Dana 15. srpnja 2016. (petak) župljani iz Nuštra, Marinaca, Požege, Vinkovaca, Osijeka, Slakovaca i Bošnjaka hodočastili su u Međugorje predvođeni sestrom Nevenkom i vjeroučiteljicom Mirom.
Velika hvala svima koji su sudjelovali na hodočašću, a posebno djeci.
Dragi župljani, Zahvaljujem Bogu što vas imam kao suradnike.
Neki se zalažu više, neki manje, a svi su pozvani doprinositi duhovnoj i materijalnoj izgradnji Župe. Neki su odbornici, članovi pastoralnog vijeća, vjeroučitelji, čitači, pjevači, pomagači u uređenju crkve, gradnji i popravcima.
U čemu su aktivni članovi tvoje obitelji?
Jedan od načina pomoći je i godišnja članarina (lukno), koje iznosi 100 kuna po paru. Iz prikupljenog lukna i milostinje, ako nije od Nadbiskupije određena za drugu nakanu, od blagoslova kuća, od vjenčanja i pokopa, svećeniku se isplaćuje nagrada – mjesečna plaća, podmiruju troškovi gradnje i popravaka, struje, grijanja, vode, odvoza smeća.
Mjesečno mu se odbroji iznos koji mu je odredila Nadbiskupija prema veličini župe, stažu. SVEĆENIKE NE PLAĆA DRŽAVA NITI JE IKAD PLAĆALA! Ono što prema Vatikanskom i državnom ugovoru Crkva dobiva, na konto oduzete imovine za vrijeme komunizma, ide za gradnje i popravke. Župa je dobila lijep iznos za gradnju crkava u Ceriću i Marincima kao i pomoć donatora i naše Općine. Odgovor ti se nameće kad promisliš koliko si sam uplatio. Od plaće svaki svećenik plaća naknadu što je u župnoj kući, socijalno i mirovinsko u Nadbiskupijsku solidarnu kasu. Prema odredbi dužni smo uz ostale Župe, godišnje uplatiti po 10 kuna za svakog člana Župe. Prema popisu iz 1991. u Župi ima 5862. stanovnika Godišnje dajemo Biskupiji gotovo čitav iznos koji se skupi u blagoslovu kuća. Izdaci su veliki, priliv novca malen.
Prema našim evidencijama lukno plaća mali broj obitelji, od 1125. domaćinstava 551. obitelj ne plaća više godina, većina ništa, a za gradnje i popravke još manje. Kažu da je greška i u meni, jer ne pitam, a dajem usluge krštenja i sprovoda, vjenčanja, krizme… Da svaku nedjelju naglašavam, rekli bi: »Samo pita!«, kako to obično za neke svećenike govore. Ja to ne mogu. Ako si član zajednice, normalno je da podmiruješ članarinu. Roditelji nekih krizmanika koji su prošli prvu pričest nisu ni upisani u knjigu. Traže uslugu bez obaveze. Predlažem da počnu od ove godine. Spremam se u mirovinu. Onome koji dođe iza mene pokušavam pomoći. Važi? Oni koji ne mogu su izuzeti kao i do sada.
Ovim putem vas molim da provjerite svoja zaduženja. Elektra bi vam isključila struju, TV ugasila ekran, a Crkva? Hvala redovitima i molim one koji «su zaboravili obavezu», da je podmire ukoliko mogu.
Za usporedbu: koliko vas košta televizijska pretplata mjesečno, godišnje? Ovo pismo je mala opomena i poticaj, provjera, koliko si ugradio u vjersku zajednicu kojoj pripadaš?
PROČITAJTE, PROMISLITE-ODLUČITE!!
župnik Slavko Vranjković
Svetkovina presvetog Tijela i Krvi Kristove. Sveta Misa s procecijom od sjenice do sjenice u 10.00 sati u župnoj crkvi u Nuštru.
U subotu 21.05.2016. su prvopričesnici župe Nuštar, filijala Cerić i Marinci posjetili Aljmaš i svetište Gospe od Utočišta. Zajedno s njima su išle njihove vjeroučiteljice, katehistice Mirjana Srednoselec, Tihonija Zovko, Mihaela Špoljarić, te gđa. Katica Janjić. Nakana ovog hodoćašća bila je zahvaliti Gospi na svim milostima koje su naši prvopričesnici primili tijekom priprave i na sam dan prve pričesti.
