Dragi župljani i čitatelji našeg portala, svima Vama želim blagoslovljenu i sretnu novu godinu.

Na poklon vam evo moje pjesme koja će uskoro biti objavljena u mojoj novoj zbirci pjesama.

Budite i Vi Bogom bogati, jer ako je Bog s vama Tko će protiv Vas!

Vaš župnik, Slavko Vranjković – sacerdos

BOGOM BOGATI

Godini smo na početku

puni želja…

 

Ima takvih na sve strane.

Čovjek želi bogat biti za života,

radi, gradi, razgrađuje

i podiže kuće svoje do oblaka,

do pod nebo. Život mu je

bez molitve, dobrih djela.

 

Bog mu novac,

vječno gladan i vremena

i imanja, pa je gramzljiv, nezasitan.

Na svem štedi, nikom ne da,

na sve druge  zavist gleda, pa se ljuti,

pa boluje od  pakosti.

 

Nikad dosta.! Nikad dosta.

Gubi ljude, prijatelje gubeć` Tebe,

tražeć` vječnost u bogatstvu,

gubi sebe,

a kad umre i  nestane sve to osta` .

 

Sve je kod nas drugačije, kod kršćana…

 

Zahvalni smo za imanje,

kruh svagdanji, polja, znanje

dijeleći ga s braćom svojom.

Bogati smo mi u Bogu.

Puno srce, puna usta,

iza nas će svjetlost ostat,

a ne zemlja mračna, pusta.

 

Čovjek želi sretan biti,

pa to traži u provodu, igri,

piću, u radosti kratkotrajnoj

sve od danas pa do sutra.

Nikad dosta, nikad sretan,

jer mu toga puno treba,

da propjeva,  uznemiren pa se žali,

ne uživa željan sreće,

a uvijek mu baš to fali.

 

Zaboravlja…

 

da je sreća kad si čovjek,

kad si vjernik koji znade

da dijeleći više imaš,

da si  ovdje samo putnik

s mnogom braćom oko stola,

što dobrotom nebo grade.

Mi u tebi, ti u nama

trudeći se svednevice,

da bi drugi, našom vjerom,

prepoznali Tvoje lice.

 

Pusta želja…

 

Čovjek želi vječan biti,

pa se liječi, pomlađuje,

trag o sebi urezuje

u kamenu, u knjigama,

u pamćenju povijesnome.

Uznemiren.

Sve prolazi, sve nestaje

u vremenu i kad neće,

                                                                                                                                                                     smrt mu dođe u pohode,

pa umire u sjećanju,

u ljudima,

a Bog mu je davno umro.

 

Odlučimo mi kršćani…

 

U vjeri su  ljudi mladi,

godine se i ne broje.

Starih ima u mladosti i

mladića od godina – srca mlada,

duše mlade.

Takvi znaju vječne tajne,

po kojim se Ocu stiže.

 

Tijelom tvojim nahranjeni

svaki dan smo nebu bliže.

Govoriš nam sad o putu i o sebi.

Stvaraš tako ljude nove što

olujnim morem plove,

dok se zemlja nebom vrti,

a nas vodiš do života,

a od smrti.

Sad smo s Tobom novo nebo,

zemlja nova.

Riječi Tvoje zasijane

 sada rastu sve do ploda,

od susreta.

 

Mala klica od dobrote,

vjere, nade i ljepote

sluti nebo i gledanje Tvoga  lica.

Nadbiskup Hranić u Vukovaru: Dušu ne može izliječiti interes, nego samo ljubav

Propovijed iz koje državni mediji nisu spomenuli niti rečenicu, jer puno važnije su bile krokodilske suze aktualne vlasti.

 

 

 

Propovijed (IKA) Bitno.net

Brak je zajednica između muškarca i žene. Sve drugo nije na liniji kršćanske i drugih tradicija. Sve drugo su interesne zajednice. Referendum o braku im ne sprečava da zajedno žive, nasljeđuju imovinu i ostale slobode koje imaju. Usvajati djecu mogu samo muškarac i žena u braku.

