Archive for category: Novosti

Kažu da su oči ogledalo duše i govore što srce kaže.

Dobar vidi u svakom dobro, zao zlo, auto projekcija, rekli bi psiholozi.

Isus reče: „Što gledaš trun u oku brata svog, a brvna u svom oku ne osjećaš? Ili kako možeš reći bratu svom: Brate! Stani da izvadim trun koji je u oku tvom, kad sam ne vidiš brvna u svom oku? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svog, pa ćeš onda vidjeti izvaditi trun iz oka brata svog. Matej zapisa, Isus daje priču o trunu i brvnu kao ilustraciju poruke o neosuđivanju.

Bojimo li se mišljenja onih koji djelima pokazuju da nemaju pojma o životu, koji griješe i grijeh prikrivaju pa misle da su odabrani prosuđivati druge te se bave više drugima nego sobom?

Isus ovom pričom osuđuje licemjerje ljudi sa velikim manama koji kritiziraju mane drugih. Upozorio je na ljudsku sklonost da kod drugoga vidimo sitnu grešku, a da se na istu kod sebe ne obaziremo. Takvu situaciju je namjerno pretjerano prikazao stilskom figurom zvanom hiperbola kako bi naglasio bit stvari. Ludo je pomisliti da bismo mogli pomoći nekome da se popravi dok su naši grijesi veći od njegovih. „Trun i „brvno su u nerazmjeru od sitnog do krupnog. Njegova pouka vrijedi za sva vremena. Treba ispraviti vlastite pogreške, prije nego što osudimo pogreške drugih. Istina nikad nećemo moći otkriti sve svoje mane i tako dobiti mogućnost da kritiziramo i osuđujemo tuđe. Slična je njegova zapovijed:“ Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen! Crkva ima više povjerenja u obraćena grešnika, nego u onoga koji tvrdi da nikad nije sagriješio.

Pavao apostol:„ Zatone sudite ništa prijevremenadok ne dođe Gospodinkoji će iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami irazotkriti nakanesrdaca. I tada će svatko primiti pohvalu od Boga.

„Odakle ratovi, odakleborbemeđu vama? Zar ne odavde:od pohotašto vojuju u udovima vašim? (11) Ne ogovarajte, braćo, jedni druge! Tko ogovara ilisudi bratanije vršitelj nego sudac Zakona.

Jedan je Zakonodavac i Sudac: Onaj koji može spasiti i pogubiti. A tko si ti da sudiš bližnjega?“ Apostol Jakov.

“Zato nemaš isprike, čovječe koji sudiš, tko god ti bio”

(Lk 9: 54; Rim 2: 1)

Sve se odvija u kući bogatog farizeja. Isus je pozvan na objed,a uokolo su sjedili prijatelji i istomišljenici domaćina.

Vrebali su da ga „uhvate u riječi“. Isus je, kako to opisuje Luka dobro znao da su ga pozvali s razlogom Shvatio je njihovu igru.

Vjerujem da su naručili ženu sumnjiva morala da dođe i odigra dogovoreno.

Ona dolazi, slika vam je poznata, kleči do Isusovih nogu, suzama ih kvasi, ljubi, kosom briše. Vjerujem da se potpuno promijenila kad se susrela s njegovim očima. Farizeji nisu. Evanđelje je zapisalo da  su bili zgroženi njegovom mirnoćom i onim što je radila žena. Zgoda  

se u prvoj zajednici pripovijedala. Domaćin je iznio svoju sumnju. “Da je on prorok znao bi  kakva žena ga se dotiče .“

Znajući što misle on i dalje prihvaća iskreno pokajanje do suza  grešne žene.

Njegov način  sve iznenađuje. “Šimune, imam ti nešto reći“

Pročitao ih je. Shvatio je da su mu postavili zamku iz koje je jedino On mogao izaći. Farizej ima svoju sliku o Bogu, svoj sud o ženi i drugima. Bog drugačiji. Šimun dobiva pouku o praštanju, ljubavi i milosrđu.