Djeca su se molila za svoje potrebe, ali i potrebe svojih obitelji. Lijepo i svečano je bilo na misnom slavlju na kojem su uz nas, sudjelovali i drugi hodočasnici. Župnik Markić nas je upoznao sa poviješću sela, crkve i svetišta. Zahvaljujemo mu na toploj dobrodošlici.
Obišli smo Gospinu kapelicu „Na lipi“, gdje smo se zajednički pomolili i napili vode na bunariću koji se nalazi uzkapelicu.
Na brdu „Kalvarija“ su djeca predmolila križni put. Naš hodočasnički dan završio je kratkim odmorom, druženjem i igranjem uz obalu Dunava.
Veliko hvala svima koji su sudjelovali, a posebno svim našim prvopričesnicima. Neka Gospa Aljmaška svim župljanima, po molitvama naše djece, udijeli obilje svoga blagoslova.
Mogu li se stresovi izazvani neslogama i međusobnim optužbama liječiti pjesmom? U zadnje vrijeme smo suočeni s nevjerojatnim nadmetanjem tko će kome, tko će koga. Priziva se prošlost jer nema zasad pravog rješenja za sadašnjost. “Moja baba i tvoja baba bile su žene” i to je već razlog za obračune. Prkosna moja Hercegovina ima ispušni ventil koji je mnoge odveo na robiju, a to je ganga.
U njoj je sve od ljubavi do rugalica, običaja, politike. Pjevaju je na brdskim vrletima jer ionako vukovi nisu pismeni da ih prokažu “udbi, policiji ili kako se već zovu.” Tko to može narodu oduzeti? Gdje je tu govor mržnje o kojem se toliko govori? Sve svoje tuge i rane ovaj je narod znao liječiti prkosnom pjesmom, pamteći, a opraštajući, oživljujući poginule i nestale sjećanjem. Tako je bilo nakon svih ratova i krvoprolića, a tako će i biti dok nas bude. Svake se godine u prvoj nedjelji u srpnju slavi mučeništvo Dive Grabovčeve svečanom Misom uz mnoštvo hodočasnika. Tada se probude duševni i vjerski, domoljubni osjećaji na derneku u vrletnim Hercegovačkim planinama Vrana, iznad mjesta moga rođenja. Ona je bila djevojka iz hrvatskog naroda, katoličke vjere, koja je živjela u 17. stoljeću za vrijeme turske vladavine. Mladi Tahir – beg Kopčić iz Kupresa svakako je htio imati Divu za ženu ili ljubavnicu. Ona se nije odazvala na njegova laskanja, nije primila bogate darove. Uvijek ga je odbijala i čvrsto je bila pri svojoj odluci da sačuva vjeru, djevičanstvo i ponos. Pobjegla je u Vran planinu. Kad ju je pronašao uz stada ovaca, jer nije pristala da je obljubi, ubio ju je nožem. Pokopana je na Vran planini, ispod Kedžare. Označen je njen grob kamenim križem. Nakon minulih godina, kad je već ušla u narodnu povijest i priču, legendu, postavljen je brončani spomenik, rad kipara Kuzme Kovačića 1998. godine. Poput svete djevojke Marije Goretti očuvala je svoj ženski ponos i nije bila sponzoruša kao , nažalost, neke djevojke katolkinje. Od toga vremena do danas brojni hodočasnici dolaze na njen grob i iskazuju počast. Godinama se oko njezina groba, na Misi pod vedrim nebom čeličila kršćanska vjera u vjernosti Bogu, domu i Domovini. Mnogi su mladi momci, hodočasnici, u krvavim ratovima ostavili kosti negdje na goletima Macelja, Blajburga i kod nas braneći svoj Dom i Domovinu. Bili su spremni umrijeti da djeci svojoj ostave slobodan prostor za rast Ostalo je to svojevrsno hodočašće, susret uz pjesmu i molitvu svake godine na kojem sam i ja nekoliko puta bio i poželio da me zatvore u Staru Gradišku jer sam pjevao, nakon Mise, iz sve snage i srca naše stare borbene pjesme.
