Zahvalnica 2019
Oče svakog dana molimo: “Kruh naš svagdanji daj nam danas…”. Hvala ti što si iz dana u dan s ljubavlju primao našu molitvu i hranio nas obiljem obiteljskog i euharistijskog stola.
Daj da od kruha naučimo kako svoj život trebamo lomiti i dijeliti ga s drugima tako da nitko pokraj nas ne bi smio ostati gladan ni kruha, ni ljubavi, ni pažnje ni razumijevanja.
Hvala ti Gospodine na svemu što si nam dao u ovoj godini. Budi uz nas i nadalje, molimo te.
POGLEDAJ VIŠE SLIKA U GALERIJI
Euharistija – Dva kruha
Toliko toga ima što nas začuđuje kad smo na kraju svećeničke službe.
Jedna od tih nedoumica je neshvaćanje. Ma koliko se trudili, objašnjavali, bili uporni u poruci, neki je, ponekad većina, krivo shvate, zapravo prihvate ono što njima trenutno odgovara.
Čini nam se da je uloženi trud i napor uzaludan. Svakim danom čitam neki odlomak iz Svetoga Pisma. Neke odlomke znamo napamet ponekad ne shvaćajući njihov dublji smisao i poruku.
Ovih dana sam, nasumce, otvorio stranicu o umnoženju kruha.
Tu sam našao odgovor na svoje pritužbe i dileme o neshvaćanju. Isus biva žestoko osporavan, njegove najplemenitije nakane bivaju krivo tumačene. Ali on ne odustaje od svog puta. Od njega učimo nastavljati i kad smo osporavani dobronamjerno ili zlonamjerno.
Ovo razmišljanje sam nazvao „Drama nakon Kafarnauma. “ Prizor nam je poznat: umnoženje kruhova, mnoštvo ga hvali. Kad je otišao u druga mjesta traže ga, kliču “ovo je uistinu prorok”, da bi ga, siti, željeli učiniti kraljem. Bilo bi to u redu da nisu previše sebični jer su htjeli jesti bez rada. Tu nastupa nesporazum.
Isus ih prekorava znajući da im je do kruha svagdanjega. “Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se! “ Vjerojatno su ostali skamenjeni gledajući ga.“ “Radite, ali ne za hranu propadljivu nego za hranu koja ostaje za život vječni.“ Njihov odgovor je bio očekivan „Što nam je činiti“, rekoše uglas? “Raditi djela Božja.”
Od oduševljenja nastaje obrat, pobuna, protivljenje kad su čuli što Isus kaže: “ja sam kruh života”. Tvrd je to govor, tko te može slušati. Kako nam ovaj može da ti svoje tijelo za jelo?“ Mnoštvo traži znak da bi vjerovali.
Tri su ključne riječi Isusove kod euharistije: uze, zahvali, razdjeli, tri temeljne kršćanske vrijednosti: poniznost- blagost-strpljivost.
Uvijek isto. U Očenašu molimo za kruh svagdanji, šteta što nije tu i molitva za kruh nebeski. Mnogi kršćani traže zemaljske sigurnosti u sebi a tek u nevolji i beznađu u Bogu. Bog je blagoslovio ljudski rad i radost u kruhu i vinu na oltaru. Tu je molitva za obadvoje. Rad i sabiranje su ritam svakodnevnog života. Traženje nije samo napor da se postigne hrana svagdanja nego i vječna. Plodovi ruku čovječjih, mukotrpni rad ratara: žitna polja, loza, bili su česte Isusove teme.
Kafarnaumska kriza i danas traje. Nije dosta u Krista vjerovati, treba se i njime hraniti, za njega opredijeliti. Neki kršteni se ne pričešćuju nikad ili ponekad nakon prve pričesti, neki povremeno i tako osporavaju Isusov poziv: “uzmite i jedite“
Misa je za mnoge susret s prijateljima, modna pozornica bez životnog susreta s Isusom. Pametni, pobožni kršćani znaju da bez Euharistije nema pravog opredjeljenja za Krista.
Svakako svrha Isusova dolaska nije da im pruži neke nove pojmove, nego da im omogući drugovanje s Bogom. Zajedništvo Boga i čovjeka u Kristu je ostvareno a to je novost je do tada nečuvena.
Nedjelja je odmor posvećen Bogu i onima koji s nama žive u kući, ulici na svetoj Misi. Govorio ne govorio neki to ne žele shvati pa dižu pobunu protiv zvonjave crkvenih zvona jer im nisu poziv na Misu. nego opomena koju ne žele čuti, još manje prihvatiti.
Pravilo za život: Budite jedni drugima dobri kao kruh!
Kao što je mene poslao Otac i ja živim po ocu tako i onaj koji mene blaguje-živjet će po meni.
