvježbala pjesme koje su djeca s veseljem radosno na svetoj misi pjevala.

Djeca i roditelji, te okupljeni vjernici za proslavu Prve svete pričesti pripremali su se trodnevnicom koju je od srijede 27. do petka 29. travnja u crkvi sv. Katarine predslavio župnik Slavko.

 

Tekst : Tihonija Zovko

Fotografije: Tihonija Zovko, Kristina Krajinović

plaketa 50

Svećeničko zvanje je zahtjevno i veličanstveno

Naš župnik Slavko, ove je godine na Veliki četvrtak dobio plaketu za 50 godina svećeništva. Prije završnog blagoslova nadbiskup je još jednom čestitao jubilarcima i uručio im prigodne darove.

 

plaketa 50

 

U ime čitavog prezbiterija, napose u ime ovogodišnjih jubilaraca, prisutnima se obratio vlč. Vranjković, župnik u Nuštru, rodnom mjestu nadbiskupa Hranića. Ističući da je bio župnik u rodnim mjestima trojice biskupa – i nadbiskupa Marina, i pokojnoga biskupa Ćirila te sada nadbiskupa Đure, vlč. Vranjković je rekao: „Nije danas lako nijedno zvanje. Zvanje svećenika je zahtjevno, zvanje svećenika je nešto veličanstveno, ali treba se odricati.“

 

plaketa 50 1

 

Iskazao je potom zahvalnost nadbiskupima Hraniću i Srakiću, biskupu Ivanu i zlatomisnicima; svećenicima koji slave srebrni jubilej poželio je da požive i dočekaju i dijamantne jubileje, a svima prisutnima čestitao je Uskrs.

 

jubilarci

 

bozansko milosrdje

Uskrsni ponedjeljak

bozansko milosrdje

15.00 sati

 

 

devetnica – molitva krunice Božanskom milosrđu na vanjskom oltaru župne crkve, sve do nedjelje Božanskog milosrđa.

 

 

19.00 sati

 

 

sveta misa

uskrsnuce

Sretan Uskrs

 

 

2021 04 05 175027 1

Uskrs slavimo u ozračju patnje. Nije lako veseliti se u svijesti o velikoj tuđoj muci, o zlu koje se nanosi ljudima.

Ali, sam Uskrs je rješenje svega, i vlastite i tuđe patnje, sve patnje svijeta. Isus je došao, postao je čovjekom iz ljubavi, da nas spasi i otkupi.

Bog je pobijedio smrt, uskrsnuo je i nama pokazao put u vječnost. „A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo… na njega pade kazna radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše“. (Iz 54, 4-5) Jedan je Iscjelitelj, samo jedan.

Svi naši jadi, gubici, tuge, boli, sve što cijeli svijet doživljava ne može nas odijeliti od ljubavi Božje ako mi to nećemo. Poruka Utjelovljenja, Uskrsnuća i Otkupljenja je jača, ona puni srce nadom, radošću i ljubavlju jačom od smrti.

Raspeti je živ i s nama je, aleluja!

xIMG 20220415 145711

Nuštar – Križni put na groblju

Na Veliki petak u 15 sati, vjernici naše župe se već tradicionalno okupljaju na nuštarskom groblju u molitvi Križnog puta.

xIMG 20220415 145711 1

 

 

xIMG 20220415 145947

xIMG 20220415 145907

Ove godine nakon Križnog puta započela je i molitva devetnice Božanskom milosrđu, koja će se nastaviti moliti svaki dan u 15 sati na vanjskom oltaru naše župne crkve, pridružite se!

patnja

Patnja – meditacija

patnjaČovjek je suočen s mnogim nevoljama, a jedna od njih je patnja – bolest.

Krik s Golgote »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio!« odjekuje s bolesničkih kreveta. Pobune protiv besmislenosti trpljena sažete su u Knjizi o Jobu. »K tebi vičem, ali mi ne odgovaraš.

Prema meni si postao okrutan. Rukom preteškom na me se obaraš! O ne bilo danakad sam se rodio i noći što javi: Začeo se dječak!«

To su »tužaljke maloga čovjeka pod velikim nebom«. Ogorčeni

u beznađu govore: »Ta ni Boga nema!«, a žena ga nuka: »Prokuni Boga!« Job nije udaren

patnjom zato što je kriv. Pati jer ga Bog kuša. Želi vidjeti koliko mu je vjeran.

Čini se da su potrebna mučna iskušenja da bismo znali cijeniti ono što imamo. Uostalom: »Čije

je nebo uvijek vedro?« Tražimo uzroke. Mnogi se »patnici« okreću od Boga optužujući ga,

svodeći sve na »njegovu volju, bešćutnost«, pritom zaboravljajući da je uzrok čovjekov odabir

zla, grijeha i zloporaba slobode. Zar je Bog naredio: rat, genocid, mučenja, prometne tragedije…

i ostalo? Tužaljke: »O kad bi se jad moj izmjeriti mogao« jesu jeka iz Getsemanskog vrta?

»Patnja je drugo lice čovjeka. Božji poljubac«, kako reče Majka Terezija. Isus je nosio križ. On

je na strani bolesnih na duši i tijelu, slabih. »Samo po Kristu i u Kristu razrješuje se zagonetka

boli i smrti« – II. vatikanski koncil.

»Nema ničega od čega bi tijelo patilo, a da se duša ne bi okoristila.« Velika su djela nastala iz

patnje, unutarnjeg sagorijevanja, muke pretočene u kamen, platno i riječ. »Kakva je bol, zna se

po očima.« Slikam Isusovu golgotsku dramu, križ. U očima moga Isusa nazire se nebo.

Očito je da Bog ne odgovara na svaki vapaj, krik, bolesnog, raspetog na četvorini kreveta. »Reci

Isusu da me više ne ljubi«, rekla je bolesnica Majci Tereziji. Bogočovjek, Isus, odgovorio je,

nakraju, uskrsnućem, novim svjetlom nad problemom patnje. Moli i trpi. Molitve pred Bogom

nisu samo ispružene ruke, to je traženje Božjih ruku, samilosna pogleda s druge obale.

Kršćanstvo nije kult patnje. Istina, Pavao piše Korinćanima: »Uživam u nevoljama, tjeskobama

poradi Krista.« U Starom zavjetu patnja je proglašavana prokletstvom, u Novom »blaženstvom«.

Isus je suosjećajan s patnicima. Prema Pavlu, kršćanin živi i pati s Kristom jer »Krist živi u

njemu«, pa su čovjekove patnje otkupiteljske, Kristove. Utjeha: »Ako trpimo s njime, to je za to

da s njime budemo i proslavljeni!«