Archive for category: Novosti

U prepunoj filijalnoj crkvi sv. Katarine u Ceriću, 12. studenoga 2017. na 32. nedjelju kroz godinu, svoju vjernost posvjedočili su bračni parovi koji su ove godine slavili neki od svojih bračnih jubileja.

 

 

Pedesest i petu godišnjicu braka proslavili su Ruža i Stipan Sučić; četrdeset i petu obljetnicu braka Vesna i Blaž Matančević ; četrdesetu obljetnicu Katica i Marko Dakić, Marija i Ivan Bunić ; trideset i petu Blaženka i Drago Mrkonjić, Slavica i Željko Podoreški; tridesetu Lidija i Antun Štivić; dvadeset i petu Jasna i Josip Budić, Mirela i Darko Hranić, Jelica i Miroslav Štivić, Vesna i Branko Vrselja; desetu obljetnicu Janja i Andrija Andreić, Ivana i Ivica Matančević.

 

Svetu misu u zajedništvu svih okupljenih predvodio je župnik vlč. Slavko Vranjković koji je u svojoj propovijedi istaknuo da bračni parovi koji danas slave svoje jubileje pokazatelj su svima nama da je moguće živjeti u ljubavi, vjernosti i praštanju. Oni su danas došli Bogu zahvaliti za dar ustrajnoga zajedničkoga života i zamoliti da ih i dalje prati svojim blagoslovom i zaštitom.

Pedeset godina zajedništva proslavili su Danica i Ivan Bušnja, Anica i Šimun Jakopiček, Marija i Luka Matoš, Andjelka i Mirko Pajtak

 

Ivan i Danica r. Maslov vjenčali su se u Ceriću. Bog ih je u zajedničkom životu obdario s dvoje djece, imaju četvero unučadi.

 

 

Šimun i Anica r. Marković vjenčali su se u Ceriću. Bog ih je u zajedničkom životu obdario s dvoje djece, imaju dvoje unučadi i dvoje praunučadi.

 

 

Luka i Marija r. Samardžija vjenčali su se u Brodskom Stupniku. Bog ih je u zajedničkom životu obdario s dvoje djece, imaju četvero unučadi.

 

 

Mirko i Andjelka r. Zvonarek vjenčali su se u Stipanovcima. Bog ih je u zajedničkom životu obdario s dvoje djece, imaju četvero unučadi.

 

Svojom skladnom pjesmom svetu misu obogatio je naš zbor „Credo“. Nakon svete mise bračnim parovima vlč. Vranjković je uručio prigodne zahvalnice i cvijeće.

Proslavi bračnih jubileja i ove godine prigodnim darovima pridružila se i Općina Nuštar: bračnim parovima koji su slavili pedeset godina bračnog zajedništva uručene su prigodne slike, a ostalim bračnim parovima donačelnik općine gosp. Drago Mrkonjić uručio je licitarska srca.

 

 

Blagdan Svi sveti  – srijeda 1.11.2017.

 

09.00 sati – MARINCI

11.00 sati – CERIĆ

15.00 sati – NUŠTAR

 

Dušni dan – četvrtak – NUŠTAR u 18.00 sati

Na početku vjeronaučne godine, na kraju ljeta i početkom jeseni imamo nedjelju zahvalnicu i cjelodnevno klanjanje. Članovi kuda „Seljačka sloga“ su u narodnim nošnjama. Oltari okićeni plodovima jeseni, izložena pokaznica na Gospinu oltaru. Misa, mnoštvo djece na klanjanju prema rasporedu do večernje Mise. Misli i poruke s roditeljskih sastanaka.

Pohvala i opomena. Pitanje svima: “Jesi li odlučio”?

Ima ih koji su gluhi i taj DAN I NE DOLAZE IAKO SVAKI SATI ZVONA ZVONE.

Što je to u čovjeku? Što sam stariji teže prihvaćam nesigurnost, nemar mnogih koji se nikako da odluče za prakticiranje vjere. Ja imam kratke nagovore onima koji dolaze zahvalan na njihovoj vjeri, svjedočanstvu.

Imam kolega koji se toliko uznemire, raspale po onima koji dolaze, dok oni drugi to i ne čuju, da se i prisutnima više ne ide. Propovijed i opomena, osuda i galama.

