zupa nustar 1200

Budi svoj

Dragi mladi prijatelji, krizmanici što nam se to događa u životu? Ne čini li vam se da glumimo ono što nismo da bi ostavili ljepši dojam? To se, nekada, nazivala dvoličnost. Želimo, pošto po to, biti prihvaćeni u školi, društvu, susjedstvu i Crkvi. Nastupa razočaranje kad se gluma otkrije, a onda slijedi osuda.

Prihvatiti sebe kakav jesi preduvjet je da i druge prihvatimo sa svim manama i greškama koje i sami imamo. Vrijeme u kojem vi mladi živite je vrijeme prihvaćanja tuđih ideja i načina života. Ne osuđujem ni one koji „glume druge”, odričući se sebe i svoga osobnog stava. Svi smo, ponekad, takvi.  Gledajući mlade krizmanike, slušajući vas mogao bih nabrojiti puno detalja koji nisu naši nego tuđi. Mnogi su prihvatili, djevojke ponajviše, neke začudne detalje u odjeći, a sredina u kojoj živimo to nije prihvatila. Opravdanje se svodi na: “drugi to čine pa ću i ja”. Citirat ću neke filozofe i pjesnike.

“Najveće postignuće je biti ono što jesi u svijetu koji pokušava od vas napraviti ono što niste” – Ralph Valdo Emerson.

Budi svoj!

Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,
U grudi nosiš, brate, srce cijelo;
Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,
Put vedra neba diži svoje čelo!
Pa došli danci nevolje i muke,
Pa teko s čela krvav tebi znoj,
Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,
I budi svoj!

August Šenoa

Kako „biti svoj“ pitaju se mnogi kad ponašanje i nastupi, susreti mladih na zabavama, druženjima, otvaraju neke nove vidike, neka nova prijateljstva, trenutnu popularnost? Nažalost mladi, krizmanici, nisu, ponekad , onakvi kakvi bi kao kršćani trebali biti. Prihvatit će prijedlog prijatelja s kojima se druže iako u njima nema mjesta za Boga i Crkvu. „ Ne ide on na misu, neću ni ja!“ Mnogi imaju   dva lica, jedno kad su sami, drugo pred drugima. „Ništa nije skriveno, što e neće otkriti!“   Razočaranja su izvori nemira, svađe, rastava kad nakon glume dođe stvarnost i kad jedno drugom mogu reći, sa suzom u oku: „nisam znala da si takav, takva !“ Lako je izgubiti „bolji dojam“ jer nam životne prilike nisu prostor za glumljeni život.   „Tek kad živimo autentično možemo pronaći smisao svog života“   psiholog C. G. Jung.

Život nas uči da nije sreća imati sve što poželimo: mladost slavu, popularnost i ostalo. Ako smo svoji lakše ćemo prihvatiti neke životne poraze. Budi velik i svoj i kad je teško. Nakon krizme za koju ste se pripremali, neki jer su pobožni i vjerni Bogu, drugi jer su “morali“ primili ste darove Duha svetoga. Budi svjestan da si Bogom prožet. Pravi vjernici, krizmanici to znaju. Jesi li među njima? Pred Bogom nema glume.   Nije se dobro bojati straha od osude drugih kad se izražavaš, ponašaš, činiš onako kako osjećaš bez glume da se svidiš, dokažeš. Nažalost unatoč tome nekolicina krizmanika Bogu „laže“, zaboravlja obećanje da će Bogu biti vjerni. Budi svoj u svemu. Uči od drugih ali ih ne kopiraj, slijepo slijediti i kad znaš da to što čine nije dobro. Tu je ostvarenja životnog zahtjeva:“ Budi svoj!“

 

zupa nustar 1200

Krizma u župi – nedjelja 2. svibnja 2021.

KRIZMA – Svečana sveta misa – na vanjskom oltaru u 10:00 sati

 

 

KRIZMA

Osvanuo veliki Dan. Krizma.
Mi za vječnost otvoreni.

Neka u nama vatra Tvoga Duha gori, dovoljna
da nam obasja cilj, modri krug neba nad glavom.

