KRATKA PRIČA VEČERNJEG LISTA

28. priča: Slavko Vranjković: Nemir od jučer

Držao je mikrofon kao što se samokres drži uperen prema prvim redovima. Gledali su ga kao što se smrti u oči gleda. Preplašen.

Golubovi preplašeni zvonjavom. U parku, oko crkve, mnoštvo svijeta. Sjate se, jedanput godišnje, na susret i misu za poginule, stari ratnici, zapovjednici, preživjeli i rodbina. Zagrljaji, prisjećanja i pokoja suza. Udovice su odavno skinule crninu, djeca rastu, a s njima i zaborav. „Svake godine nas je manje”, reče Jakov okupljenima. „Neki su odustali od života.” „Ubio ih zaborav, nepravedne osude i istrage“, nadoda drugi. U prvim klupama, pred oltarom kao pred pozornicom, pozvani i odabrani iz društvenog, vojnog i vjerskog života .

ĐAKOVO (TU) – Godina vjere u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji započet će u subotu, 13. listopada u Đakovu, a na župnoj razini 14. listopada u svim župnim zajednicama Đakovačko-osječke nadbiskupije. Prvi dio slavlja početka Godine vjere odvijat će se u Dvorani biskupa Mandića u zgradi Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice, a drugi dio u Prvostolnoj crkvi sv. Petra, apostola.

  Pjesma ” Gdje god pođeš u Nuštar se vrati “ – pjeva Krunoslav Kićo Slabinac – tekst Antun Ponoš, Željko Krznarić – glazba Ivica Plivelić – aranžman Toni Eterović          […]

Sveta misa za sve poginule i nestale u obrani Nuštra. Da se ne zaborave.

Kad slabi postaju jaki

Svaki put ovaj dan, 5. listopada, izvuče iz moje riznice sjećanja zapretena sjećanja na te dane, dane kada se krvarilo i ginulo za naš Nuštar, moj Nuštar pa i tvoj Nuštar. Dane kada je bilo biti ili ne biti, ostati i opstati ili pasti i nestati zauvijek.

Teško je jedinstvenu posebnost tih dana, proživljene emocije tjeskobe, straha, neizvjesnosti, radosti, euforije, krvi, znoja, suza, smrti, života, pretočiti u nekoliko rečenica koje ovdje želim podijeliti s vama. Bijahu to oni dani, nikada do tada proživljeni, nikada nešto slično zamišljani niti viđeni mojim očima duše ili očima tijela. Bijahu to oni dani kad su malobrojni Nuštarci odlučili ostati i opstati, oduprijeti se nadmoćnom bezdušnom neprijatelju koji je ubijao, rušio sve pred sobom, a palio za sobom.

Uz Božju pomoć u toj nakani smo i uspjeli. Cijena je bila visoka, bili smo je spremni svi koji ostadošmo i platiti. Neki su je platili dajući najviše što su imali za obranu svog doma, Nuštra i Hrvatske nam domovine, svoj život.

Ne molim Te, Kriste, crven grimiz časti. Niti raskoš blaga niti snagu vlasti. Samo to Te molim, samo to Te molim, Da ti služiti smijem, da Te žarko volim. … […]