Archive for category: Novosti

Alojzije Stepinac bio je zagrebački nadbiskup i kardinal i smatra se jednim od velikana Katoličke crkve u Hrvatskoj. Rođen je 8. svibnja 1989. godine u selu Brezariću u župi Krašić, kao peto od osmero djece u pobožnoj i radišnoj obitelji Josipa i Barbare r. Penić. Kršten je na ime Alojzije Viktor.

Pučku školu završio je u Krašiću, a od 1909. kao pitomac Nadbiskupijskog orfanotrofija pohađao je gornjogradsku klasičnu gimnaziju. Nakon 6. razreda prijavljuje se kao kandidat za svećeništvo.

Maturirao je 1916. u skraćenom školskom roku, nakon čega je mobiliziran u austrijsku vojsku. Tijekom rata pao je u talijansko zarobljeništvo 1919. je demobiliziran.

Proglašen blaženim 1998, u tijeku postupak proglašenja svetim.

Blagdanom se slavi događaj iz Isusova djetinjstva, kada su, prema Mojsijevu Zakonu, Josip i Marija donijeli Isusa u Hram u Jeruzalemu, da ga, kao prvorođenca, obredno prikažu Bogu. Preko Mojsija, Bog je Izraelcima, dao propis, da 40. dan nakon poroda svećenici u Hramu moraju blagosloviti rodilju. Roditelji su za uzvrat, dali janje mlađe od godine dana ili mladu golubicu.

Isusovo prikazanje u Hramu, prorekao je u Starom zavjetu prorok Malahija: „I doći će iznenada u Hram svoj Gospod kojega vi tražite i anđeo Saveza koga žudite“ (Mal 3, 1). U stilu Isusova skrovita djetinjstva, obred je prošao jednostavno i nenapadno. U Hramu se zatekao starac Šimun, koji je Isusa primio u naručje i prepoznao ga kao Mesiju, a Mariji je prorekao, da će mnogo patiti, riječima: „Mač boli, probost će ti dušu.” Proročica Ana je također bila tada u Hramu i uputila je molitve i zahvale Bogu.

Na ovaj blagdan, blagoslivljaju se svijeće, koje će se kasnije koristiti u obredima krštenja, tijelovskim procesijama i drugim prigodama. U Dalmaciji, ovaj se blagdan zove Kandelora[1], a u Slavoniji Svitlomarinje.

Prikazanje Gospodinovo u Hramu četvrto je otajstvo radosne krunice.

Nasta vrijeme bremenito.

noć pred jutro razlivena

u daljine u nedogled

ispod neba zvjezdana.

Svemir ruke dodiruju

repaticom zvijezdom obasjano.

 

Od iskona, od davnina čovječanstvo

srcem zovuć boga sluti,

pa ga vole, pa ga mole,

slikom, likom predstavljaju

vežuć sebe uz nebesa.

 

Dan je zora otvorila.

sve su riječi izrečene,

u tvrd kamen urezane

u srcima pohranjene,

u Božiću dozorile.

Božja tijelom posta u vremenu.

 

U njemu se nebo primaknulo,

u ljudima nada procvjetala

i sve novo s njime započinje.

 

Najavljen je od davnina.

k nama dođe iz ljubavi.

Bez njega bi tama bila ,

život kratak i bez neba

i stoljeća uzaludna,

sve bi smrću završilo, u beznađu.

 

Pjesma poljem razlivena.

to anđeli boga slave, ljude zovu

na poklonstvo.

Razapesmo mreže srca,

ko pastiri ove noći

da riječ božju uhvatimo

ko zvuk zvona nad ravnicom.

 

Sluša gospa kako diše

sin maleni u naručju.

Josip gleda, sumnji ne da da uskvasa.

oči rastu gledajući u pastira uokolo

ko sad naše uz jaslice.

 

Božji sine i Marijin,

bez susreta u Božiću

svijet bi bio bez vječnosti,

zemlja pusta, ljudi smrti okrenuti,

ruke prazne iznad groba.

 

Čuli su ga kako plače suzom ljudskom,

zapamtili riječ njegovu o čovjeku

i o nebu u ljudima

i o bratu u nevolji koji licem njemu sliči.

u njima je srca bilo.

 

Sine božji, o Isuse,

u nam si, u svakome,

u čovjeku i patniku,

u radosti i u smrti

noć se u dan pretvorila

svjetleć zemlji

što se vrti.