I nas psalam 33 zove: ”kušajte i vidite kako je dobar gospodin.”
Nažalost ima krštenih koji ga ostaviše, drugi su gledaoci njegove Kalvarijske misne drame. I nas pita: ”Želite li i vi otići?“ „ Gospodine, kome da idemo” odgovori Petar? „Ti imaš riječi života vječnoga.“
Velika Gospa
Velika Gospa je dan svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Slavi se 15. kolovoza svake godine. Taj dan je i državni blagdan u Republici Hrvatskoj.
Na svetkovinu, mnoštvo vjernika hodočasti u mnogobrojna Marijina svetišta. Prema katoličkoj teologiji, Marija je uznesena na nebo, dušom i tijelom. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo, proglasio je papa Pio XII., 1. studenog 1950. Tome prethodi duga tradicija, stara gotovo kao i samo kršćanstvo. Mnogi crkveni oci i sveci poput sv. Bernarda, sv. Antuna Padovanskoga i dr., kroz stoljeća su razmatrali i pisali o Marijinu uznesenju na nebo.
Blagdan se slavi u velikom broju država, ponajviše u Europi i Južnoj Americi. Održavaju se procesije i festivali. Anglikanci i luterani slave blagdan, ali bez službenog spominjanja riječi „uznesenje”. Smisao našeg postojanja na zemlji jest baš u izboru sretne vječnosti u Bogu. To je dostojan smisao Božjeg stvaranja i čovjekova postojanja. Marija taj smisao sada posjeduje u punini, dušom i tijelom.
Predslovlje u misi Velike Gospe to izriče riječima: »Jer danas je na nebo uznesena Djevica Bogorodica, početak i slika budućeg savršenstva tvoje Crkve i putokaz sigurne nade tvome putničkom narodu. Ti s pravom ne htjede da se nje dotakne trulež groba jer je neizrecivo iz svoga krila rodila utjelovljenog Sina tvoga, Začetnika svakog života!«
Mi tek onda živimo pravim životom kad Bog svojom svetošću i ljubavlju živi u nama i mi u Bogu. Krštenjem smo postali hramom Duha Svetoga. Jesmo li to ostali? Živimo li to? Živimo li za nebo i za slavno uskrsnuće?
Hrvatska je posuta tolikim marijanskim svetištima, crkvama i kapelama. To je svjedočanstvo da su hrvatski katolici kroz cijelu svoju povijest prihvatili Majku Božju kao svoju duhovnu majku i Zaštitnicu u teškim situacijama života, na križnim putovima svoje povijesti, u osobnim i obiteljskim nevoljama. Na blagdan Velike Gospe sva Marijina svetišta i crkve budu ispunjena vjerničkom pjesmom i molitvom. Koliki u iskrenoj ispovijedi očiste dušu i pomire se s Bogom! Hodočašća zaista nisu ni zabava ni turizam nego odaziv na Isusov poziv: »Dođite k meni svi vi, izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca, i naći ćete spokoj dušama svojim!« (Mt 11, 28 )
Bezgrešna, na nebo uznesena Blažena Djevica Marija, majčinskom rukom vodi k Isusu jedinom Osloboditelju čovjeka od zloće i Zloga. Pođimo na taj susret svjetlosti i ljubavi i mira!
Tijelovo 2019
Kao i svake godine na blagdan Tijelova načinjene su četiri kapelice (sivnice), svaka od njih predstavlja jednu od etapa čovjekova života: djetinjstvo, mladost, srednja dob i starost. Sivnice uređuju nuštarske žene, ukrašavajući ih narodnim blagom koje su tkale, vezle i šlingale još njihove bake i prabake.
Nakon mise, svećenik predvodi procesiju noseći pokaznicu sa presvetim tijelom Isusovim ispod “neba”, koje nose četvorica muškaraca odjevenih u narodne nošnje. Zaustavlja se kod svake sivnice, odlaže pokaznicu na oltar, kadi te čita odlomak iz evanđelja, kaže nekoliko riječi o životnoj etapi koju predstavlja svaka sivnica, moli se molitva vjernika i procesija nastavlja dalje.
Procesiju prate prvopričesnici odjeveni u bijele haljine, nose košare sa ružinim laticama koje posipaju po putu kojim prolazi Isus nazočan u pokaznici, a za njim i vas puk koji se sabrao na misi i procesiji.
Nakon svih obreda, unazad nekoliko godina prvopričesnici načine krug te bacaju u zrak košare sa preostalim laticama, što im pričinjava veliko zadovoljstvo i sreću.
VIDEO TIJELOVSKE KOŠARE
Jednom
Saznat ćemo jednom,
nakon smrti,
sve što nismo znali i do kraja u vjeri prepoznali.