Mladi stasiti momci potpomognuti gromoglasnim pratnjom iskusnih pjevača zapjevali bi mnoštvo stihova punih sjećanja. Nekad ispjevane stihove tuge i prkosa obogatili bi novim sadržajem iz obrambenog domovinskog rata. Ganga je snažna i zvonka višeglasna kratka narodna pjesma koju pjevaju muške i ženske skupine hrvatskog seoskog puka u Hercegovini. Spominjem nekoliko pjesama iz sjećanja na Križni put do Blajburga i neoplakanih grobnih jama u Sloveniji: “Di je moja poginula dika, niti groba niti spomenika.” Bila je zabranjena jedno vrijeme , a zabranjuju je i sada naši “jugo dušobrižnici” jer je u njoj, u tim jetkim ,snažnim, gotovo krvavim stihovima, jecala ponižena, tužna duša udovica koje su plakale i naricale nakon svih ratova. Ono što je bilo zabranjena od komunističkih vlasti oživjelo bi u prkosnoj gangi unatoč prijetnjama kaznom, progonom i zatvorom. Tako je bilo nekad, lani, a bit će i ove godine. Planina će oživjeti. Bukara će s vinom prošetati uokrug od usta do usta. Kad god netko započne pjesmu, drugi je prihvate grlenom pratnjom ojkajući. Planina im je odgovarala jekom. Pjesma se čula nadaleko. U noj bi pjevali i živi i mrtvi.
Novovjeke pjesme ne spominjem da ne uvrijedim one kojima je sve hrvatsko nedopustivo i nacionalističko. Čudan smo mi narod. Mogli bi organizirati olimpijadu pod nazivom “pljuvanje po protivniku” i bili bi smo prvaci svijeta. Nitko nikom ne gleda pozitivne vrline, osuđuju se, prokazuju se mane bez suda. Da je Isus došao u Hrvatsku ne bi dočekao posljednju večeru, razapeli bi ga već nakon doručka, reče netko. “Počni der Ivane, “povikali bi prisutni ozareni vinom i suncem podno modra neba. On bi se nakašljao, udahnuo i započeo: “Kada Hrvat pogine na Dravi, odmah nikne crven-bijeli-plavi.” Pjesma iz desetine grla zaori, prospe se krajinom, onako gromka i grlena. “Da ja znaden di moj striko gnjije, stavio bi barjak da se vije.” Bukara puna rujna vina zareda uokolo. Uzavrela krv pjevača vrisne, prsne u prkosnoj pjesmi ko ponornica provrela tugom. “Slovenijo, ne triba ti kiše, Rvati te krvlju natopiše, Slovenijo puna si jelića i kostiju hrvatskih mladića, Mariboru kada dođen blizu, suze same niz obraze klizu.”Uokolo zaneseni sjećanjem na mrtve i nestale na svim stratištima Evrope. U njima je propjevala pradjedovska tuga za pokojnima, prkos i ponos jer su potomci mučenika. Nigdje bijele oprave na ženama. Nekad i danas, nakon svih ratova za Dom i Domovinu udovice su u crno zavijene nakon smrti voljenih branitelja.
Uvečer bi se, nakon večernje Mise, često, sastali na seoskom gumnu ovjenčanom stećcima te pjevali do zore. Kako se ljubav rađa, živi i umire u širem društvenom okružju, temama gange postali su i mjesni običaji. U njima se nisu mogla prešutjeti aktualna društvena gibanja. Pjevalo se sažeto o vrlinama i manama režima , dežurnih političara, stanju u Domovini koje nikako nije moglo sjesti u okrilje pučke duše pa su kroz pjesmu dali sebi oduška da ne polude čekajući bolje sutra.
SRETAN TI ROĐENDAN CRKVO
Govorim o zajednici kojoj pripadaš. Za razliku od sekte Crkva ima objektivirano religiozno iskustvo, dogme, povijest, tradiciju, hijerarhiju. Vjera je osobna stvar, nikako privatna. Što je osobnija to je više dio zajedničke vjere, jer se u zajednici ostvaruje rast čovjekov. Bez tog crkvenog zajedništva vjera ne bi bila potpuna.”Nema privatnog Isusa, privatne religioznosti. To bi bio preuski okvir za sliku velikog Boga. “Crkva je “mistično tijelo Kristovo, a mi smo udovi toga tijela.”Osnivač je sam Isus Krist. Rođena je na blagdan Duha svetoga.
Ujedno je vidljiva i duhovna, ima ustrojstvo ljudske zajednice, i nevidljivo prisustvo Duha Božjega. Oblikovana je “dvojakim elementom: ljudskim i božanskim”. Ona je “sakrament spasenja, znak zajedništva između Boga i ljudi”.
