PRVA TRIBINA – osvrt

BOŽIĆNO VRIJEME RAĐA SE U DUŠI“

Na prvoj održanoj tribini gost predavač koji nas je počastio svojim dolaskom bio je doc.dr.sc. Drago Tukara, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu i sadašnji kancelar nadbiskupa Marina Srakića. Više godina obnašao je dužnost predsjednika biskupijskog  Povjerenstva za mlade u Đakovačko-osiječkoj nadbiskupiji.

Dr.Tukara u svome izlaganju progovorio je o izvjesnoj pripremi duše i duha u isčekivanju misterija otajstva koje se dogodilo u betlehemskoj štalici. Taj događaj  obavijen tajnom, skrovit i jednostavan promijenio je sliku svijeta i ušao u taj isti svijet, da se svijet vjerujući, po njemu spasi. Dr.Tukara osvrnuo se na kršćansku nadu koja treba stremiti ka nebeskome, svijesna da taj put počinje promjenom koja se događa u duši koja uzdiže duh iz ove zemaljske stvarnosti ka nebu. Predavač je istaknuo da je veoma važna osobna nakana i vlastita odluka o tome koliko se svatko od nas sam može potruditi promijeniti se i tu svoju odluku provoditi u djelo. Naravno, za tu promjenu najvažnija je ljubav.. jer Bog je ljubav. Bog se rodio kao čovjek iz prevelike ljubavi prema čovjeku, jednak sa tim istim čovjekom u svemu, osim u grijehu. Svojim rođenjem ušao je u našu stvarnost i dao nam za dar samoga sebe.

Dopustimo zbog toga i mi da nas se dotakne rođenje bespomoćnog djeteta, da  više ljubeći postajemo savršenija djeca Božja okrećući svoje lice k Bogu, odbacujući djela tame. Ta promjena ne treba imati svoj određeni trenutak, datum ili vrijeme; nastaje spontano, ona za svakoga od nas ima isti početak – ne može početi dok nam ne dotakne dušu…

zupa duha svetoga nustar 2

Tribine o kršćanskoj mudrosti

Vjerske dužnosti i prava kršćanina

Zahvaljujući velikoj zauzetosti našega župnika vlč. Slavka Vranjkovića i apsolventici na petoj godini teologije, a u  iskrenoj želji da se vjernicima  više približe temeljne istine kršćanske vjere i sve bogatstvo koje se uvijek iznova može pronaći u Riječi Božjoj onome koji je traži, pokrenute  su tribine, koje vjernici imaju priliku poslušati u večernjim satima poslije svete mise u župnoj crkvi Duha Svetoga u Nuštru.

Koje i kakve dužnosti i prava imaju katolici prema svojoj vjeri? Koja im je moralna obveza? U svim je povijesnim razdobljima vjernik imao pravo i dužnost svoju vjeru upoznati, izvršavati je i priznavati – osobito u određenim, pa i posebno teškim situacijama, sve do mučeništva.

Dužan je svoju vjeru čuvati, braniti i širiti sukladno zahtjevima svoga poziva i poslanja u životu. Dužan je svoju vjeru sprovoditi u praksu prema nauku i zahtjevima Katoličke Crkve. To je teška dužnost svakoga od nas. Upoznavanje vjere događa se unutar kulturne sredine u kojoj se dotični vjernici nalaze. Pozvani na zajedništvo  ugradimo život  na čvrstu stijenu koja se temelji na Riječi Božjoj, izgradimo osobnu sigurnost u vjeri i svjedočimo radost na koju smo pozvani . Ne zaboravimo, Evanđelje jest Radosna Vijest koja je upućena svakome, baš svakome od nas!

 

Posvijestimo si i upamtimo:

  • kršćanin je dužan  produbljivati svoje vjersko znanje permanentnom formacijom
  • upoznavanje vjere spada među prve i najvažnije njegove dužnosti
  • protiv te dužnosti teško ogrješuje onaj koji vjeru, svojom krivnjom ili uopće ne poznaje ili veoma slabo
  • onaj katolik koji redovito zanemaruje nedjeljne propovijedi teško griješi, kao i onaj koji svoju vjeru ne oživljuje i ne produbljuje na neki drugi način (razmišljanjem, razgovorom s upućenima u vjeru, čitanjem..)

Prilika za jedan novi rast u vjeri  pružila se svim župljanima kroz tri tribine koje su održane do sada i na koje se odazvao veliki broj vjernika. Nadajući se i dalje  dobrom odazivu i podršci, tribine će se odvijati prema dogovoru sa predavačima, a biti će najavljivane na svetim misama.

Kumstvo za Ruandu

Ušli smo u četvrtu godinu pomoći  sirotištu u Runadi, gradu Kigali kojeg vode oci salezijanci i otac Danko Litrić.
Počeci su bili više nego dobri. Nakon razgovora s don Dankom, 2007, započima prikupljanje novčanih priloga. U sirotištu je, kad više kad manje, oko 150 dječaka, a u sklopu Doma su i učenici koji ne stanuju u njemu, njih 1050.
Mnogi su se u Župi odazvali. U goste naše Župe dva puta je dolazio Don Danko, predvodio  misno slavlja, a to nam je bilo poticaj da i danas postoji “Kumstvo za Ruandu.” Često nam se javlja i čestita blagdane. Hvale vrijedan  je to pothvat koji je potekao od jedne osobne želje kako pomoći gladnoj djeci.
Zahvaljujem svim “kumovima”  prenoseći zahvalu i pozdrave iz Ruande sa željom da “od svoje sirotinje odvojimo za gladne”.