Propovijed iz koje državni mediji nisu spomenuli niti rečenicu, jer puno važnije su bile krokodilske suze aktualne vlasti.
Propovijed (IKA) Bitno.net
Jedan od najsnažnijih poziva Ivana Pavla II. na društvenu borbu protiv kulture smrti dogodio se na početku njegova pontifikata tijekom boravka u SAD-u. 1979. godine. Njegove snažne riječi poruka su i poziv kršćanima da pruže otpor svemu onom što ugrožava ljudsko dostojanstvo. U vremenu i okolnostima u kojima živimo riječi ovog velikog Pape još su aktualnije.
Brak je zajednica između muškarca i žene. Sve drugo nije na liniji kršćanske i drugih tradicija. Sve drugo su interesne zajednice. Referendum o braku im ne sprečava da zajedno žive, nasljeđuju imovinu i ostale slobode koje imaju. Usvajati djecu mogu samo muškarac i žena u braku.
Onaj tko želi shvatiti, shvatio je. Odabrao sam za duhovno razmišljanje temu obitelji u Bibliji. Zašto? Zar nije «Obitelj domovina srca»!
U obnovi domovine treba obnoviti obitelj, u obnovi obitelji treba obnoviti srce. Kakva je naša obitelj? Kakva je tvoja? Bilo je na početku stoljeća sociologa koji su najavljivali raspad obitelji kao zastarjele forme. Čak su neki marksisti, posebno u Rusiji obitelj smatrali ostatkom kapitalizma. Država je trebala zamijeniti obitelj, jaslice i domovi kućni odgoj.
Danas se ne pjevaju osmrtnice obitelji, ali kobni utjecaj socijalizma je ostao u tolikim pojedincima koji se neodgovorno odnose prema svojima računajući da će im drugi dati, hraniti i školovati djecu kao da to nije i njihova obveza.
Danas svatko pametan računa na obitelj. Po svojoj naravi obiteljska je zajednica sigurnije je i temeljitije ukorijenjena u sve strukture društva od bilo koje druge grupacije. Ima jedna bolna istina … na obitelj svi računaju, a tako je malo onih na koje obitelj može računati. Što se dogodilo s mnogim obiteljima u našem gradu i okolici? Sam način života i rada raslojio je obitelj. Nema više, ili ima ponegdje, patrijarhalne obitelji staložena i smirena s ocem na čelu, stvorena je «bračna obitelj».
Nekada oženiti se ili udati značilo je ući u uređeno društvo, klan koji svojim strukturama omogućuje razvoj mlade obitelji, štiti je i pomaže. Ženidba je posvećivala društvene i ekonomske veze … iako je i tu bilo ponekad interes iznad ljubavi kao u pjesmi Đenka ili onoj narodnoj: «uze vraga radi blaga, blaga nesta, a vrag osta». Unatoč svemu djeca su rasla u ozračju zajednice, starijih i mlađih. Dijete je znalo što će biti kad odraste. Budućnost mu nije zadavala brige.
Danas je drugačije. Govorim to stoga da vidimo kako liječiti i kako vratiti obitelji mjesto koje joj pripada. Stalnost i idila seoskih obitelji zamijenjena je užurbanošću industrije. Nije čudo kad se kaže da je urbanizacija i industrijalizacija ugrozila obitelj. Nema više potpore zajednice, one emotivne, obitelj se često seli zbog posla, mijenja mjesto. Rad rastavlja obitelj od ognjišta. Radno mjesto, škola daleko su od kuće. Često se roditelji-supruzi sastaju tek navečer. Televizija zaokuplja i taj slobodni tren. Djeca dolaze iz vrtića i odlaze na spavanje. Sve to stvara mučne situacije, a obitelj pretvara u neku vrstu hotel-restorana gdje se samo jede i spava.
Odnosi se hlade među supružnicima i između njih i djece. Kakva je tvoja obitelj? Prepoznaješ li neke od tih simptoma? U brak se ulazi bez potpore izvana. Sklapanjem braka ne stječe se kao nekad položaj, ugled u društvu, u zajednici. Štoviše, ponekad je obratno. Društvo istina vodi neku stanovitu kontrolu nad brakom, ali osobne probleme ostavljaju u krugu obitelji.
Obitelj sama mora izraditi svoju obiteljsku sreću, stvoriti topao kutić istinskog odmora, oazu mira, svoj mali raj.
U eri emancipacije žene, muž ne može reći ženi kao u 16. stoljeću « Ljubim te jer si mi žena», već « Ti si mi žena, jer te ljubim» Mala razlika, ali bitna.
Što bi trebalo učiniti u tvojoj obitelji da bude ono što je bila: domovina srca?