Kako doživljavaš tu zajednicu kojoj pripadaš? Što ti govori podnevno zvono, večernji angelus? Mnogo? Ništa? Oni kojima je crkva samo povijesna utvara, prošlost, skup ljudi koji su «gori od njega», gube mnogo, oni su siromašni za sve što je naš narod, čovječanstvo, učinilo pod njenim vodstvom. Kad sam se kao mladi student vraćao iz Zagreba kući izdaleka bi očima tražio krov očeve kuće uznemiren radošću i ponosom. Bila je to i moja kuća. Diviš li se ti svojoj zajednici Crkvi i svemu što je za ovu povijest učinila? Gledajući daleke krajeve i gradove, vedute grada, zvonike nad ravnicom u nedogled, zar ne pomisliš: Bože, pa to je moje, djelo moje vjere, moje Crkve, moga Boga. Svugdje pečati, posvećeni obzori ljudi okrenuti nebu. Ne? Trebao bi znati da nam je Crkva majka , a da je sve što majka napravi lijepo i nježno i kad nam se čini da nije onako kako bi smo htjeli. Crkva nije svećenik, papa, biskup, župnik, Crkva; to smo mi kršteni, ugrađeni u duhovnu građevinu na Kristu sazdanu. Navikli smo na posrednike u svagdanjem životu. Isus Krist je jedini posrednik između Boga i nas, mi svi drugi olakšavamo susret. Crkva je za neke, nažalost, servis za krštenje, krizmu, vjenčanje, sprovod, sve manje mjesto za susret s Kristom. Niste li znali da je Crkva temeljni sakrament spasenja? U njezinu krilu se rađamo i rastemo za vječnost. Njoj se vraćamo, u njoj bi se trebali osjećati kao doma. Krštenjem postajemo osoba u Crkvi. Ona nas po drugi put rađa na slobodu djece Božje.
Trodnevnica za krizmanike započet će u utorak, 3. svibnja na večernjim svetim misama u 19.00 sati, a završiti u četvrtak 5. svibnja. Pozvani su svi na molitvu za naše krizmanike, poglavito roditelji i kumovi, ali i rodbina te prijatelji naših krizmanika.
Kažu da bi tako trebalo biti. Stvarnost govori drugačije. Nažalost.
U nastavnom procesu za vjeroučenike u drugom srednje, krizmanike obrađuje se tema: mladi čovjek u hodu prema zrelosti.
U toj nastavnoj cjelini su zadaci: shvatiti adolescenciju kao životno razdoblje.
Rasti na svim razinama: biološkoj, emocionalnoj, socijalnoj, moralnoj, vjerskoj te prepoznati stupnjeve vlastite zrelosti i prihvatiti izazove odrastanja.
Mi se u pouci za krizmanike pitamo jesu li pripravnici za krizmu bili na tom satu.
Priča o svećeniku kojemu su voluharice okupirale crkvu te postale prijetnja za inventar, misno ruho. Sve je poduzeo od trovanja, ljepila, mačaka i malo koristi.
Potužio se starijem kolegi, a on ga pouči:” krizmaj ih pa će sami izaći.”
Je li krizma svečani oproštaj od Crkve, modni šou osobito za djevojke? Drugi vat. koncil iznosi plodove krizme: potpunija povezanost s Crkvom, dobivanje snage Duha Svetoga, obaveza sudjelovanja u životu crkvene zajednice. To su duhovne vrednote koje , nažalost, kod mnogih krizmanika ne vidimo. Uz mnoge pozitivne primjere vidimo i negativne, Razlozi se mogu promišljati.
Jedan od njih je i kućni odgoj. Obitelj kojima je Crkva servis, sakramenti običaj tako odgajaju svoju djecu. Biti kršćanin najprije znači biti čovjek sa stavom. “Ima tri vrste ljudi, napisao je jedan pisac davno. Netko je čovjek, polu čovjek ili nečovjek.
“Čovjek je onaj tko ima svoj stav i savjetuje se s drugim ljudima. Polu čovjek je onaj tko ima svoj stav, ali se ne savjetuje s drugima. Nečovjek je onaj koji nema svojega stava a ne savjetuje se s drugima.”
Ta gradacija vrijedi i za vjernike i rubne kršćane.
