Ora et labora! – Moli i radi!

Sveti Benedikt se rodio oko 480. godine u Nursiji (danas je to Norcia u blizini Perugie, u Italiji), zajedno sa sestrom blizankom, Skolastikom. Napustivši studij prava u Rimu, Benedikt se povukao u samoću, živeći isprva sa jednom zajednicom asketa, a potom sam, u jednoj pećini. Živio je tako oko tri godine, a glas o njegovoj svetosti se pročuo nadaleko. Potražili su ga monasi, kojima je umro opat, želeći ga postaviti za novoga opata, tj. poglavara samostana.

Još za života ljudi su ga smatrali svetim, kao i njegovu sestru Skolastiku. Umro je 21. ožujka 547. godine, a njegova sestra nešto prije njega 542.g. Njegovi posmrtni ostaci čuvaju se u Monte Cassinu, a njeni su preneseni u Francusku. Nazivamo ga ocem zapadnog monaštva, jer je uveo redovnički način života u Zapadnu Crkvu. Njegova pravila odredila su smjer na području vjere i kulture. Proglašen je od pape Pavla VI. zaštitnikom Europe – 24. listopada 1964.g., a njegov blagdan Crkva slavi 11. srpnja.

Benediktinci su najstariji monaški red u Crkvi. Utemeljio ga je 529. na Monte Cassinu sveti Benedikt iz Nursije. Njihovom geslo „Ora et labora!“ prilagođen je čitav njihov život. Mnogo vremena provode u molitvi, ali i u fizičkom radu. Zaslužni su za osnutak prvih Skriptorija, u kojima su vrijedno prepisivali rijetka književna djela i tako ih spašavali od zaborava i zuba vremena. Njihovi su samostani bili rasadišta pismenosti i kulture. Osim triju redovničkih zavjeta (poslušnosti, siromaštva i čistoće), sveti im je Benedikt dodao još jedno, a to je pravilo da imaju obvezu stalnog boravka u jednom samostanu (opatiji). Kratica njihovog reda je lat. Ordo Sancti Benedicti (OSB), tj. Red sv.Benedikta.

U Hrvatskoj postoji još nekoliko benediktinskih samostana. Najpoznatiji je samostan sv. Marije u Zadru koji je podignut 906. godine, zatim samostan na Rabu, u Trogiru, u Krku, na Pagu, u Šibeniku, Hvaru i Cresu. Broj redovnika i redovnica u tim samostanima dostiže brojku od oko stotinu duša. Benediktinci, kao i benediktinke (to je ženski ogranak benediktinaca, koji je osnovala sestra sv. Benedikta, sveta Skolastika) od samoga osnutka svojih samostana i svoga reda, žive u klauzuri, odnosno, odijeljeni su od drugih ljudi, i zatvoreni u svome samostanu, u kojem ostaju sve do kraja života.

Njihovo geslo ponovno je učinio zanimljivim i aktualnim Marko Perković Thompson svojom pjesmom:

Ora et labora, znaj, to je put u vječni raj, i život nije kraj!