Archive for category: Novosti

Papino odreknuće – legalan čin, zakon ga predviđa
[ 11.2.2013. ]

‘Svetoga Oca u ovoj odluci nitko ne može spriječiti i ne može se dogoditi da njegovo odreknuće ne bude prihvaćeno’, rekao za HKR crkveni pravnik mr. Mićan. 
Papa Benedikt XVI. najavom odreknuća od službe Petrova nasljednika postupio je po crkvenom zakonu. Iako novija povijest ne bilježi ovakav primjer, Zakonik kanonskoga prava ipak predviđa tu mogućnost – protumačio je za Hrvatski katolički radio crkveni pravnik iz Đakova mr. Mato Mićan: „Kanon koji govori o ‘praznoj stolici’ kada ga tumače stručnjaci kaže da može biti ili zbog Papine smrti ili zbog njegovog odreknuća. To je u biti jedan legalan čin i zakon ga predviđa“

U ovom slučaju, ističe mr. Mićan, ne govorimo o Papinoj ostavci, već o odreknuću od službe, jer papa nema kome podnijeti ostavku – on ima potpunu vrhovnu vlast, nikome on neće predati odreknuće od službe, nego će ga priopćiti u javnosti i kako je najavio 28. veljače u 20.00 sati stolica sv. Petra bit će upražnjena. 

Svetog Oca u ovoj odluci nitko ne može spriječiti i ne može se dogoditi da njegovo odreknuće ne bude prihvaćeno, jer on je najviša vlast u Crkvi. Njegovu vlast, do izbora novoga Pape, ne vrši nitko drugi i ništa se ne može mijenjati u upravljanju općom Crkvom, rekao je mr. Mićan. Dodao je kako je prvi i osnovni zadatak je izabrati novoga Papu. Dekan Kardinalskog zbora ima zadaću što prije sazvati konklave. A Benedikt XVI. ne može sudjelovati u izboru svojega nasljednika, ima više od 80 godina. Na kraju napomenimo da je Benedikt XVI. odluku o odreknuću od službe donio pri potpunoj svijesti i slobodi.

Kad govorimo o korizmi obično mislimo na post? Zar korizma nije nešto dublje?

Ustvari: Korizma je vrijeme čišćenja, vrijeme svođenja računa, preduskrsno pospremanje duše. Nije bez simbolike to što je korizma na početku proljeća. Biblija kaže da je čovjek stablo, kao stablo zasađeno od Boga. Mogli bi reći da je sudbina stabla, sudbina čovjekova.

Vezanost za zemlju pod velikim nebom. Snaga stabla nije u krošnji, već u korijenu, snaga čovjekova nije u njemu, već u Bogu. I jedno i drugo je okom nevidljivo. Očituje se kod stabla u plodu, kod čovjeka u djelima njegovim. Ovo je vrijeme rezanja neplodnih grana, suhih … inače će rod biti slab. Ovo je vrijeme, za čovjeka, odricanje od zloga, od njegova puta, od loših navika … u lošem srcu samo loša i zla mladica klija. Treba, kao u vrtu, popaliti sve što ne valja, staro, da bude plodna tla za novo sjeme. Sjeme je Riječ Božja.

Nije li korizma ovo stanje u Hrvatskoj? Koju nam poruku i utjehu pruža danas?

Mi kršćani vjerujemo u Boga koji ljubi čovjeka. On se u Bibliji objavio kao saveznik siromaha i potlačenih. Čitamo u korizmenim biblijskim čitanjima: «Vidio sam, vidio nevolju naroda svoga u Egiptu i čuo mu tužbu na tlačitelje njegove. Znane su mi sve muke njegove …».

Vjerujemo da zna za našu muku i da mu je stalo do nas. No, kad govorimo o postu kao odricanju, htio bih naglasiti kakav to Bog post želi. «Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Gospodina Boga: Kidati okove nepravedne, razrezivati spone jarmene, pustiti na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove: podijeli kruh svoj s gladnima, uvedi pod krov svoj beskućnike, odjeni onoga koga vidiš gola tad će sinuti poput zore tvoja svjetlost» Iz, 58,6-8. Zar nam se ne čini da Biblija opisuje baš našu situaciju. Hrvatska korizma je već odavno tu … i Veliki Petak muke. Kad se ovo proroštvo ostvari bit će zora slobode.

