Crkve u župi
Župna crkva Duha Svetoga u Nuštru (toranj iz 1840., lađa iz 1860)
Toranj datira iz 1840. Crkvena lađa je sagrađena 1860. pod pokroviteljstvom obitelji Khuen, a donacijama su se pridružili i car austrijski Ferdinand I, te župnik za vrijeme gradnje Antun Bošnjaković. Tijekom Domovinskog rata znatno je oštećena, nakon čega je uslijedila njena obnova u kojoj je i produžena, obnova je završila 2003. godine. U njoj se nalaze orgulje G. Petera Titza iz 1863. rađene u Beču. U njima je, u sviraoniku i “psiharmonika”, koja svira nezavisno od piskova, a ima 1. manual, 4. oktave i 8. registara.
Oltarnu sliku je naslikao Fridrich Sturm 1850. godine.
Crkva sv. Katarine u filijali Cerić iz 1794. god
Građena je 1794. godine. Srušena u Domovinskom ratu 1993. Gradnja nove započela je 2003., a završena 2008. godine uz posvetu msgr. dr. Marina Srakića, đakovačko-osječkog nadbiskupa i asistenciju domaćeg sina, pomoćnog biskupa msgr. dr. Đure Hranića, župnika Slavka Vranjkovića, 27. srpnja 2008. godine.
Projektanti i nadzor crkve su Željko Markasović, dipl. ing. arh, Ivan Jukić, dipl. ing. građ. i Drago Ereš, dipl. ing. el. Ukupna vrijednost plaćenih radova na izgradnji iznosila je 3.437.082,89 kuna, a vrijednost građevine je 4.450.000,00 kuna. Izvođači su bili za građevinske radove: Zidar d.d. Vinkovci, Watmont d.o.o. Vinkovci, ZO Skole Cerić, Cestorad d.d. Vinkovci, a instalaterske radove je izvodio IO Bogadi Cerić.
Crkva u Ceriću iz 1940.
Crkva Male Gospe u filijali Marinci iz 1855. god
Građena je za grofova Khuen iz Nuštra i župnika Antuna Bošnjakovića, 1855. Srušena u Domovinskom ratu 1992. Gradnja nove započela 2003. godine. Dovršena je i blagoslovljena po msgr. Marinu Srakiću nadbiskupu, 8. rujna 2005. godine. Za vrijeme župnika Slavka Vranjkovića i voditelja gradnje g. Drage Ereša. Projektant crkve je Armont Zagreb, Giorgio Montina, dipl. ing. arh. Izvođač radova je ZO Ikeša Nuštar, a instalaterski radovi su bili donacija. Ukupna vrijednost plaćenih radova je 832.426,50 kuna, a vrijednost građevine je 1.040.000,00 kuna.
Crkva sv. Nikole 12. stoljeće
Spominje se u kmetskom naselju podno samostana 1200., te u spisima papina legata i vizitatora iz 1333. Spominje se ime prvog svećenika : Dominik.
Crkva sv. Ane iz 1726. g.
Nalazi se na mjestu nekadašnje crkve i samostana sv. Duha. Građena je 1726., a gradila ju je obitelj grofova Khuen Belasi. Danas je ruševina i čeka arheološka iskapanja i obnovu.
Crkva sv. Križa
U sastavu je dvorca. Građena je 1737. od materijala samostana Benediktinaca i razorene crkve. Gradio ju je grof Maksimilijan de Gohsau.
Služila je kao župna crkva.
Kapelica sv. Florijana na groblju u Nuštru iz 1906. g.
Nalazi se na uzvisini centralnog groblja. Sagrađena za župnika Florijana Činčeka, 1906. godine, a Križni put na groblju sagrađen je 1907. godine za istog župnika.
Dobrodošli na župni portal
Na našem web portalu saznajte ponešto o Župi Duha Svetoga u Nuštru. Župi bogate i burne prošlosti, zanimljive sadašnjosti i nadajmo se uz Božju pomoć svijetle budućnosti.