 

Sretan Božić svim od neba

zlato, tamjan, on ne treba

srca dajte braći svojoj

u njima ste njemu dali.

 

Slavko Vranjković- sacerdos

Proglas godine milosrđa -8.XII 2015. do 20.XI 2016.

Uzeo sam dva teksta, jedan koji je izrekao dobri papa Franjo, drugi napisao moj prijatelj, učitelj i uzor franjevac Dr. Celestin Tomić-rabi, dovoljna da objasne svu dramatičnost i ljepotu Božjeg milosrđa. Pjesmom iz neobjavljene zbirke završavam tekst.

 

Poruke i poslanice 15. ožujak 2015. Papin nagovor.” Isusove riječi upućene Nikodemu: “Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođena” (Iv 3, 16). Slušajući te riječi, upravljamo pogled našeg srca na Isusa raspetog i osjećamo u sebi da nas Bog ljubi, da nas uistinu ljubi, i to silnom ljubavlju! To je vrlo jednostavan izraz u kojem je sažeto cijelo evanđelje, čitava vjera, čitava teologija: Bog nas ljubi slobodnom i bezgraničnom ljubavlju.

Upravo tako, takva je Božja ljubav.

Sveti Pavao nas podsjeća: “Bog, bogat milosrđem, – nikada ne smijemo zaboraviti da je bogat milosrđem – zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestup, oživi zajedno s Kristom”

Kristov križ je najviši dokaz Božje ljubavi prema nama: Isus nas je ljubio “do kraja” (Iv 13, 1), to jest, ne samo do posljednjeg trenutka svoga zemaljskog života, već do krajnjih granica ljubavi. Ako nam je u stvaranju Otac dao dokaz svoje bezgranične ljubavi darovavši nam život, u muci i smrti Sina dao nam je potvrdu nad potvrdama: došao je trpjeti i umrijeti za nas. Tako je veliko Božje milosrđe: on nas ljubi, oprašta nam; Bog oprašta sve i Bog oprašta uvijek.

Marija, koja je Majka milosrđa, stavlja nam u srce sigurnost da nas Bog ljubi. “Ljudi su na različite načine pokušali zamisliti Boga. Jedni mu pridaju neizmjerne savršenosti: svemogućnost, sveznanje, neizmjernost… I Bog se ukazuje kao Biće savršeno, nedostupno, nedostiživo u svojoj savršenosti. Pred njim čovjek može imati samo strah i poštovanje. U religijama takovo božanstvo postaje monstruozno, zlokobno, neshvatljivo. U grčkoj mitologiji ljudi su više dostojanstveni od bogova. Trpe i ne znaju zašto, dok se bogovi Olimpa zabavljaju i ne misle na ljudsku bijedu.

Objava nam otkriva istinsko Božje lice. U Starom zavjetu Bog se preko proroka otkriva kao brižljivi otac, nježan kao majka, pun ljubavi kao Zaručnik. Mojsije moli Jahvu da mu objavi svoje lice. Bog mu se objavljuje: “Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću.” (Izl 34, 6) Drugo ime za Boga jest: ljubav i milosrđe.  Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan piše Luka.

“U Novom zavjetu Isus nam objavljuje Božju ljubav i milosrđe. Uzeo je našu krhku i patničku ljudsku narav, osjetio ljudsko siromaštvo i bijedu, patnje i slabosti, sve osim grijeha (Heb 4, 15). Nije prošao pokraj ljudske patnje kao Učitelj neosjetljiv za ljudsku muku, nego kao milosrdan i milostiv Liječnik. Svakoj se patnji približio, spustio se do bolesnika na tijelu i na duši i donio mu ozdravljenje, snagu, radost, život. Očitovao nam je “Boga, bogata milosrđem” (Ef 2, 4). Otkrio nam da Bog nije samo “otac” u prenesenom smislu, na simbolički način, nego da je doista Otac, sama ljubav i milosrđe. Zato Isus i veli: “Budite milosrdni, kao što je Otac vaš milosrdan.”Moji učitelj i prijatelj Dr. Celestin Tomić-rabi.

U svako me je od nas prisutan Zakej. Htjeli bi smo, gotovo jednako služiti “Bogu i bogatstvu”. Borimo se za nebo jednakom, ako ne žešće, kao i za zemaljsko. Računati na kartu Božjeg milosrđa, sami ne biti milosrdni je promašaj.

Daj nam Bože Zakejevu radoznalost i spremnost na susret, opraštanje i kajanje.