U prepunoj filijalnoj crkvi svete Katarine u Ceriću, u nedjelju 17. studenoga 2013. svoju vjernost posvjedočili su bračni parovi koji su ove godine slavili neki od svojih bračnih jubileja: Dragica i Mate Balić proslavili su četrdesetu obljetnicu; petnaestu obljetnicu Sanja i Branko Cikač, Mirjana i Stevo Končevski, Hrvoje i Danijela Mecanović, Mirna i Igor Sanković, Anamarija i Igor Šimunović, Vedrana i Stjepan Zovko; desetu obljetnicu Mirta i Goran Čelig te Renata i Darko Čuljak.
Svetu misu, u zajedništvu svih okupljenih služio je vlč. Slavko Vranjković, koji je u svojoj propovijedi istaknuo: znati živjeti zajedništvo, istinsku predanost i vjernost, ljubiti istinu i nositi se s izazovima vremena nije jednostavno niti lako. Danas su među nama bračni parovi koji slave jedan od jubileja i s nama žele podijeliti svoju radost. Kao zajednica vjernika radujemo se s njima i od srca im čestitamo. Za njih ćemo danas moliti da ustraju i dalje u svojim obećanjima koje su po svetom sakramentom ženidbe jedno drugom obećali. Neka ih Gospodin blagoslovi u njihovim životima i udijeli snagu za svakodnevno svjedočenje uzajamne vjernosti i ljubavi.
Pedeset godina bračnog zajedništva proslavili su Mirko Zovko i Zora r. Markić. Vjenčali su se 1963. godine u župi Rođenja Blažene Djevice Marije u Pologu, Bosna i Hercegovina. U Slavoniju su se doselili 1967. i nastanili se u Ceriću. Bog ih je u zajedničkom životu obdario s petero djece, od kojih je četvero živih. Imaju sedmero unučadi.
Svojom skladnom pjesmom svetu misu obogatio je naš zbor „Credo“. Nakon svete mise bračnim parovima vlč. Vranjković je uručio prigodne zahvalnice i cvijeće.
Ovogodišnjoj proslavi bračnih jubileja pridružila se i Općina Nuštar prigodnim darovima: bračnom paru koji je slavio pedeset godina bračnog zajedništva Zori i Mirku Zovko uručena je prigodna slika, a ostalim bračnim parovima donačelnik općine gosp. Drago Mrkonjić uručio je licitarska srca.
Prvoga dana mjeseca studenoga svake godine slavimo blagdan Svih svetih. Tog dana slavimo one svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života te su njihove duše ušle u kraljevstvo Božje pošto su nakon smrti njihove krsne haljine ubijeljene u krvi Jaganjčevoj.
“Milijun djece moli zajedno za jedinstvo i mir” akcija je koja se 2005. godine pojavila u Karakasu u Venezueli. Želi okupiti te u molitvi za jedinstvo i mir u svakoj obitelji i u čitavome svijetu sjediniti 18. listopada svake godine u 9:00 sati milijun djece iz čitavoga svijeta. Hrvatska djeca su se, a tako i učenici naše škole, po prvi put molitvom pridružila djeci svijeta 2010. godine.
U današnjoj molitvenoj inicijativi sudjelovali su učenici na satima vjeronauka.
U filijalnoj crkvi sv. Katarine u Ceriću, slavljena je 13. listopada misa zahvalnica za plodove zemlje i ljudskog rada. Okupljene vjernike na početku svete mise pozdravio je župnik vlč. Slavko Vranjković ističući kako je plodna slavonska ravnica i ove godine urodila mnogovrsnim plodovima na kojima izričemo Bogu zahvalnost za sve njegova dobročinstva.
U svojoj propovijedi vlč. Vranjković govorio je o tri majke koju svaki vjernik u svom životu poštuje i kojoj zahvaljuje. Prva majka je naša majka koja nas je rodila, odgojila, koja je za nas molila, koja nas je učila; druga majka je Blažena Djevica Marija kojoj se molimo u našim potrebama, kojoj zahvaljujemo na uslišanim molbama, koju častimo u njenim svetištima, a treća majka je naša majka zemlja, naša Slavonija, koja rađa, hrani, koju volimo, za koju smo spremni i vlastiti život dati.
U prigodnoj procesiji darove: križ, svijeće, tamjan, grudu zemlje, žito i kukuruz, brašno i kruh, povrće i voće, hostije, vino i vodu te cvijeće, obučeni u narodne nošnje prinijeli su na oltar članovi KUD-a „ Slavko Mađer“ . Liturgijsko slavlje animirao je Zbor „Credo“ iz Cerića.
U nedjelju, 29. rujna 2013., u filijalnoj crkvi sv. Katarine u Ceriću, župa Nuštar slavljena je sveta misa za početak katehetske godine. Predvodeći svetu misu, župnik vlč. Slavko Vranjković, okupljenoj djeci i njihovim roditeljima, a na poseban način prvopričenicima i krizmenicima, progovorio je o važnosti župne kateheze u odgoju i sazrijevanju djece u vjeri. Crkveni zbor ” Credo” animirao je liturgijsko pjevanje, prigodnu molitvu vjernika uputili su djeca i mladi, a na sve okupljene Božji blagoslov zazvao je vlč. Vranjković.