Koliko truda ugrađujemo u njih i njihovu djecu. Sada bez vidljivog uspjeha. Nama se čini, unatoč vjeronauku u školama, da je naš posao “borba s vjetrenjačama.”
Nekim mladima je kumov dar bolji od svih sedam darova Duha Svetoga,”roditeljima briga oko pripremanja slavlja nakon susreta s Kristom u Crkvi na koji im je teško doći jer “nemaju vremena.”
Čitavo vrijeme pouke učimo ih da steknu dar rasuđivanja, da znaju odabrati što je dobro, što zlo i kao odabrati cilj.
Uvažavajući njihovu mladost, želju za užitkom, ostvarenjem snova iako nisu sigurni kako će to završiti , razumijevanje je nekima, slabija strana.
Pozvani su da svojim odabirom, rasuđivanjem budu svjetlo koje može zapaliti druge da progledaju. Nekima se gasi svijetlo kad i sami ne žele da vide.”Tko neće rasuđivati taj je fanatik, tko ne zna razlikovati dobro od zla taj je budala, tko se ne usuđuje rasuđivati sam nego se slijepo priklanja grupi taj je rob tuđih opredjeljenja.” W Drumond.
Kakav cilj ima današnji čovjek, vjernik, bezbožnik? Ima li razlike? Kako odgojiti mladog čovjeka da u svoj život Boga pusti, da mu obasja cilj i dade odgovor na sva pitanja, na rast i razvoj, na dane koji dolaze i prolaze?
Oni nisu u sebi loši. Dijete, mladić i djevojka su slika roditelja, sredine u kojoj su odgojeni, grupe kojoj pripadaju.
Ima ih, a većina su, koji unatoč svemu s Bogom, zajednicom naroda i Crkve surađuju u postizanju zemaljskih i nebeskih ciljeva.
“Na kraju cilj vidi budala, u sredini pametniji, samo mudri vide cilj na prvom koraku.”
Bez obzira na našu slabu vjeru, još slabije svjedočenja, nedostatak zanosa, Bog vodi crkvu.
Mi se bojimo da je svaka nova generacija koja naoko ne sluša Božju riječ, olako provodi dane, ne misli na vječnost propast. Unatoč svemu Bog računa na njih. Kako ih oduševiti?
Čini nam se da su lakomisleni. Pada mi napamet ona stara izreka:”Lakomislena čovjeka ne taru brige ni za sutrašnji dan, a vi ga strašite vječnošću!”
Mi sijemo i htjeli bi plodove odmah zaboravljajući pritom na rast, razvoj i plod koji dolazi nakon svega.
“Naoko se čini da se ljudi bore za svoju vjeru, a tako im je teško živjeti prema Božjim zakonima.”
U svakom slučaju i ja sam jedan od onih koji su odahnuli nakon slavlja krizme.”Hvala Bogu prošlo je”, reći ću rasterećen briga.
“Ja kukuričem, reče pijetao, nije samo na meni hoće li svanuti zora”!
Mjesečno organiziramo klanjanje i molitvu za svećenička zvanja, članovi molitvene zajednice “Serra klub” i ostali.
Malo nas je u molitvi, a kako bi nas bilo više kad neki imaju krivu sliku o svećeniku. Bog je naša snaga, on je naš izbor. “Sve mogu u onome koji me jača” – reče apostol Pavao.
Unatoč svemu nepravda boli.
Toliko je toga o nama već napisano, izgovoreno, snimljeno da ovo što pišem uz blagdan DOBROG PASTIRA, svjetski dan molitve za svećenička i redovnička zvanja, nije novost.
Mnogi su pod dojmom susreta s relikvijama o. Leopolda Mandića za njegova posjeta Hrvatskoj.
Jednima je svejedno, drugi su oduševljeni Božjom dobrotom. Bog je velik u tako malom tijelu. Bio je malen rastom, a zbog drugovanja s Bogom postade orijaš kršćanstva.
Ipak, unatoč svemu, mi smo, većini vjernika kršćana smetnja, tema za sprdnju, ma što napravili, odlučili.
Nije to od danas i nekad je tako bilo. Koliko je poslovica na naš račun sročeno ?
Bugarska narodna kaže:”popovanje je najbolje zanimanje, jer i od živih i mrtvih danak uzima.”