Onaj tko želi shvatiti, shvatio je. Odabrao sam za duhovno razmišljanje temu obitelji u Bibliji. Zašto? Zar nije «Obitelj domovina srca»!

U obnovi domovine treba obnoviti obitelj, u obnovi obitelji treba obnoviti srce. Kakva je naša obitelj? Kakva je tvoja? Bilo je na početku stoljeća sociologa koji su najavljivali raspad obitelji kao zastarjele forme. Čak su neki marksisti, posebno u Rusiji obitelj smatrali ostatkom kapitalizma. Država je trebala zamijeniti obitelj, jaslice i domovi kućni odgoj.

Danas se ne pjevaju osmrtnice obitelji, ali kobni utjecaj socijalizma je ostao u tolikim pojedincima koji se neodgovorno odnose prema svojima računajući da će im drugi dati, hraniti i školovati djecu kao da to nije i njihova obveza.

Danas svatko pametan računa na obitelj. Po svojoj naravi obiteljska je zajednica sigurnije je i temeljitije ukorijenjena u sve strukture društva od bilo koje druge grupacije. Ima jedna bolna istina … na obitelj svi računaju, a tako je malo onih na koje obitelj može računati. Što se dogodilo s mnogim obiteljima u našem gradu i okolici? Sam način života i rada raslojio je obitelj. Nema više, ili ima ponegdje, patrijarhalne obitelji staložena i smirena s ocem na čelu, stvorena je «bračna obitelj».

Nekada oženiti se ili udati značilo je ući u uređeno društvo, klan koji svojim strukturama omogućuje razvoj mlade obitelji, štiti je i pomaže. Ženidba je posvećivala društvene i ekonomske veze … iako je i tu bilo ponekad interes iznad ljubavi kao u pjesmi Đenka ili onoj narodnoj: «uze vraga radi blaga, blaga nesta, a vrag osta». Unatoč svemu djeca su rasla u ozračju zajednice, starijih i mlađih. Dijete je znalo što će biti kad odraste. Budućnost mu nije zadavala brige.

Danas je drugačije. Govorim to stoga da vidimo kako liječiti i kako vratiti obitelji mjesto koje joj pripada. Stalnost i idila seoskih obitelji zamijenjena je užurbanošću industrije. Nije čudo kad se kaže da je urbanizacija i industrijalizacija ugrozila obitelj. Nema više potpore zajednice, one emotivne, obitelj se često seli zbog posla, mijenja mjesto. Rad rastavlja obitelj od ognjišta. Radno mjesto, škola daleko su od kuće. Često se roditelji-supruzi sastaju tek navečer. Televizija zaokuplja i taj slobodni tren. Djeca dolaze iz vrtića i odlaze na spavanje. Sve to stvara mučne situacije, a obitelj pretvara u neku vrstu hotel-restorana gdje se samo jede i spava.

Odnosi se hlade među supružnicima i između njih i djece. Kakva je tvoja obitelj? Prepoznaješ li neke od tih simptoma? U brak se ulazi bez potpore izvana. Sklapanjem braka ne stječe se kao nekad položaj, ugled u društvu, u zajednici. Štoviše, ponekad je obratno. Društvo istina vodi neku stanovitu kontrolu nad brakom, ali osobne probleme ostavljaju u krugu obitelji.

Obitelj sama mora izraditi svoju obiteljsku sreću, stvoriti topao kutić istinskog odmora, oazu mira, svoj mali raj.

U eri emancipacije žene, muž ne može reći ženi kao u 16. stoljeću « Ljubim te jer si mi žena», već « Ti si mi žena, jer te ljubim» Mala razlika, ali bitna.

Što bi trebalo učiniti u tvojoj obitelji da bude ono što je bila: domovina srca?