Imat ćemo jednom
što imati smo htjeli, a shvatili nismo.
Gledat ćemo jednom
Vječnosti u oči i ona će nama.
Kad umire čovjek zemlja postaje teža
i dublja za jednu ranu, crnja za jednu jamu.
Kad umire čovjek, svijet bi morao stati u molitvi
i zadrhtati težinom tuge, dubinom bola,
koja bi rastvorila vrata mrtvačnica i podigla ploče grobova.
Kad umire čovjek, umire dio svijeta
i zemlja postaje teža iskusnija i ljudskija
i veća za jednu ranu i dublja za jednu jamu.
Kad umire majka zemlja postaje
za njene ruke toplija, za jedno srce
bogatija.
Pronašao sam rukopis iz šezdesetih pisan olovkom.
Moja pjesma ili nije?? Ne znam!
Prvopričesnici u Aljmašu
I ove godine naši su prvopričesnici, već tradicionalno, hodočastili Gospi Aljmaškoj. U subotu, 18.05.2019., u pratnji svojih vjeroučiteljica i katehistica prvopričesnici su kroz molitvu i pjesmu zahvalili dragom Bogu i Gospi na radosti koju su doživjeli na dan prve svete pričesti.
Sveta misa je proslavljena u zajedništvu s hodočasnicima iz Požeške nadbiskupije. Radost je bila još veća, jer nam se na svetoj misi i molitvi križnog puta na brdu Kalvarija, pridružio i naš župnik Slavko. Nakon posjete Gospinom bunariću i zajedničke molitve za sve naše nakane, izlet je završio u veselju i igri na prekrasnoj livadi pored Dunava. Hvala dragom Bogu i Našoj Gospi na prekrasnom danu ispunjenom molitvom, radošću, veseljem i igrom.
ŽIVOTNA UTRKA
Blagdan je iza nas. Istina je da Uskrs traje čitavu godinu. Čitajući Sveto pismo u pripremanju za Blagdane zapelo mi je za oko razgovor Isusa i Nikodema, židovskog učitelja. Isus mu je rekao da se „mora iznova roditi“. Očito je da Isus misli na dva svijeta u kojima živimo: tjelesni i duhovni. Svi smo rođeni za tjelesni život, a zadatak nam je da se rodimo za duhovni. Za one koji se rode za duhovni život smrt nije kraj i „zbogom“, nego „doviđenja“ pri pokopu voljene osobe.
Jedna od mojih zbirki pripovijetka nosi naslov :“U potrazi za nebom“. Da se malo odmorim slikam ili pišem. Ponekad kao i sad, volim listati žute stranice svojih davnih zapisa. Neki su pisani, vidim datum prije četrdeset godina. Jednu sam pjesmu pronašao koja govori o muci čovjekovoj i želji da pronađe nebo i besmrtnost.
Jesam li ja autor ? Ne znam! Nadam se da jesam.
JEDNOM
Saznat ćemo jednom
sve što nismo znali
ili prepoznali.
JEDNOM.
Imat ćemo jednom
što imati smo htjeli
a imali nismo.
JEDNOM.
Gledat ćemo jednom
vječnosti u oči i
i ona će nama.
Čitav nam je život priprava za nebo. Sveti me Pavao oduševljava svojom vjerom i svim svojim. Filipljanima u trećoj glavi piše „Ja još ne mislim da sam stigao“. Kamo? Znam da nije maratonac ni trkač, a živio je i radio, propovijedao u Grčkoj. Za čime on to trči, koji mu je cilj? Ako nije kraj utrke onda je to Krist. Kršćanin je u „trku“ za Bogom jer ne mogu ovdje na zemlji unatoč silnim ceremonijama i proslavama Blagdana postići sve što su htjeli, željeli. Nebo nam je na dohvat ruke, a blagdani, proslave i ostalo su trenuci ohrabrenja. Evanđelist Luka opisuje ushićenje očevidaca, otkriće prazna groba, pojavljivanje Isusovo. Među nama nije nestalo Tomine sumnje i tvrdoglavosti. Dok se nije sam uvjerio nije prihvaćao svjedočenje drugih. Vjera u Uskrsloga ne znači puno ako je „to naša vjera“ sve dok ne bude „moja vjera“. Poput Pavla još “nismo dostigli“.
Isusovo Uskrsnuće je promijenilo živote milijuna ljudi. Ne misliš da su se svi prevarili? Živ je u tebi onoliko koliko mu „otvoriš vrta razuma i srca.“
Slavko Vranjković- sacerdos
Veliki petak – spomendan Isusove muke i smrti
Križni put na nuštarskom groblju u 15:00 sati.
