Archive for category: Novosti

Cerić, nedjelja, 26. lipnja 2011. u 11.00 sati svečana Sveta Misa – Proslava 25. godina svećeništva, našeg domaćeg sina biskupa mons. dr. Đure Hranića.

Svetu Misu predvodi – naš nadbiskup mons. Marin Srakić.

U župnoj crkvi u Nuštru nema Svete Mise u 11.00 sati, nego samo navečer u 19.00 sati.

MATI

Ime je to u kojem se  zrcali nebo

od ljubavi, od bola, od sna dječjeg satkano,

toplo kao jutro i

riječ izgovorena nakon buđenja.

Od  njega raste djetinjstvo,

bezbrižno kao

let leptira, cvjetovi proljetni

i modro nebo nad ravnicom.

Kad zovnem:

majko, mati, moja jedina,

odjeknu polja, sokaci, dvorišta,

oko zvonika zalepršaju golubovi,

a šuma, daleka šuma,

odgovori jekom stostrukom:

“Matiiii, majkoooo, matiiii mojaaaa.”

Kažem li: boli me mati moja,

umoran sam, ljubavi žedan,

mati moja, njeno srce odgovori,

a ruke me čekaju tople ko´ zagrljaj.

I sve bude drugačije: tuga nije tužnija,

ni  bol nije bolnija,

a mrak  nije mračniji.

Bila je svjetiljka i

blagotvorna kolijevka djetinjstva.

I danas tepam

u samoći, nemiran od bola, od života

i tepat ću do zadnjeg daha: mama, mati moja!

Čuje me i kad je  mrtva.

Glas mi prepoznaje između stotine drugih,

po boji mojih snova,

po mirisu mlijeka kojim me dojila.

Srcem me čuje!

Dok sam rastao, uz nju je raslo nebo,

zemlja tijesna k’o košulja.

U meni život, radost u meni,

budućnost velika i topla k’o oči njezine.

Ne bojim se onog što dolazi od jučer,

od sutra.

Život je rijeka, a ja sam plivač.

Ona me čeka na drugoj obali.

U meni ostalo djetinjstvo i

nježnost u koju se vraćam .

Hodam bez straha. Molitve me,

oči me njezine prate.

Slavko Vranjković – sacerdos

Blagdan Duha Svetoga. U vjerovanju ispovijedam: “Vjerujem u Duha Svetoga, gospodina i životvorca koji izlazi od Oca i Sina, koji je govorio po prorocima … “Duh Božji djeluje u zajednici i zato govorim o zajednici kojoj pripadaš.

Za razliku od sekte Crkva  ima objektivirano religiozno iskustvo, dogme, povijest, tradiciju, hijerarhiju. Vjera je osobna stvar, nikako privatna. Što je osobnija to je više dio zajedničke vjere, jer se u zajednici ostvaruje rast čovjekov. Bez tog crkvenog zajedništva vjera  ne bi bila potpuna.”Nema privatnog Isusa, privatne religioznosti. To bi bio preuski okvir za sliku velikog Boga. “Crkva je “mistično tijelo Kristovo, a mi smo udovi toga tijela.”Osnivač je sam Isus Krist. Rođena je na blagdan Duha svetoga. Sretan ti rođendan Crkvo!!

Podsjetimo se.

Crkva je  vidljiva i duhovna, ima ustrojstvo ljudske zajednice, i nevidljivo prisustvo Duha Božjega. Oblikovana je “dvojakim elementom: ljudskim i božanskim”. Ona je “sakrament spasenja, znak zajedništva između Boga i ljudi”.

Kako doživljavaš tu zajednicu kojoj pripadaš? Što ti govori podnevno zvono, večernji angelus?  Mnogo?  Ništa? Oni kojima je crkva samo povijesna stvarnost, prošlost, skup ljudi koji su „gori od njega“, gube mnogo, oni su siromašni za sve što je hrvatski narod, čovječanstvo, učinilo pod njenim vodstvom. Kad sam se kao mladi student vraćao iz Zagreba kući izdaleka bi očima tražio krov očeve kuće uznemiren radošću i ponosom, tražio sam i zvonik crkve na obzoru. Bila je to i moja kuća, moja Crkva. Diviš li se ti svojoj zajednici Crkvi i svemu što je za ovu povijest učinila? Gledajući daleke krajeve i gradove, vedute grada, zvonike nad ravnicom u nedogled, zar ne pomisliš:  ” Bože, pa to je moje, djelo moje vjere, moje Crkve, moga Boga. “Svugdje pečati, posvećeni obzori ljudi okrenuti nebu. Trebao bi znati da nam je Crkva majka, a da je sve što majka napravi lijepo i nježno i kad nam se čini da nije onako kako bi smo htjeli. Duh nas Božji vodi i svetog Oca nam je doveo da nas u vjeri učvrsti. Crkva nije svećenik, papa, biskup, župnik, Crkva: to smo mi kršteni, ugrađeni u duhovnu građevinu na Kristu sazdanu, Duhom Svetim vođenu. Navikli smo na  posrednike  u svagdanjem životu. Isus Krist je jedini posrednik između Boga i nas, mi svi drugi olakšavamo susret. Crkva je za neke, nažalost, servis za krštenje, krizmu, vjenčanje, sprovod, sve manje mjesto za susret s Kristom. Niste li znali da je Crkva temeljni sakrament spasenja? U njezinu krilu se rađamo i rastemo za vječnost. Njoj se vraćamo, u njoj bi se trebali osjećati kao doma. Krštenjem postajemo  osoba u Crkvi.  Ona nas po drugi put rađa na slobodu djece Božje. Prepusti se Duhu Božjemu i čekaj vječnost. Blagoslovljen Vam bio  blagdan Duha Svetoga !!

Papa Benedikt XVI. susreo se 4. lipnja u Hrvatskome narodnom kazalištu (HNK) s osobama iz javnog života, kulture, znanosti, politike, gospodarstva i sporta, s predstavnicima vjerskih zajednica te s članovima diplomatskog zbora.

Praćen burnim pljeskom, Sveti Otac ušao je u dvoranu gdje su mu dobrodošlicu izrazili vokalisti folklornog ansambla “Lado” crkvenim pučkim napjevom “Svetoj žrtvi uskrsnici”.

Pozdravljajući nazočne uzvanike Papa je kazao da je HNK znakovito mjesto koje izražava “nacionalni i kulturni identitet. Moći susresti vas ovdje, zajedno okupljene, još je jedan razlog duhovne radosti, jer Crkva je otajstvo zajedništva i uvijek se raduje zajedništvu u bogatstvu različitosti. Sudjelovanje predstavnika drugih Crkvi i kršćanskih zajednica, kao i židovske i muslimanske religije, potvrđuje da religija nije neka zasebna stvarnost u odnosu na društvo, nego njegova prirodna sastavnica, koja trajno priziva okomitu dimenziju, to jest, slušanje Boga kao uvjet traganja za općim dobrom, pravednosti i pomirenja u istini.”

Pitanje savjesti bila je središnja tema Papinog obraćanja osobama iz javnog i vjerskog života, jer kako je rekao, tema savjesti je “transverzalna glede raznih područja u kojima djelujete i temelj je slobodnog i pravednog društva, kako na nacionalnoj tako i na nadnacionalnoj razini.”