Život je kratko vrijeme u kojem svatko mora donijeti odluku. „Čovjek sve može ako hoće“ kaže pjesnik. Tako je malo odlučnih ljudi. Kako je lijepo sresti, razgovarati s nekim koji ima čvrste odluke. Drži se onoga što je izabrao. Kako je previše ljigavih koji nisu „ ni vrući ni hladni“ kako kaže Biblija , nego bljutavi. Tolike životne faze proživljavamo. u svakoj je i Bog u izboru. Dok su djeca zabava, igra. U naše doba i elektronika. U crkvu ga ne vode „ da ne plače, hoda „ i još stotine koje kakvih izgovora.

Kad je mlad i nađe djevojku od zaljubljenosti slabije uči, moli, u Crkvu ide osim kad mora jer je red primit sakramente.

Kad se oženi za ženu, oženi se i za mnoštvo obaveza. Treba mislit na obitelj, razonodu, prijatelje, sport, posao. Bog se mnogima ne uklapa u to razdoblje osim tu i tamo kad su krstitke, sakramenti na koje je red da dovode djecu.

I u tim trenucima za sve imaju vremena, za ispovijed, pričest nema. Kod mene roditelji vode dijete na pričest pa hoće, neće pričesti se. Ima ih koji se ne uklapaju u ovu shemu i dobri su roditelji i odgojitelji u vjeri.

Njima se pridružuju prezaposleni. Radi i nedjeljom, a na Boga računa kad ostari i ode u penziju. Dođe starost. Prekopava po prošlosti, boluje, ako u Crkvu nije išao prije sad i kad bi htio ne ide. To su iznimke koje poznaješ. Ne ispovijeda se u bolesti,bolesničko pomazanje je kraj kako misli pa ga ne treba.

Groblje. Grob i truli vijenci. Sad je prekasno. Tko nebo ne nosi za života u sebi ne mora ga nakon smrti tražiti, zar ne? Što ti je čovjek? Što učiniti?

SACERDOS

 

 

Neka me ne pamte kad odem.

Znam da sam tek nosač vječnosti u vremenu.

Da bar mogu ustvrditi da nikad nisam sišao

s puta dok sam nosio Tvoje svjetlo.

 

Na zemlji priznanja nema, ni zahvalnosti.

S mukom križ svećenički za Tobom nosim

uz tisuće tuđih križeva, pa u meni

naraste strah, odjekuje prazninom u mraku

iako je dan obasjao zvonik župne Crkve.

 

 

Visoko sunce, u zenitu.

Taman mi pogled od tuge.

Okrenut sam noći bez svitanja pa

ruku Tvoju tražim.

 

Ne vidim župljane koje susrećem, pa ne

odlaze bogatiji za utjehu, blizinu koja liječi.

Da bar niče radost za stopama mojim.

Zvona vedrinom zvone, drhte obzori,

nad selom.

 

Podnevna molitva.

Sam u polutami Crkve ispod visokih svodova

priželjkujem smrt da se mogu odmoriti

od samoće, godina i darovanog života,

zaboraviti

sve što sam bio i što sam htio,

a nisam mogao ni znao, a trebao sam

znati jer sam se odazvao Tvom pozivu,

obilježen imenom Tvojim.

 

Uznemiren pod težinom neshvaćanja osude koju izrekoše,

pogleda, prsta ispružena.

Da mi je čvršća vjera znao bi prizivati utjehu

i shvatiti da nema šume od boli

kroz čije se krošnje ne vidi nebo.

 

Tamni su oblaci

nad mojom Golgotom i

križ je veći od mene i težak kao neshvaćanje,

a Veronike nema s rupcem

ni Šimuna da mi ga pomogne nositi

osim Tebe.

 

Slavko Vranjković- sacerdos

Po drevnom katoličkom i nuštarskom običaju, na Tijelovo je javno proslavljeno predragocjeno Tijelo Isusovo, u procesiji koja se u nazočnosti župljana održala između, po običaju  4 sjenice (simboliziraju 4 etape u ljudskom životu: djetinjstvo, mladost, zrelo doba i starost), a koje su  naše snaše uresile cvijećem te neizmjernim blagom, rukotvorinama koje izradiše ili im pak namriješe njihove majke, bake i svekrve.

 

 

Tijelovo – ulaz u crkvu

Prva sjenica djetinjstvo

Bacanje korpi