Obraćenje svetog Pavla

 

„Meni, najmanjemu od svih svetih, dana je ova milost: poganima biti blagovjesnikom neistraživog bogatstva Kristova.“(Ef 3,8)

Najznačajnije obraćenje u povijesti Crkve je obraćenje svetoga Pavla apostola. Od progonitelja do navjestitelja – proći će Pavao dug put. Potpuno prepuštanje Božjoj volji radikalno će promijeniti njegov život.

Obrat koji se dogodi u životu čovjeka i koji iz korijena mjenja njegovo religijsko uvjerenje je dubok i potresan. Želeći pripadati nekome (u ovome slučaju Crkvi) potrebno je mijenjati sebe, svoje životne stavove kao i moralne norme po kojima je čovjek živio do obraćenja. Sama riječ „obrat“ označava nešto obratno, obrnuto od onoga na što smo navikli. Obratiti se nekome, pretpostavlja prvotno povjerenje u tu osobu. Obratiti se i priznati vlastitu nemoć nekome može samo onaj koji ima moć poniznosti.

Obrnuto je istoznačnica za naopako, nešto okrenuto ili usmjereno na drugu stranu. Obratiti (obrnuti) se na cesti – znači promijeniti smjer, slično kao i u životu. Do sada sam živio ovako; od sada „meni je živjeti Krist“ – kaže sveti Pavao. Ono što vrijedi za Pavla, vrijedi i za svakoga od nas. Sveti Pavao je nailazio na mnoge probleme tijekom svojega obraćenja; od nevjerice do nevjere. Bilo je teško vjerovati jednoć gorljivom progonitelju kršćana – a sada Kristovu navjestitelju. Susretao se on i borio sa svakakvim nedaćama koje su ga stizale. Vjeran Kristu, vjerujući njegovim obećanjima, i ne zaboravljajući svoj susret s Uskrslim, Pavao hrabro dolazi pred kršćane i odlazi među pogane navještajući Riječ Božju, riječ onoga koji ga je poslao.

Pavao je povjerovao, i u toj vjeri pronašao snagu obraćenja. Pokušajmo takvu snagu pronaći u sebi, baš poput Pavla.