Pitamo se:

tko bi to trebao biti, ako mi nismo
Tvoji znakovi na putu do neba
za malo vjerne prijatelje,
uljanice koje gore, kruh na stolu
i sjeme u brazdi za novo sutra?

 

Pitamo se:

tko smo mi, što smo u ovom vremenu ako nismo

s Tobom Isuse, s rukom u ruci,
ako dodir Tvoj
ne osjećamo, ne pamtimo?
Molimo te,

daruj nam oči duše da vide prisutnost Tvoju u vremenu, u povijesti našoj,

u nama, jer si i vrijeme i vječnost ujedno.

Znamo

da smo mladi i neiskusni, prkosni, zbunjeni.
Stojimo na raskršću života s tisuću putokaza i putova.

Kojim trebamo krenuti u potragu

za Tobom?

Pamtimo,davno si rekao:
“Ja sam put istina i život !”
Vjerujemo, tko Tebe ima, Oca ima i nebo.

Ostajem,

rekao si, u riječi, u kruhu, vinu sunčanom,

licu čovjeka, u zjeni oka i dodiru, na oltaru i kad me ne vidite .

Niste sami!

Odlučili smo prihvatit Tvoju ruku i umom i srcem. Naš početak je s

Tobom, neka i kraj bude, jer
Tvoj put vodi do neba.
Pitao si, pitaš i nas krizmanike:
“Hoće li tko za mnom,

neka se odrekne samoga sebe,

uzme križ svoj i pođe ….” S Tobom smo na putu,
možemo li napredovati u dobru bez milosti

Tvoje?

U međuvremenu, daruj nam snagu da budemo Tvoja riječ,
vjerni svjedoci, otkucaj srca gdje god jesmo.
Ponekad smo malo vjerni unatoč Duhu svetom u nama.

Kad nam u život uđeš sve se mijenja i ništa više nije samo naše, s tobom

sve dijelimo : zemlju otaca svojih i nebo sjećanja.
Duha nam Božjega dajte biskupe naš Ivane
i sedam Njegovih darova da ojača čvrstoća vjere u nama ,

“Za krst časni i slobodu zlatnu”

Pred Bogom, roditeljima i kumovima zajednicom vjernika, prisežemo

trostruku vjernost: Isusu Kristu i Evanđelju,

rimskoj Crkvi i papi, i Mariji

koju vjekovima zovemo kraljicom Hrvata i majkom.

Molimo te o Bože, svim srcem, neka se svakodnevno u očima našim ogleda

nebo, Riječ Tvoja postane izvor a
voda živa krvotokom proteče.

Ostat ćemo vjerni! Ostat ćemo postojani! Ostat ćemo ponosni

na svoje kršćansko ime!

Neka u nama , nakon krizme i dalje, čitav život, vjera raste i jača dok

držimo Riječ Tvoju
kao svjetiljku.

Slavko Vranjković- sacerdos

zupa nustar 1200

NEDJELJA 18. travnja 2021.

10:00 sati – Prva pričest u Ceriću

2021 04 05 175027

Sretan Uskrs

2021 04 05 175027 1

 

Sretan i blagoslovljen Uskrs žele Vam župnik i uredništvo župne stranice!

zupa nustar 1200

Podsjetnik na Uskrs 2020 – puste ulice Nuštra

Kako je Nuštar izgledao na prošli Uskrs 2020.?

 

 

zupa nustar 1200

Naš župnik – Gost Glasa Hrvatske

zupa nustar 1200

Srce materino II

Slikam nježnost u kamenu, „SRCE MATERINO“ zahvalan za darovani život .

Mapa „SRCE MATERINO“ posvećeno je majkama koje svojim porodom obogaćuju narod i Crkvu u Hrvatskoj i osuda ženama koje su, umjesto života svojoj

nerođenoj djeci darovale smrt.

Majke su ponosne na trudnoću jer još jedno srce pod svojim srcem nose.

SRCE KAO SIMBOL

Majka djetetu, npr., kaže: srce moje; prijatelj prijatelju otkriva srce; nešto nas dira u srce; s nekim smo jedno srce; zahvaljujemo od srca. Mnogo toga ovisi o kulturi ili odgoju srca.

