Sretan Božić!
Dragi posjetitelji našeg župnog portala od srca Vam
Budimo ovog Božića, ali i sve druge dane u godini, jedni drugima na radost.
Vaš Admin
Dragi posjetitelji našeg župnog portala od srca Vam
Budimo ovog Božića, ali i sve druge dane u godini, jedni drugima na radost.
Vaš Admin
Nasta vrijeme bremenito.
noć pred jutro razlivena
u daljine u nedogled
ispod neba zvjezdana.
Svemir ruke dodiruju
repaticom zvijezdom obasjano.
Od iskona, od davnina čovječanstvo
srcem zovuć boga sluti,
pa ga vole, pa ga mole,
slikom, likom predstavljaju
vežuć sebe uz nebesa.
Dan je zora otvorila.
sve su riječi izrečene,
u tvrd kamen urezane
u srcima pohranjene,
u Božiću dozorile.
Božja tijelom posta u vremenu.
U njemu se nebo primaknulo,
u ljudima nada procvjetala
i sve novo s njime započinje.
Najavljen je od davnina.
k nama dođe iz ljubavi.
Bez njega bi tama bila ,
život kratak i bez neba
i stoljeća uzaludna,
sve bi smrću završilo, u beznađu.
Pjesma poljem razlivena.
to anđeli boga slave, ljude zovu
na poklonstvo.
Razapesmo mreže srca,
ko pastiri ove noći
da riječ božju uhvatimo
ko zvuk zvona nad ravnicom.
Sluša gospa kako diše
sin maleni u naručju.
Josip gleda, sumnji ne da da uskvasa.
oči rastu gledajući u pastira uokolo
ko sad naše uz jaslice.
Božji sine i Marijin,
bez susreta u Božiću
svijet bi bio bez vječnosti,
zemlja pusta, ljudi smrti okrenuti,
ruke prazne iznad groba.
Čuli su ga kako plače suzom ljudskom,
zapamtili riječ njegovu o čovjeku
i o nebu u ljudima
i o bratu u nevolji koji licem njemu sliči.
u njima je srca bilo.
Sine božji, o Isuse,
u nam si, u svakome,
u čovjeku i patniku,
u radosti i u smrti
noć se u dan pretvorila
svjetleć zemlji
što se vrti.
Sretan Božić svim od neba
zlato, tamjan, on ne treba
srca dajte braći svojoj
u njima ste njemu dali.
Slavko Vranjković- sacerdos
Tvoje su oči jezera
u kojima se utopila prošlost,
moj grijeh
i tuga.
Skrio sam se uz put
kojim si prolazio
od njihova pogleda,
da me ne prokažu obilježena
izdajom.
Lišće smokvino dušu mi skrilo,
ogoljelu pustinju vjetra.
Tvom pogledu nisam umakao.
“Zakeju siđi!”
Od glasa Tvoga zadrhti nebo
i srce u meni.
Dok sam koračao u Tvojoj sjeni
postadoh žedan vode s tvoga izvora.
Ni primijetili nisu da se moja noć
zabijelila svitanjem.
“Čovjeku se grešniku svratio,”
povikaše.
Zaboravili su da “zdravi ne trebaju liječnika
nego bolesni.”
Hod me vrati u djetinjstvo
s majkom na putu do hrama,
a sad Hram Božji
kraj mene hoda.
Kad kruh zamirisa u rukama Tvojim,
“vraćam oteto, a polovicu imanja dajem sirotinji”,
rekoh.
On me pogleda kao što me nikad nitko
pogledao nije pa se zora prije sunca
primakla svitanju.
Slavko Vranjković – sacerdos
Proglas godine milosrđa -8.XII 2015. do 20.XI 2016.Objava nam otkriva istinsko Božje lice. U Starom zavjetu Bog se preko proroka otkriva kao brižljivi otac, nježan kao majka, pun ljubavi kao Zaručnik. Mojsije moli Jahvu da mu objavi svoje lice. Bog mu se objavljuje: “Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću.” (Izl 34, 6) Drugo ime za Boga jest: ljubav i milosrđe. Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan piše Luka.
