Svi sveti i Dušni dan raspored misa
Blagdan Svi sveti – srijeda 1.11.2017.
09.00 sati – MARINCI
11.00 sati – CERIĆ
15.00 sati – NUŠTAR
Dušni dan – četvrtak – NUŠTAR u 18.00 sati
Pomicanje kazaljki
Kako u nedjelju 29. listopada ne biste u crkvu došli sat ranije, u noći sa subote na nedjelju, pomaknite kazaljke na svome satu – sat vremena unatrag.
VRIJEME ODLUKE
Na početku vjeronaučne godine, na kraju ljeta i početkom jeseni imamo nedjelju zahvalnicu i cjelodnevno klanjanje. Članovi kuda „Seljačka sloga“ su u narodnim nošnjama. Oltari okićeni plodovima jeseni, izložena pokaznica na Gospinu oltaru. Misa, mnoštvo djece na klanjanju prema rasporedu do večernje Mise. Misli i poruke s roditeljskih sastanaka.
Pohvala i opomena. Pitanje svima: “Jesi li odlučio”?
Ima ih koji su gluhi i taj DAN I NE DOLAZE IAKO SVAKI SATI ZVONA ZVONE.
Što je to u čovjeku? Što sam stariji teže prihvaćam nesigurnost, nemar mnogih koji se nikako da odluče za prakticiranje vjere. Ja imam kratke nagovore onima koji dolaze zahvalan na njihovoj vjeri, svjedočanstvu.
Imam kolega koji se toliko uznemire, raspale po onima koji dolaze, dok oni drugi to i ne čuju, da se i prisutnima više ne ide. Propovijed i opomena, osuda i galama.
Život je kratko vrijeme u kojem svatko mora donijeti odluku. „Čovjek sve može ako hoće“ kaže pjesnik. Tako je malo odlučnih ljudi. Kako je lijepo sresti, razgovarati s nekim koji ima čvrste odluke. Drži se onoga što je izabrao. Kako je previše ljigavih koji nisu „ ni vrući ni hladni“ kako kaže Biblija , nego bljutavi. Tolike životne faze proživljavamo. u svakoj je i Bog u izboru. Dok su djeca zabava, igra. U naše doba i elektronika. U crkvu ga ne vode „ da ne plače, hoda „ i još stotine koje kakvih izgovora.
Kad je mlad i nađe djevojku od zaljubljenosti slabije uči, moli, u Crkvu ide osim kad mora jer je red primit sakramente.
Kad se oženi za ženu, oženi se i za mnoštvo obaveza. Treba mislit na obitelj, razonodu, prijatelje, sport, posao. Bog se mnogima ne uklapa u to razdoblje osim tu i tamo kad su krstitke, sakramenti na koje je red da dovode djecu.
I u tim trenucima za sve imaju vremena, za ispovijed, pričest nema. Kod mene roditelji vode dijete na pričest pa hoće, neće pričesti se. Ima ih koji se ne uklapaju u ovu shemu i dobri su roditelji i odgojitelji u vjeri.
Njima se pridružuju prezaposleni. Radi i nedjeljom, a na Boga računa kad ostari i ode u penziju. Dođe starost. Prekopava po prošlosti, boluje, ako u Crkvu nije išao prije sad i kad bi htio ne ide. To su iznimke koje poznaješ. Ne ispovijeda se u bolesti,bolesničko pomazanje je kraj kako misli pa ga ne treba.
Groblje. Grob i truli vijenci. Sad je prekasno. Tko nebo ne nosi za života u sebi ne mora ga nakon smrti tražiti, zar ne? Što ti je čovjek? Što učiniti?
SACERDOS
KLANJANJE U ŽUPI
U nedjelju 15. listopada bit će župsko klanjanje, koje
će otpočeti nakon velike svete mise u 11.00 sati, a
prema slijedećem rasporedu:
Svećenikova jadikovka
Neka me ne pamte kad odem.
Znam da sam tek nosač vječnosti u vremenu.
Da bar mogu ustvrditi da nikad nisam sišao
s puta dok sam nosio Tvoje svjetlo.
Na zemlji priznanja nema, ni zahvalnosti.
S mukom križ svećenički za Tobom nosim
uz tisuće tuđih križeva, pa u meni
naraste strah, odjekuje prazninom u mraku
iako je dan obasjao zvonik župne Crkve.
Visoko sunce, u zenitu.
Taman mi pogled od tuge.