 

SRCE ISUSOVO I MARIJINO

 

Slavimo ta dva blagdana zahvalni za sve što su učinili za čovječanstvo.

Njezino čisto Srce oduvijek je tu za nas, a kako i ne bi bilo kada pripada majci koja je ispod svog srca srce jedinoga

Boga nosila .Poruka iz Fatime: ‘Moje Bezgrješno Srce biti će tvoj zaklon, i put koji će te voditi k Bogu.’

 

Majka

 

Simbol nježnosti, ljubavi i dobrote

s nerođenim djetetom povezana

cijelu trudnoću . Dijete nježno dodiruje majku iznutra

a ona izvana polažući dlan na trbuh,

prva komunikacija dvaju ljudskih bića.

U ranom djetinjstvu majka je najvažniji odgajatelj.

O njezinoj ulozi, brizi, njezi i ljubavi,

od najranije dobi djetetova života,

u tijeku svekolikog razdoblja njegova razvitka,

ovise učinkovitost i kakvoća oblikovanja

buduće osobnosti djeteta.

Ona je prva osoba njegova povjerenja.

U Pismu obiteljima

papa Ivan Pavao II. piše:

»Može li se na razini čovječanstva

ikoje zajedništvo usporediti s onim

koje se uspostavlja između majke

i djeteta što ga je ona pod srcem nosila i dala na svijet ?«

 

ŽIVOTNI PROGRAM

 

Gledam te novorođeni Isuse u zagrljaju ,

na prsima majke,

velika poput neba ,

malena poput djeteta kako smiren

slušaš otkucaje njezina srca.

Ljubavlju te odgojila da budeš Bog s nama.

Nježnošću te pripravila,

u tebi svima Boga otkrila.

I mi smo odrasli u kolijevci ruku

hranjeni majčinom vjerom voljeni i željeni.

Molimo te , majkama daruj snage

da u djeci svojoj odgoje:

sluh,da čuju poruke neba, vapaje drugih,

riječ utjehe, da budu nosioci radosne vijesti ,Evanđelja,

oči tijela i duše, da u svakom čovjeku vide Tebe i put do neba,

ruke, raširene za pomoć i zagrljaj ,

molitvu kojom potiču, hrabre

sebe i druge na putu do vječnosti,

srce, Tvoje  Božansko, ljudsko, samilosno,

da svaki dan mole:

„Isuse blaga i ponizna srca, učini srce naše po srcu svome!“

 

MAJČINA OPORUKA

 

Predvečerje prije Mise.

Mjesec dana nakon smrti. Uokolo djeca stoje.

Svako drži cvijet za mamu.

Iznad slike svijeća gori.

U maminim očima ogleda se nebo.

Tata čitamajčinu oporuku.

„ Djeco moja , s ljubavlju sam vas začela, rodila,

odgojila,Bogu posvetila i obećalada ću biti ,

s ocem vašim, uzor u vjeri, pomoćnicau nevolji,

putokaz u mraku života i smrti.

Ne plačite. Otišla sam a ostajem. Pratit ću vas molitvom ponosna

što sam sebi , u vama, podigla spomenik .

U vama će me prepoznati,

u srcu će te me nositi jer sam vam

srce dala , u srce vas urezala.

Slušajte oca svoga,dragog moga i budite sinovi svijetla.

Život je satkan od snova ,radosti i križa

ljubavi, nježnosti i vjere koja vječnošću cvijeta.

Odrastite među ljudima. Ne živite ovdje samo da umrete

nego umrite da vječno u Bogu živite.“

Plač i jecaj na sve strane.

„Hvala majko,“reče braco,“ grcajući u suzama,

oče dragi. Zahvalni smo što   si nas pod srcem nosila,

nježnošću, primjerom i vjerom othranila da budemo Božje slave plamen.“

 

Djeca povikaše uglas:

„AMEN„!

zupa nustar 1200

Slomljeni cvijetovi

SLOMLJENI CVIJETOVI

Posvećujem djeci ubijenoj u domovinskom ratu diljem Domovine.

402 ubijene djecu u Hrvatskoj.