“U Novom zavjetu Isus nam objavljuje Božju ljubav i milosrđe. Uzeo je našu krhku i patničku ljudsku narav, osjetio ljudsko siromaštvo i bijedu, patnje i slabosti, sve osim grijeha (Heb 4, 15). Nije prošao pokraj ljudske patnje kao Učitelj neosjetljiv za ljudsku muku, nego kao milosrdan i milostiv Liječnik. Svakoj se patnji približio, spustio se do bolesnika na tijelu i na duši i donio mu ozdravljenje, snagu, radost, život. Očitovao nam je “Boga, bogata milosrđem” (Ef 2, 4). Otkrio nam da Bog nije samo “otac” u prenesenom smislu, na simbolički način, nego da je doista Otac, sama ljubav i milosrđe. Zato Isus i veli: “Budite milosrdni, kao što je Otac vaš milosrdan.”Moji učitelj i prijatelj Dr. Celestin Tomić-rabi.
U svako me je od nas prisutan Zakej. Htjeli bi smo, gotovo jednako služiti “Bogu i bogatstvu”. Borimo se za nebo jednakom, ako ne žešće, kao i za zemaljsko. Računati na kartu Božjeg milosrđa, sami ne biti milosrdni je promašaj.
Daj nam Bože Zakejevu radoznalost i spremnost na susret, opraštanje i kajanje.
ČETVRTAK 10.12.2015.
8. DJELUJE LI RELIGIJA POZITIVNO NA ZDRAVLJE
Zanimljivo je da pozitivan odgovor na ovo pitanje pruža upravo znanost. Vjera, dokazano je, može djelovati antidepresivno, što je protumačeno kao rezultat povezanosti među vjernicima i pozitivnih poruka. No, je li uvijek tako?Utječe li religija pozitivno ili negativno na zdravlje? Naime, nova studija provedena na Sveučilištu Yeshiva u New Yorku pokazala je da su žene koje odlaze na bogoslužja, bez obzira na etničku pripadnost i religiju, manje depresivne (27%) i imaju pozitivniji pogled na život (56%) nego one koje ne idu na bogoslužja.
U istraživanje je bilo uključeno više od 92.000 žena starijih od 50 godina. Zaključili su i da je prijevremena smrtnost manja za 20 posto kod žena koje odlaze na religiozna bogoslužja nego kod onih koje ne odlaze. Ovo se može objasniti i time što ove žene vjerojatnije izbjegavaju poroke, poput pušenja, pretjeranog uživanja u alkoholu i nekih drugih zdravstvenih faktora rizika.
DUHOVNA ŽVAKA:
Nažalost mnogi se Bogu obraćaju molitvom kad žele postići nešto nemoguće, za moguće dosta su im i ljudi. Kakva nam je molitva. Je li sebična pa se na Boga tužimo? “Plakala sam što nisam imala nove cipele, dok nisam srela čovjeka koji nije imao nogu”. Helen Keller
SUBOTA 5.12.2015.
4. DAN GOSPODNJI
Nedjelja je dan Gospodnji..To je “prvi dan u sedmici” Ivan je imao tada viđenja..Slavljen je dan “iza subote” na spomen Isusova Uskrsnuća..
To je dan Isusove pobjede nad smrću, dan susreta u Euharistiji. Primjer: Životinjska svetkovina: paun u svečano odijelo – perje, dobar objed kaže svinja, majmun kaže drvo za veranje i igra. Bog im je ispunio želje. Ništa od svega. Svetkovine imaju samo ljudi koji znaju razgovarati s Bogom (afrička).
DUHOVNA ŽVAKA:
Načini neko dobro djelo danas. Koji mala dobra djela čini i velika će kad uzmogne.
PETAK 4.12.2015.
4. AMEN
Odgovara našem ” tako je, tako neka bude. posvjedočenje da se slažemo s nekim “Tijelo Kristovo! Amen. tako je, slažem se. To je pouzdanje u Njegovu riječ, vjera da je to što kaže i naš pristanak. AMEN
Prihvaćam što sam čuo!
Zahvaljivanje i pjevanje idu zajedno. Nekad su to bili poklici AMEN- ALELUJA HOSANA
SLAVA OCU I SINU I DUHU… ili refren” Vječna je ljubav njegova.”
DUHOVNA ŽVAKA:
Cijeni ono što govoriš, riječi. Svaka od njih može postati tvoja posljednja.
ČETVRTAK 3.12.2015.
3. RASPJEVANI NJEMU NA SLAVU
Radost jer nas Bog voli. “Ja ću se radovati u Bogu!”; “DOĐITE KLIČIMO JAHVI STVORITELJU, SPASITELJU SVOME!”.
Mariji anđeo: ” Raduj se… ” Kod rođenja: “Navješćujem vam, veliku radost… rodio vam se Spasitelj”.