Okrenut sam noći bez svitanja pa
ruku Tvoju tražim.
Ne vidim župljane koje susrećem, pa ne
odlaze bogatiji za utjehu, blizinu koja liječi.
Da bar niče radost za stopama mojim.
Zvona vedrinom zvone, drhte obzori,
nad selom.
Podnevna molitva.
Sam u polutami Crkve ispod visokih svodova
priželjkujem smrt da se mogu odmoriti
od samoće, godina i darovanog života,
zaboraviti
sve što sam bio i što sam htio,
a nisam mogao ni znao, a trebao sam
znati jer sam se odazvao Tvom pozivu,
obilježen imenom Tvojim.
Uznemiren pod težinom neshvaćanja osude koju izrekoše,
pogleda, prsta ispružena.
Da mi je čvršća vjera znao bi prizivati utjehu
i shvatiti da nema šume od boli
kroz čije se krošnje ne vidi nebo.
Tamni su oblaci
nad mojom Golgotom i
križ je veći od mene i težak kao neshvaćanje,
a Veronike nema s rupcem
ni Šimuna da mi ga pomogne nositi
osim Tebe.
Slavko Vranjković- sacerdos
Tijelovo 2017
Po drevnom katoličkom i nuštarskom običaju, na Tijelovo je javno proslavljeno predragocjeno Tijelo Isusovo, u procesiji koja se u nazočnosti župljana održala između, po običaju 4 sjenice (simboliziraju 4 etape u ljudskom životu: djetinjstvo, mladost, zrelo doba i starost), a koje su naše snaše uresile cvijećem te neizmjernim blagom, rukotvorinama koje izradiše ili im pak namriješe njihove majke, bake i svekrve.
Tijelovo – ulaz u crkvu
Prva sjenica djetinjstvo
Bacanje korpi
Hodočašće prvopričesnika u Aljmaš
U subotu 10.06.2017., gotovo već tradicionalno, ovogodišnji prvopričesnici župe Nuštar, Cerić i Marinci hodočastili u Aljmaš našoj Gospi od Utočišta. Dan je bio ispunjen brojnim duhovnim, ali i zabavnim sadržajima. Hodočašće je započelo na najljepši način: zajedničkom svetom misom. Prije svete mise dobrodošlicu nam je poželio aljmaški župnik Ivica Markić koji nam je kratko ispičao o povijesti svetišta od njegova osnutka pa sve do domovinskog rata. Na svetoj misi su sudjelovala i djeca župe sv.Vinka Pallottija Vinkovci,ministranti i dječji zbor, čiji je župnik Ilija Sudar predvodio euharistijsko slavlje. Duhovni program nastavili smo molitvom Križnog puta na brdu Kalvarija. Molitvu Križnog puta predmolila su djeca. Zatim smo se u šetnji, uz pjesmu uputili k Gospinoj kapelici „ Na lipi“, gdje smo se okrijepili vodom koja teče iz bunarića. Ispred Gospina kipa svatkoj je molio na svoju nakanu, za svoju obitelj i njezine potrebe. Potom smo se uputili prema obali Dunava gdje smo se okrijepili i odmorili. Posjet Aljmašu završen je druženjem, pjesmom i igrom.
Hvala svima: vjeroučiteljicama Tihoniji, Mirjani, Mihaeli, učiteljici Nevenki, učitelju Silviji i gospođi Katici koji su pomogli da ovaj dan bude ispunjen mirom i radosti. Ipak najviše hvala svim prvopričesnicima koji su se odazvali i radosna i otvorena srca sudjelovali na ovom hodočašću.
Duhovi
Dođi, Duše Sveti,
napuni srca svojih vjernika;
i oganj svoje ljubavi u njima
užezi!
KRIZMA SAKRAMENT ZRELOSTI?
Kažu da bi tako trebalo biti. Stvarnost govori drugačije. Nažalost.
U nastavnom procesu za vjeroučenike u drugom srednje, krizmanike obrađuje se tema: mladi čovjek u hodu prema zrelosti.
U toj nastavnoj cjelini su zadaci: shvatiti adolescenciju kao životno razdoblje.
Rasti na svim razinama: biološkoj, emocionalnoj, socijalnoj, moralnoj, vjerskoj te prepoznati stupnjeve vlastite zrelosti i prihvatiti izazove odrastanja.
Mi se u pouci za krizmanike pitamo jesu li pripravnici za krizmu bili na tom satu.
