Archive for category: Novosti

Dragi mladi prijatelji, krizmanici što nam se to događa u životu? Ne čini li vam se da glumimo ono što nismo da bi ostavili ljepši dojam? To se, nekada, nazivala dvoličnost. Želimo, pošto po to, biti prihvaćeni u školi, društvu, susjedstvu i Crkvi. Nastupa razočaranje kad se gluma otkrije, a onda slijedi osuda.

Prihvatiti sebe kakav jesi preduvjet je da i druge prihvatimo sa svim manama i greškama koje i sami imamo. Vrijeme u kojem vi mladi živite je vrijeme prihvaćanja tuđih ideja i načina života. Ne osuđujem ni one koji „glume druge”, odričući se sebe i svoga osobnog stava. Svi smo, ponekad, takvi.  Gledajući mlade krizmanike, slušajući vas mogao bih nabrojiti puno detalja koji nisu naši nego tuđi. Mnogi su prihvatili, djevojke ponajviše, neke začudne detalje u odjeći, a sredina u kojoj živimo to nije prihvatila. Opravdanje se svodi na: “drugi to čine pa ću i ja”. Citirat ću neke filozofe i pjesnike.

“Najveće postignuće je biti ono što jesi u svijetu koji pokušava od vas napraviti ono što niste” – Ralph Valdo Emerson.

Budi svoj!

Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,
U grudi nosiš, brate, srce cijelo;
Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,
Put vedra neba diži svoje čelo!
Pa došli danci nevolje i muke,
Pa teko s čela krvav tebi znoj,
Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,
I budi svoj!

August Šenoa

Kako „biti svoj“ pitaju se mnogi kad ponašanje i nastupi, susreti mladih na zabavama, druženjima, otvaraju neke nove vidike, neka nova prijateljstva, trenutnu popularnost? Nažalost mladi, krizmanici, nisu, ponekad , onakvi kakvi bi kao kršćani trebali biti. Prihvatit će prijedlog prijatelja s kojima se druže iako u njima nema mjesta za Boga i Crkvu. „ Ne ide on na misu, neću ni ja!“ Mnogi imaju   dva lica, jedno kad su sami, drugo pred drugima. „Ništa nije skriveno, što e neće otkriti!“   Razočaranja su izvori nemira, svađe, rastava kad nakon glume dođe stvarnost i kad jedno drugom mogu reći, sa suzom u oku: „nisam znala da si takav, takva !“ Lako je izgubiti „bolji dojam“ jer nam životne prilike nisu prostor za glumljeni život.   „Tek kad živimo autentično možemo pronaći smisao svog života“   psiholog C. G. Jung.

Život nas uči da nije sreća imati sve što poželimo: mladost slavu, popularnost i ostalo. Ako smo svoji lakše ćemo prihvatiti neke životne poraze. Budi velik i svoj i kad je teško. Nakon krizme za koju ste se pripremali, neki jer su pobožni i vjerni Bogu, drugi jer su “morali“ primili ste darove Duha svetoga. Budi svjestan da si Bogom prožet. Pravi vjernici, krizmanici to znaju. Jesi li među njima? Pred Bogom nema glume.   Nije se dobro bojati straha od osude drugih kad se izražavaš, ponašaš, činiš onako kako osjećaš bez glume da se svidiš, dokažeš. Nažalost unatoč tome nekolicina krizmanika Bogu „laže“, zaboravlja obećanje da će Bogu biti vjerni. Budi svoj u svemu. Uči od drugih ali ih ne kopiraj, slijepo slijediti i kad znaš da to što čine nije dobro. Tu je ostvarenja životnog zahtjeva:“ Budi svoj!“

 

10:00 sati – Prva pričest u Ceriću

Kako je Nuštar izgledao na prošli Uskrs 2020.?

 

 

Slikam nježnost u kamenu, „SRCE MATERINO“ zahvalan za darovani život .

Mapa „SRCE MATERINO“ posvećeno je majkama koje svojim porodom obogaćuju narod i Crkvu u Hrvatskoj i osuda ženama koje su, umjesto života svojoj

nerođenoj djeci darovale smrt.

Majke su ponosne na trudnoću jer još jedno srce pod svojim srcem nose.