Svake godine u ovo doba, na nedjelji Zahvalnici odjeveni u narodne nošnje s plodovima jeseni u rukama, zahvaljujemo dragom Bogu na svemu što nam je dao u protekloj godini. Tako je bilo i ove godine, lijepo i svečano zahvaljujući članovima KUD-a, zboru i mladom orguljašu. Vrijeme je bilo ružnjikavo i prohladno ipak to nije bio dovoljan razlog što je naša župna crkva zjapila neuobičajeno prazna.
Župnik kao i svaki puta nadahnut Duhom svetim, dodirnuo nas je snagom riječi. Spomenuo je tri majke kojima trebamo biti posebno zahvalni: našu majku koja nas je rodila, našu majku Mariju koja je rodila Isusa i majku zemlju koja nas, natopljena znojem orača i sijača te krvlju ratnika koji ju je obranio, danas izdašno nagrađuje i hrani svojim slasnim plodovima kao i kapljicom trsa koja nam ponekad u ovim tmurnim vremenima vrati izgubljenu radost i gotovo zaboravljeni osmjeh na zabrinuto lice. Naglašavajući vrijednost i snagu zemlje te koliko ona znači svakom rataru, citirajući Šovagovića iz „Sokol ga nije volio“ – „ZEMLJU NEDAM!“ grlo mu se toliko steglo da je prije nego je suza iz njegova oka potekla završio svoju propovijed sa meni neočekivanim i prijevremenim – Amen!
Budimo dakle zahvalni svima koji nam čine dobro, pa i onim drugima. Jer „Hvala“, ništa ne košta, a ima čudnovatu moć.
Nakon svete mise slijedilo je cijelodnevno župsko klanjanje Presvetom, sve do večernje mise.
Rođendanska slavlja okupljaju ljude. Marijino rođenje okuplja Crkvu koja ga i liturgijski slavi, jer njeno rođenje najavljuje nešto daleko veće – Isusovo rođenje na Božić.
Bulom Ineffabilis papa Pijo IX. definirao je godine 1854. dogmu Bezgrješnog začeća: „Izjavljujemo, objavljujemo i potvrđujemo da je nauk koji drži da je Blažena Djevica Marija u prvom času svoga začeća bila osobitom Božjom milošću i povlasticom, zbog predviđanja zasluga Krista Isusa Spasitelja ljudskog roda, od svake ljage istočnoga grijeha sačuvana netaknuta, od Boga objavljen i da ga stoga svi vjernici moraju čvrsto i trajno vjerovati“.
Predaja i prije konačne definicije dogme slavi onu u koju se Božja milost izlila u trenutku njezina začeća. Crkva slavi Marijin rođendan; rođenje one koju je obasjala Božja naklonost, izabravši je kao suradnicu i suotkupiteljicu u povijesti spasenja. Njezin cjelokupni život, promatran od začeća pa do konca njezina života, usmjeren je isključivo prema ispunjenju jedne zadaće, da naime bude majkom Gospodinovom; jer ona inače nije ništa; jer ona inače nema nikakvu drugu zadaću; jer se čitavim svojim bićem, svom svojom snagom i u svim prilikama svoga života posvetila ovom jedinom određenju; radi toga je bila svagda i svugdje djevica, uvijek i svuda radi svog božanskog bogomaterinstva. Ono je bilo posebna milost njena života. Značenje njenog pristanka, izrečenog DA u poslušnoj vjeri, daje joj prvenstvo i blaženstvo među ljudima. Marija je od Boga izabrana. Već u njenom rodoslovlju vidi se navještaj pravog zvjezdanog sjaja.
Ona je od kraljevskog roda, od sjemena Abrahamova i od slavnog roda Davidova. Marija je ona, jedna i jedina, koja dolazi od Božje strane obećana starozavjetnim ocima u više navrata, označena tajnovitim čudesima i pretkazana proročkim iskazima. Marija je „žena jaka“ koju je tražio Salomon kad je govorio: Tko će naći ženu jaku? Ona je grm koji gori, a ne izgara; nova Eva; žena odjevena suncem. O Mariji govore vjekovi, pišu sveci. Možda su najljepše riječi o Majci Božjoj izišle iz pera svetoga Bernarda iz Clairvaux-a. On na poseban način časti Mariju pišući o njoj, istovremeno smatrajući nedostojnima sve jezike – i ljudske i anđeoske – i njihove govore o njoj. Govoriti o neizrecivom otajstvu, čini se neprikladno – govori svetac, jer:
„Svi je časte, svi je slave, i kako treba primaju. Iako se trse o njoj govoriti, ipak, što god se uzmoglo reći o neizrecivom, manje je dopadno, manje se sviđa i manje je prihvatljivo. Kako ne bi bilo neprikladno – što god o neshvatljivoj slavi – ljudska pamet može shvatiti?“
lekosta