Priča o svećeniku kojemu su voluharice okupirale crkvu te postale prijetnja za inventar, misno ruho. Sve je poduzeo od trovanja, ljepila, mačaka i malo koristi.
Potužio se starijem kolegi, a on ga pouči:” krizmaj ih pa će sami izaći.”
Je li krizma svečani oproštaj od Crkve, modni šou osobito za djevojke? Drugi vat. koncil iznosi plodove krizme: potpunija povezanost s Crkvom, dobivanje snage Duha Svetoga, obaveza sudjelovanja u životu crkvene zajednice. To su duhovne vrednote koje , nažalost, kod mnogih krizmanika ne vidimo. Uz mnoge pozitivne primjere vidimo i negativne, Razlozi se mogu promišljati.
Jedan od njih je i kućni odgoj. Obitelj kojima je Crkva servis, sakramenti običaj tako odgajaju svoju djecu. Biti kršćanin najprije znači biti čovjek sa stavom. “Ima tri vrste ljudi, napisao je jedan pisac davno. Netko je čovjek, polu čovjek ili nečovjek.
“Čovjek je onaj tko ima svoj stav i savjetuje se s drugim ljudima. Polu čovjek je onaj tko ima svoj stav, ali se ne savjetuje s drugima. Nečovjek je onaj koji nema svojega stava a ne savjetuje se s drugima.”
Ta gradacija vrijedi i za vjernike i rubne kršćane.
Koliko truda ugrađujemo u njih i njihovu djecu. Sada bez vidljivog uspjeha. Nama se čini, unatoč vjeronauku u školama, da je naš posao “borba s vjetrenjačama.”
Nekim mladima je kumov dar bolji od svih sedam darova Duha Svetoga, “roditeljima briga oko pripremanja slavlja nakon susreta s Kristom u Crkvi na koji im je teško doći jer “nemaju vremena.”
Čitavo vrijeme pouke učimo ih da steknu dar rasuđivanja, da znaju odabrati što je dobro, što zlo i kao odabrati cilj.
Uvažavajući njihovu mladost, želju za užitkom, ostvarenjem snova iako nisu sigurni kako će to završiti , razumijevanje je nekima, slabija strana.
Pozvani su da svojim odabirom, rasuđivanjem budu svjetlo koje može zapaliti druge da progledaju. Nekima se gasi svijetlo kad i sami ne žele da vide. “Tko neće rasuđivati taj je fanatik, tko ne zna razlikovati dobro od zla taj je budala, tko se ne usuđuje rasuđivati sam nego se slijepo priklanja grupi taj je rob tuđih opredjeljenja.” W. Drumond.
Kakav cilj ima današnji čovjek, vjernik, bezbožnik? Ima li razlike? Kako odgojiti mladog čovjeka da u svoj život Boga pusti, da mu obasja cilj i dade odgovor na sva pitanja, na rast i razvoj, na dane koji dolaze i prolaze?
Oni nisu u sebi loši. Dijete, mladić i djevojka su slika roditelja, sredine u kojoj su odgojeni, grupe kojoj pripadaju.
Ima ih, a većina su, koji unatoč svemu s Bogom, zajednicom naroda i Crkve surađuju u postizanju zemaljskih i nebeskih ciljeva.
“Na kraju cilj vidi budala, u sredini pametniji, samo mudri vide cilj na prvom koraku.”
Bez obzira na našu slabu vjeru, još slabije svjedočenja, nedostatak zanosa, Bog vodi crkvu.
Mi se bojimo da je svaka nova generacija koja naoko ne sluša Božju riječ, olako provodi dane, ne misli na vječnost propast. Unatoč svemu Bog računa na njih. Kako ih oduševiti?
Čini nam se da su lakomisleni. Pada mi napamet ona stara izreka: “Lakomislena čovjeka ne taru brige ni za sutrašnji dan, a vi ga strašite vječnošću!”
Mi sijemo i htjeli bi plodove odmah zaboravljajući pritom na rast, razvoj i plod koji dolazi nakon svega.
“Naoko se čini da se ljudi bore za svoju vjeru, a tako im je teško živjeti prema Božjim zakonima.”
U svakom slučaju i ja sam jedan od onih koji su odahnuli nakon slavlja krizme. “Hvala Bogu prošlo je”, reći ću rasterećen briga.
“Ja kukuričem“, reče pijetao, „nije samo na meni hoće li svanuti zora”!
Slavko Vranjković-sacerdos
lekosta