 

Nad crkvama i srušenim gradovima

smračilo se nebo.

S Domovinom u srcu, mnogi su dali srce za Domovinu.

Sve srušeno je izgrađeno.

Ostali ožiljci i rane u preživjelima, mrtvima i nestalima, djeci

koja nisu dočekali zoru.

Njih oživljavamo sjećanjem i pjesmom.

 Da niste poginuli,

smrti u zagrljaju,

za rođendan bi vam rekli oni koji vas vole:

rastite pod nebom u slobodi s danima koji dolaze.

Ne boj te se! Ovo je vaše vrijeme.

Ostvarite snove voljena djeco, dok vam

lutke imaju boju neba u očima,

dok su vam snovi satkani od oblaka,

od anđela ,vilenjaka i patuljaka,…

iza sedam gora, brda i daleka mora.

Nebo gledajte nad Domovinom.

Odrastite u slobodi .

Neka vas ne plaši pogled na razoreni Vukovar,

Škabrnju, naše gradove i sela.

Vi ste naša budućnost.

Rastite u stablima granatim,

s oblacima putujte, neka vas srce vodi.

Budite jedro, budite brod što brodi

po nemirnoj vodi kroz godine.

Procvjetajte u cvijeću i travama,

u mašti prepunoj leptira.

Prepustite se vjetru i Suncu,

s anđelima drugujte,

mučki ubijene, u srcu ponesite.

Hrvatska i čitav svijet vam počiva u zjenama.

Imate oči-gledajte! Imate uši-slušajte !

Imate ruke-radite,

imate vjeru u Boga, u novo sutra, volite, stvarajte , gradite !

Budite duga nad Domovinom i

neka vam Riječ Božja svjetiljka bude .

Važni ste i veliki.

Imate nebo u očima,

imate svjetlo u zjenama, imate život u venama.

Sve je u vama satkano od ljubavi od vjere od cvijeća, trava i mrava,

od neba i vode, od vjetra i sna,

od jave od slobode. „Pokoj vječni daruj im Gospodine!”

U srce smo vas pokopali jer

voljeni ne umiru!

stepinac 1

Stepinčevo 2021.

stepinac

step molitva

zupa nustar 1200

Razmišljanje o godišnjem blagoslovu obitelji

DVOJBE I NEJASNOĆE

U Obredniku se napominje:

“Kako bi supruzi i ostali članovi obitelji danomice postali sve prikladniji za potpunije
preuzimanje i ispunjavanje svoje dužnosti, Crkva je ustanovila neka sakramentalna
pomagala. Ona u određenim prilikama obogaćuje obiteljski život naviještanjem Božje riječi i blagoslovima.”

U prvom redu tu je vrednovanje obitelji kao “kućne Crkve”, uzimajući u obzir stvarne, današnje okolnosti obiteljskog života.

Koje je opravdanje blagoslova obitelji?

Znade se da važnu ulogu u povijesti religija ima obitelj jer se u njoj na najizravniji način susreću religija i društvo. U obitelji dijete uči jezik, kulturu, običaje, svjetonazor i određenu konfesiju. Tek prema novijoj kršćanskoj teologiji obitelj se naziva “kućna Crkva, Crkva u malom”. Time obitelj dobiva na vrednovanju u naviještanju i prijenosu vjere na mlađe naraštaje.

U seoskim sredinama vjera i tradicija imaju svoje mjesto. Tu su primjese vjera i elemenata folklora, te problematika između vjerske “navike” i “osobnog uvjerenja”.
Na selu vanjski znakovi, priprema za blagoslov kuća, doček svećenika, a s naše strane zvonar i tuce ministranata, pokazuju na izvan kristijaniziranu sredinu.
Neki su i to doveli u pitanje jer šalju nepoznate svećenike, kolege, koji to obiđu na brzinu i “kombajniraju dar” još brže.

Blagoslov kuća-obitelji trebao bi biti religiozni čin, ali ga neki shvaćaju kao magični. To im je jedini, ili jedan od rijetkih susreta sa svećenikom i to ne žele propustiti, osobito se to pokazuje kod onih koji su iz sela prešli u grad. Za neke su tradicionalne vrijednosti postale ugrožene.