On ga podsjećana negostoljubiv prijem, na običaje koji su pri ulazu u kuću nedostajala pa ukazuje na obraćenje žene pokajnice.   “Oprošteni su ti grijesi.” Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: “Tko je ovaj da i grijehe oprašta?” A on reče ženi: “Vjera te tvoja spasila! Idi u miru! Bog je dao milost obraćenja. Isus svakome pruža priliku te kod Boga nitko nije na izgubljen. Papa Pavao VI u jednom svome nagovoru u Korizmi rekao je slijedeće riječi: „Najljepše i najozarenije lice jest ono što je oprano u suzama pokajnicama.“I nama se obraća s istim upitom samo što je malo onih koji odgovore: “Učitelju kaži!“  Zasigurno će nam reći isto što i slijepcu Bartimeju: “Što hoćeš da ti učinim“?  Odgovori mu srca puna vjere:“Da progledam ne samo tjelesno nego i duševno!“ Koliki su svećenici, nakon posjeta nekih obitelji, doživjeli istu osudu i  nerazumijevanje. Dežurni kritičari osuđuju, spremni u svakoj prilici „naći onu koja ga se dotiče“.

I nama se obraća onako izravno:“prijatelji, imam ti nešto reći!“ Poslušaj njegovu opomenu u ovo korizmeno vrijeme! „Ne trebaju zdravi liječnika…“, dalje nadopuni sam.

GDJE SI?

Drama iz raja između Boga, Adama i Eve ponavlja se vjekovima u svakome od nas. Ma kako da nam je lijepo tražimo još nešto više da zadovoljimo svoju pohotu i znatiželju.

Bog nas je stvorio da budemo sretni na ovoj prekrasnoj planeti, a što smo od nje učinili? Kršeći Božje zapovijedi, igrajući se Boga, stvoritelj čovjek je od raja zemaljskoga napravio pakao.

Sad se krije sam od sebe okrivljujući druge za ovo što nam se dogodilo. I nas Bog traži, a mi se sakrivamo jedni iza drugih optužujući sve oko sebe da bi umanjili vlastitu odgovornost. Umjesto da smo okrenuti životu, smrt vlada planetom, a čovječanstvo je u vječitoj borbi za dah, život, zdravlje. Na Boga mnogi koji imaju vlast, znanje, moć ne računaju. „Adame, gdje si“?/1 Mojsijeva3.9,13/ Prvi čovjek je slika svih ljudi jučer i danas, nažalost i sutra. Umjesto da Boga traži kad je već zastranio, Bog njega traži i zove. Mali čovjek pod nebom zaboravlja da je za nebo stvoren. Misli da je gospodar prirode, gospodar života i smrti. Igra se stvoritelja u laboratorijima , želi promijeniti prirodne zakone, negira postojanje zla uosobljenog u sotoni, surađuje sa sinovima mraka iako bi trebao biti ponosan što je sin svijetla. Skriva se od istine koja vodi u život. Naša povijest je i povijest zla u svijetu, nasilja, rata, nepravde. Mnogi optužuju Boga za sve što se ružno događa zaboravljajući da nam je dao u ruke slobodu u odlučivanju. Drama prvih ljudi, nas danas, je neposluh. Niječući Boga čovjek niječe apsolutno dobro, uzor i moralni zakon. On postaje sam mjerilo dobra i zla, sudac i izvršitelj. Zgodno je rekao neki:“ Što ti je čovjek, skoči u vodu, a onda se čudi što je mokar.“ Vjera je obrana smisla života i djelovanja. Mi se čudimo svim iznenadnim promjenama, najavama globalne ekološke, moralne i ekonomske katastrofe, a svaki je od nas, bar malo, pridonio tome.

Događa se to i u Crkvi. Silni pozivi, susreti, virtualna stvarnost, površnost daleka tradicionalnim i prokušanim pobožnostima. Umjesto klanjanja, Mise, razmatranja „radionice s plitkim zabavnim sadržajima“. U pripremi susreta mladih u Vukovaru Župe su zadužene za smještaj. Susret u kojemu zajednička Misa, pjesma i klanjanje ne dolaze u obzir.

I nas i naše duhovno vodstvo pita Bog po imenu: “Čovječe, gdje si?“