MI SE TREBAMO RADOVATI JER SU NAM IMENA ZAPISANA NA NEBU. ZAKEJ PRIMA ISUSA ” SAV RADOSTAN”. Evanđelje je ” Radosna vijest”… Plod Duha je: RADOST I PJESMA IDU ZAJEDNO.
DUHOVNA ŽVAKA:
Načini neko dobro djelo danas. Koji mala dobra djela čini i velika će kad uzmogne.
SRIJEDA 2.12.2015.
2. BUDNI U MOLITVI
Biti na oprezu, boriti se protiv nemara kako bi došli do cilja.”Dočekati Gospodina kada dođe njegov DAN. Živimo u noći, ali smo sinovi svjetla. “Bdijte jer ne znate ni dana ni časa!”
“Bdijte i molite da ne padnete u napast”, reče Isus. “Budite trijezni i bdijte, vaš protivnik đavao obilazi kao ričući lav tražeći koga da proždere”.
Pavao
DUHOVNA ŽVAKA:
A mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i vjerovali u nju. On reče: idi pa i ti čini tako!
UTORAK 1.12.2015.
1. VJERA I ŽIVOT
Kako od vjere odjeliti konkretan život? Zar Bog nije isti u crkvi i na ulici i u tvojoj kući? Mnogi ga ostavljaju pri izlasku iz crkve, pa žive kao da ga i nema izvan nje. Valjda nisi među njima? Promisli!
razmišljanje u tišini 3,5 min
DUHOVNA ŽVAKA:
Gdje god bio, nosiš Boga u sebi. Vaša svjetlost neka tako zasja pred ljudima da vide vaša dobra djela ljubavi te slave vašega Oca nebeskoga”
Mt.
Na blagdan Svih svetih 1. studenog 2015. sveta misa bit će na groblju u 15.00 sati.
Svi oni koji žive u Božjoj milosti – sveti su.
Svi oni blaženici koji gledaju lice Božje – sveti su.
Neke od njih je Crkva proglasila svetima. Jasno je da postoji puno više onih neproglašenih negoli proglašenih svetaca.
Blagdan Svih Svetih na najljepši način svjedoči povezanost te nebeske i zemaljske crkve koju nalazimo i u riječima molitve:
„Danas slavimo tvoj sveti Grad, svoju domovinu, nebeski Jeruzalem; ondje te zauvijek hvale preobraženi udovi Crkve, naša braća i sestre u slavi; onamo u vjeri i mi putujemo, ohrabreni njihovim zagovorom i primjerom.“
Opet i iznova: ” Svi Sveti, Dušni dan “, spomen na pokojnike. Prepuna groblja živih. Ćudljiva jesen prosula uvelo lišće. List do lista, grob do groba. Jesen i smrt, smrt i jesen. Umiranje do proljeća i novih klijanja. Kult pokojnika propisuju sve religije svijeta, ne samo kršćanska, ali i obvezu da za života budemo jedni drugima radost.
Što se to događa svake godine oko ova dva blagdana? Je li to spomen na pokojne ili zakašnjela ljubav od živih? Mnogi nose cvijeće i pale svijeće voljenima za života i nakon smrti, a neki sebi, da se opravdaju, sada kada je sve kasno, da savjest umire. “Tragično zvuči, ne daj Bože da je istinita , jedna njemačka izreka : “Za života mu nisu dali dasku, a kada je umro darovali mu sanduk . “
Koliko iskrenih suza, sjećanja i tuge, a ponekad običaja; tek tako da svi vide? Danima se uređuju grobovi. Groblja postaju mjesta susreta. Ovih dana najviše zarađuju prodavaonice cvijeća i svijeća, a mrtvi najmanje.
Što za mrtve znači cvijet, svijeća zapaljena , ako su zanemareni dok su bolovali, starjeli, ili bili nevoljeni, zaboravljeni, otpisani? Usudio bih se reći i ovo, makar se to nekima i ne svidi: kad bi se samo dio pažnje, dio novca, dio ljubavi koja se ovih dana rasipa, poklonila živima umjesto mrtvima , starost bi bila lakša, bolest snošljivija, uzajamna blizina životnija. Inače, ovo je još jedna lakrdija koju samo čovjek može smisliti.