U sastavu naše Župe nalaze i dvije filijale: Cerić i Marinci.
Stolujući župnik je vlč. Krešimir Jukić.
Pogledajte nas na Google street view
O Župi
Župa Duha Svetoga spominje se 1332. godine, obnovljena nakon izgona Turaka 1748.
Podaci sežu u XII stoljeće kad se spominje gradnja benediktinskog samostana «Svetoga Duha» 1150. godine. S njima počinje i povijest ove župe. Nalazila se u sastavu Vukovarske županije, a pod jurisdikcijom biskupa u Pečuhu. O tome ima tragova u arhivima Pečuha o trajanju jurisdikcije do 1780. godine. Nastavak slijedi u arhivima Đakova, te u arhivima Vatikana, vlastelinskih obitelji koje su gospodarile ovim mjestom, te turskim jer su bili ovdje od 1526-1691. godine.
Selo se smjestilo na dunavskoj pritoci rijeke Vuke, na razmeđu Hrvatskog Podunavlja i početka Srijema. Mostom preko Vuke postalo je raskrsnica glavnih putova između seoskog i urbanog unutar obližnjih tokova Drave, Dunava, Save. Nalazi i iskapanja pokazuju naseljenost iz prapovijesnog, antičkog, rimskog vremena. Na tom razmeđu ne čudi što su Benediktinci sagradili samostan. Istraživač Stjepan Pavičić u djelu o «Vukovskoj župi « 1940 piše: “Kmetsko naselje, koje je po manastiru dobilo ime Monoštar – Nuštar, nije se razvilo oko samostana nego podalje na nižem tlu uz potok Ervenicu”. Bila je ovo i pozornica borbe hrvatskih i ugarskih velikaških rodova. Preuzimale su patronat nad samostanom, podizali ga i razarali.
Darovnicom kralja Sigismunda obitelj Gorjanski potkraj 1419. dobiva u posjed Monoštor. Crkvu su podigli 1422. godine kraj obnovljenog samostana. Prema zapisima bila je duga 74,76 m, a široka 32 m. Gabrijel Bačić veliki prepozit pečuški zapisao je da je crkva bila jedna od najljepših u Slavoniji, da se ljepotom može usporediti s crkvom Santa Maria Magiore u Rimu.
Turci su bili u ovim krajevima oko sto godina. Zanimljivo je da je crkvu kupio Kaniški paša Alija Sokolović 1610. od nuštarskog spahije, kaneći je srušiti te odvesti materijal od koje ga je zidana. Nekolicina katolika je sa don Šimunom Matkovićem išla u Vukovar kadiji, koji je zabranio rušenje. Preživjela je tursko osvajanje. Srušio ju je Nuštarski grof Gosseau za vrijeme cara Josipa II gradeći dvorac i dvorsku kapelu sv. Križa.
Dolaskom Turaka selo se raseljava da bi odlaskom doživjelo procvat. Pod turskim osvajačem Sulejmanom II cijelo srijemsko-slavonsko-baranjsko područje potpada pod Sandžakat sa sjedištem u Iloku. Mirom u Srijemskim Karlovcima, povlačenjem turske vojske ostaje pustoš.
U XV. stoljeću Nuštar je jako gospodarsko, trgovačko mjesto. Matice se vode redovito od 1733. godine. Knjiga kanonskih vizitacija vodi se od 1737. s vrlo važnim podacima o župi. Prema širenju granice vlastelinstva širila se i župa. Godine 1797 obuhvaća sela: Nuštar, Cerić, Marince, Ostrovo, Gaboš, Jarminu, Markušicu, Šodolovce, Martince, Radovance, Jankovce i Novo selo.
Dušobrižnici su bili najprije benediktinci, zatim dijecezanski svećenici, a za vrijeme turske okupacije do 1803.franjevci,a nakon toga ponovno dijecezanski svećenici.