SRCE KAO SIMBOL

Majka djetetu, npr., kaže: srce moje; prijatelj prijatelju otkriva srce; nešto nas dira u srce; s nekim smo jedno srce; zahvaljujemo od srca. Mnogo toga ovisi o kulturi ili odgoju srca.

 

SRCE ISUSOVO I MARIJINO

 

Slavimo ta dva blagdana zahvalni za sve što su učinili za čovječanstvo.

Njezino čisto Srce oduvijek je tu za nas, a kako i ne bi bilo kada pripada majci koja je ispod svog srca srce jedinoga

Boga nosila .Poruka iz Fatime: ‘Moje Bezgrješno Srce biti će tvoj zaklon, i put koji će te voditi k Bogu.’

 

Majka

 

Simbol nježnosti, ljubavi i dobrote

s nerođenim djetetom povezana

cijelu trudnoću . Dijete nježno dodiruje majku iznutra

a ona izvana polažući dlan na trbuh,

prva komunikacija dvaju ljudskih bića.

U ranom djetinjstvu majka je najvažniji odgajatelj.

O njezinoj ulozi, brizi, njezi i ljubavi,

od najranije dobi djetetova života,

u tijeku svekolikog razdoblja njegova razvitka,

ovise učinkovitost i kakvoća oblikovanja

buduće osobnosti djeteta.

Ona je prva osoba njegova povjerenja.

U Pismu obiteljima

papa Ivan Pavao II. piše:

»Može li se na razini čovječanstva

ikoje zajedništvo usporediti s onim

koje se uspostavlja između majke

i djeteta što ga je ona pod srcem nosila i dala na svijet ?«

 

ŽIVOTNI PROGRAM

 

Gledam te novorođeni Isuse u zagrljaju ,

na prsima majke,

velika poput neba ,

malena poput djeteta kako smiren

slušaš otkucaje njezina srca.

Ljubavlju te odgojila da budeš Bog s nama.

Nježnošću te pripravila,

u tebi svima Boga otkrila.

I mi smo odrasli u kolijevci ruku

hranjeni majčinom vjerom voljeni i željeni.

Molimo te , majkama daruj snage

da u djeci svojoj odgoje:

sluh,da čuju poruke neba, vapaje drugih,

riječ utjehe, da budu nosioci radosne vijesti ,Evanđelja,

oči tijela i duše, da u svakom čovjeku vide Tebe i put do neba,

ruke, raširene za pomoć i zagrljaj ,

molitvu kojom potiču, hrabre

sebe i druge na putu do vječnosti,

srce, Tvoje  Božansko, ljudsko, samilosno,

da svaki dan mole:

„Isuse blaga i ponizna srca, učini srce naše po srcu svome!“

 

MAJČINA OPORUKA

 

Predvečerje prije Mise.

Mjesec dana nakon smrti. Uokolo djeca stoje.

Svako drži cvijet za mamu.

Iznad slike svijeća gori.

U maminim očima ogleda se nebo.

Tata čitamajčinu oporuku.

„ Djeco moja , s ljubavlju sam vas začela, rodila,

odgojila,Bogu posvetila i obećalada ću biti ,

s ocem vašim, uzor u vjeri, pomoćnicau nevolji,

putokaz u mraku života i smrti.

Ne plačite. Otišla sam a ostajem. Pratit ću vas molitvom ponosna

što sam sebi , u vama, podigla spomenik .

U vama će me prepoznati,

u srcu će te me nositi jer sam vam

srce dala , u srce vas urezala.

Slušajte oca svoga,dragog moga i budite sinovi svijetla.

Život je satkan od snova ,radosti i križa

ljubavi, nježnosti i vjere koja vječnošću cvijeta.

Odrastite među ljudima. Ne živite ovdje samo da umrete

nego umrite da vječno u Bogu živite.“

Plač i jecaj na sve strane.

„Hvala majko,“reče braco,“ grcajući u suzama,

oče dragi. Zahvalni smo što   si nas pod srcem nosila,

nježnošću, primjerom i vjerom othranila da budemo Božje slave plamen.“

 

Djeca povikaše uglas:

„AMEN„!