Zašto sam tako zajedljiv? Mislite li da sam protiv pažnje koju iskazujemo pokojnicima? Bože sačuvaj. Nisam! Ovo je lijepo, a ono prije važnije i potrebnije. U Misi iskazujemo ljubav pokojnicima prizivajući Isusa gospodara života i smrti, moleći za njihovu besmrtnu dušu. Tu je susret s ” onima na drugoj obali “. Što vrijedi život ako nije besmrtan? Ako traje samo između prvog daha i zadnjeg uzdaha, nije li to prekratko vrijeme za sve što jesmo i želimo?
Mnogi se tuže i kukaju računajući koliko košta kad ti je netko bolestan : bolnica, lijekovi, posjete, higijena? Malo ih je koji s radošću prihvaćaju tuđi križ . Nažalost!
Bio sam u kući pokojnice i ne samo jednom, gdje s neskrivenim osmjehom kažu: ” umrla je”, kao da žele reći: i njezine i naše patnje su minule. Ima i onih kojima je tuđa bolest prilika da pokažu koliko su veliki u vjeri, ljubavi, dobroti. Bogoliki. Bolesnicima sam vječnost s Kristom donosio, a zaobilazili su ih i rodbina i prijatelji. Kažu: “nemamo im što reći? O čemu bi mogli razgovarati? “
Pitam se: što je s vjerom, što je s Isusom i besmrtnošću o kojoj govori, što je s ponovnim susretom s onima koji su «otišli s ovoga svijeta obilježeni znakom vjere»? Nije li to prava tema za razgovor ?U susretu s umirućim, u nadi u uskrsnuće ili beznađu, naša vjera stoji ili pada. Davno je zapisao apostol Pavao:” Ako mi vjerujemo u Krista zemaljskoga, onda smo najbjedniji od svih ljudi . Ali Krist je uskrsnuo»! Vjernik treba znati da ćemo smrću izgubiti drage svoje, ali i dobiti molitelje i zagovornike kod Boga.
Isus reče: «Ja sam uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje ako i umre živjet će». Ne bismo smjeli «tugovati kao oni koji nemaju nade» . Tako kaže vjera Crkve. Što poneki kršćani čine? Okrenite se oko sebe, pročitajte natpise na grobovima :” otišao si zauvijek”,” nikad više “, ” izgubili smo te za sva vremena”. Nisam nigdje pročitao: “Do susreta!” Ako je tako čemu križ uklesan na spomeniku? Jedno s drugim ne ide. Istina, mi kršćani ne znamo kako će to biti. Daleka “druga obala” postala je blizu po Isusu. On je “most i put “za vječnost. Nama ostaje vjera i povjerenje u Njegovu moćnu riječ. Nema odgovora na sva pitanja. Svaka granica je novi početak. Dotle je u nama nada da život ima smisla, jer se ” ni kap vode ne gubi, a zašto bi se izgubilo sve čovjekovo”?
Umjesto da pišem o mrtvima, pišem o živima, pokojnima je ionako svejedno. Oni ne čuju naše korake , a možda su ih očekivali za života, neće vidjeti upaljeni svijeću i skupi buket . To im je trebalo prije. Pa kome pališ svijeću i kitiš grob? Sebi? Život je tako kratak i nestalan, budi čovjek za one koji te trebaju! Odvoji nešto svoga vremena za patnike, bolesnike, prijatelje u nevolji kojima nije do voća, već do tebe , a onda na Blagdan donesi mali cvijet i upali svijeću ” do ponovnog susreta ” .
Što je s Misom nakon pogreba ? Vidim i znam, na žalost, dolaze samo rodbina i poneki prijatelj . Malobrojni. Zašto? Valjda za to što je za neke smrću sve gotovo . Počesto im se ljubav prema pokojniku gasi kad i svijeća koju su zapalili i sjećanje vene uz cvijet u buketu. Toliki su “živi-mrtvi “u njima, pa jedan mrtvac više, manje.
A što je logičnije od ovoga: “na kraju noći – zora, na kraju očaja – nada, na kraju puta – cilj , na kraju smrti – život.”
Na prigovor da iza smrti nema ništa jedan je sveti čovjek odgovorio: “Ništa za to! Cio sam život živio u nadi, a to je daleko bolje nego u beznađu”!
Možeš li za sebe reći: moji su u meni voljeni i za života, a bit će i nakon smrti?
Slavko Vranjković – župnik iz Nuštra

Svim što vjeru imaju, što se u te ufaju, sedam svojih dara daj.
Adresa:
Križnog puta 20, Nuštar
Vukovarsko – srijemska 32221
Telefon:
032/386-216
E-Mail:
zupanustar@gmail.com