Neki cijene više blagoslov od sakramenata. Tu su primjese praznovjerja. Blagoslovine ne daju milost koju daju sakramenti, niti su trajne pa se mogu ponavljati periodično. Tu je uloga svećenika navjestitelja. Krist daje nalog, apostoli to čine “usmeno i pismeno”, kako nam govori Sveto pismo i predaja. Zato je predviđeno pročitati koji odlomak iz Pisma. Blagoslov kuća je u “pobožnoj predaji”, dijelom u evanđeoskoj: “U koju god kuću uđete, zaželite joj mir!” Blagoslovinama vraćamo Bogu zahvalnost za primljene darove i molimo ga za pomoć u životnim potrebama.

Uvod u blagoslove u molitveniku “Slavimo Boga” naglašava kako je važno da se čovjek preobražava u Kristovu Duhu, pa zato i sve stvari kojima se služi i s kojima druguje mogu dati novo usmjerenje. Zbog toga blagoslovi i danas imaju svoje značenje i uvelike mogu pomoći rastu vjere i preobrazbi svijeta ako ih obavljamo i primamo u duhu vjere. Ovdje treba naglasiti zadnju rečenicu: “Obaviti i primiti u duhu vjere.”

Razvojni put blagoslova. Već u 3 stoljeću sveti Hipolit donosi svjedočanstvo o blagoslovima kao običaju baštinjenu od Izraela nad jestvinama, stvarima, ljudima.
Franačka i germanska liturgija umnaža blagoslove, od blagoslova liturgijskih predmeta, na ljude, plodove, zemlju, građevine. Znakovit je i blagoslov vode kojemu prethodi molitva egzorcizma. Blagoslov vodom ustanovljen je da nas podsjeti na krštenje.

“Blagosloviti, blagoslov, označuje prijenos snaga, znači posvetiti, učiniti svetim pomoću riječi, to jest približiti svetom što je najuzvišeniji oblik kozmičke energije.” Stoljetni je običaj da svećenik u božićnim danima obilazi svoje vjernike u njihovim domovima te da zajedno mole i zazivaju Božji blagoslov u novoj godini. Ima simbolike u tome što na  našim prostorima blagoslovi započinju na Tri kralja, blagoslovom vode i ophodom bar jednog dijela župe.

Kao što nas je Bog u Isusu svojim pohodom blagoslovio, tako i svećenik pohađa obitelj noseći im blagoslov. Na vidjelo dolazi i pučka pobožnost. Ljubljene križa na ulazu u obiteljsku kuću, neki klečeći, prisustvo božićnog ugođaja koji se “ruši” tek nakon blagoslova.

Vrednovanje novčanog dara. Mislim da je tu jezgra neshvaćanja, zlonamjernih napada, naše nelagode. Novinarima u Glasu Koncila, od 5. veljače 2006., odgovara jedan vjernik u rubrici “Osvrti”: “Vrijeđaju nas normalne kršćane naslovi u novinama: »Božićni harač po siromašnim katoličkim obiteljima”, “Harač svećenika”…

Kako onda namiriti obaveze, obiteljski dar koji Nadbiskupija traži za sjemenište, kad (članarinu) plaća manji broj župljana a “blagoslov” je prilika da se nešto skupi? Svećenik ne prima plaću od države nego od milostinje što se nedjeljom skupi koja jedva pokriva mjesečne troškove.

Znam da župnici ništa od nikoga ne traže, znam da župnik od mnoge sirotinje neće uzeti, dapače udjeljuje, znam da neki postave na stol i iskušavaju svećenika te “zaborave” dati pripremljeno, znam da mnogi praznu kovertu uruče kao “dar”.

 

Članarina (lukno) je 100 kuna godišnje, od toga Biskupiji moramo dati deset kuna po osobi u župi. Koliko toga ostaje? Nekima je i to puno. “Ljudi moji je li to moguće?”, zavapio bi sportski komentator pokojni Mladen Delić.

Pametnima dosta, budali se ionako ne može objasniiti.

BI LI TO TREBALO MIJENJATI?

Vlč. Slavko Vranjković