Kako to zvuči glupo. Mnogi svećenika ne doživljavaju kao posrednika između čovjeka i Boga, djelitelja Božjeg milosrđa, čuvara uljuđenosti, kulture i povijesti jednog naroda, nego kao činovnika kojega tu i tamo treba. Takse koje je crkva propisala kao nagradu za dijeljenje sakramenata neusporedivo su manje od onih što se nakon obreda potroše. “Naš se posao ne cijeni.”Lako njemu,” kažu mnogi.
Pisac romana ” U registraturi”,Ante Kovačić donosi izjavu jednog lika iz priče. “Svećenik je svećenik! Svet i častan gospodin, a svuda za njim i pred njim raste bijeli kruh, dok on kao ptice nebeske ne treba ni orati ni kopati”
Jeste li se pitali, nakon priča o ovom zvanju, od kud toliko krivih, zlonamjernih ocjena, neshvaćanja, nepoštivanja?
Nećete vjerovati, našao sam odgovor koji je vrijedio nekad a nažalost vrijedi i sada.
Pisac Ugo Foskolo još davne 1798 pisao je prijatelju o odnosu vjernika i svećenika , usluga koje od njega zahtijevaju.
“Prava je istina: Italija ima popove i fratre, ali svećenika nema. Zašto? Tamo, naime gdje vjera nije duboko ukorijenjena u zakone, srca i običaje naroda, obavljanje vjerskih dužnosti samo je trgovina.”
Zar treba komentar?
Onaj koji svećenika i Crkvu treba tu i tamo, ponekad, sve gleda kroz novce, plaćanje usluga, doživljava svećenika i Crkvu i Župu kao servis. Za takne “nazovi vjernike” vrijedi ona od pisca i bezvjerca Wielanda: “Bogovi su vrlo često samo lutke na žici u rukama svećenika.”
Mislite da izmišljam? On nije u našim, mi smo u njegovim rukama. U nama je tek toliko koliko mu srce otvorimo. Malo vjerni i ne vjerni su gorljivi kritičari kojima je Riječ Božja, prisustvo svećenika smetnja i osuda .
“Oni su u srcu, nakon svega, svih sakramenata koje su iz običaja primili, do kojih ne drže, tama koja nije otvorila oči.
Promislite kakav je vaš odnos prema Crkvi i svećeniku, vaš razgovor među prijateljima pa će vam biti jasnije.
Hoćete li, za promjenu, moliti za svoje svećenike graditelje boljega svijeta koji je s Kristom započeo?
Da nema nas , Riječi Božje koju sijemo, kakav bi to svijet bio kad je već sada ovakav nikakav nakon više tisuća godina od Isusova dolaska?
Završavam tvorcem “Gorskog vijenaca”, crnogorskim vladikom, Petrom Petrovićem Njegošom.
“Svijet je ovaj tiran tiraninu,
a kamo li duši blagorodnoj!
On je sastav paklene nesloge:
u nj ratuje duša sa tijelom,
u nj ratuje more s bregovima,
u nj ratuje zima i toplina,
U nj ratuju vjetri s vjetrovima,
u nj ratuje živina sa živinom,
u nj ratuje narod s narodima,
u nj ratuje čovjek sa čovjekom,
u nj ratuju dnevi sa noćima,
u nj ratuju dusi s nebesima..
Niko sretan, a nitko dovoljan,
nitko miran, a nitko spokojan;
sve se čovjek bruka sa čovjekom:
gleda majmun sebe u zrcalo.”
Slavko Vranjković – sacerdos
Na nedjelju Božanskog milosrđa, 3. travnja 2016., u župnoj crkvi u Nuštru u blagoslovljenom ozračju, praćenom lijepim proljetnim vremenom uz žar u srcima naših prvopričesnika – proslavljena je podjela sakramenta Prve svete Pričesti, na svečanoj svetoj misi u 10.00 sati.
Više fotografija našeg fotografa Stjepana Škrabe, pogledajte u GALERIJI.
Župne obavijesti, nedjelja 14.12.2025.14. prosinca 2025. - 22:52
Župne obavijesti nedjelja 7.12.2025.9. prosinca 2025. - 12:49
Župne obavijesti nedjelja 30.11.2025.1. prosinca 2025. - 15:15Župne obavijesti nedjelja 23.11.2025.23. studenoga 2025. - 20:01
Župne obavijesti nedjelja 16.11.2025.16. studenoga 2025. - 21:15