Govori se o obnovi zemlje višestrukoj. Može li se reći da ova korizma bude početak duhovnog proljeća obnove?

Još davno je papa Pavao VI naglasio u svojoj korizmenoj poslanici tu istinu. Duhovno proljeće Europe je već na djelu ostvaruje se porastom vjere u istočnim zemljama, padom totalitarnih režima, slobodom vjere i otvaranjem multimedije radio, televizija, internet… za prostor Duhovne Riječi. I kod nas se osjeća dah tog proljeća iako stidljivo. Čovjek je zaokupljen preživljavanjem, borbom za dom i život. No, kad razmišljamo o obnovi jednako je važna uz materijalnu i duhovna obnova. Crkva i vjernik ima više slobode, prostora… Bog se ne niječe, a ipak bojim se jedne velike opasnosti koja se očitovala na zapadu. Boga nitko ne niječe preduskrsno razdoblje je u znaku šopinga… trgovine. Zemlje takozvanog praktičkog materijalizma ne niječu Boga, ali se u životu stvara mentalitet da je moguće živjeti kao da ga nema. Uskrsno razdoblje će obilježiti vanjskom pripremom bez unutarnje duhovne preobrazbe.

Vidimo kamo nas je doveo svijet bez Boga. Začuđuje nas hladnoća u mnogim zemljama bogatog svijeta prema gladnima. Zašto? Njima je dobro. Samilost je za mnoge slabost. Konkurencija je nemilosrdna i tko ne hvata korak zaostaje. Uzmite samo nauku i dostignuća. Znanost je dala čovjeku moćna sredstva u ruke da mu život učine ljepšim i boljim, no u isto vrijeme je omogućila čovjeku da uništi ljudski rod. Sve ovisi o tome što se događa u srcu čovjeka. Zaboravili smo da istinski napredak čovjeka nije u tehničkim mogućnostima… pravi napredak raste iz duše, poštenja, vjere u Boga. Korizma je vrijeme kad bi trebali skinuti masku, priznati vlastite grijehe, slabosti, onda nam se tuđi ne bi činili tako nepodnošljivi i veliki. S Kristom je započela «civilizacija ljubavi», a eto što smo od toga učinili!

To je velika novost, ali kako je ispravno postići?

Takva novost života događa se samo obraćenjem. U korizmenom evanđelju čitamo Isusove riječi: «.. ako se ne obratite, svi ćete propasti.» Očito je da kršćanin u Crkvi ne smije biti neplodan. Mora dati plod dobrih djela. Obećanje je pitanje života i smrti. Grijeh i smrt su saveznici. Čuli smo «da je sotona «čovjekoubojica od početka» i otac laži «Evanđelje prve nedjelje govori o kušnji. Sotona kuša Isusa i nas. Tri velike napasti: požuda tijela, očiju i oholost života. Tu se očituje nagon sebičnosti, a on je izvor svih tlačenja, otimanja, ratova i ubojstava.

Kako završava korizma?

Završava Velikim Tjednom o kojemu će biti riječi. Bitno je da korizmeno promišljanje, čišćenje i pospremanje duše završi uskrsnom ispovjedi. To je jedini način iskrenog obraćenja, unutarnjeg oslobođenja. Tko to ne učini bit će javljeno kada, i gdje u kojoj župi… taj nije dovoljno shvatio Boga, sebe samoga, pogotovu ne bližnjega. Uostalom… govorili smo o duhovnom proljeću … može li stablo donijeti roda, ako ne procvjeta? Ispovijed je cvjetanje duše.

U Nuštru je 20.01.2013., u Domu kulture, održana prva ovogodišnja tribina. Tema je bio Zdravstveni odgoj koji je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta uvelo u osnovne i srednje škole kao obvezan predmet. On sam po sebi nije sporan, koliko su sporni njegovi djelovi koji se odnose na spolnost i učenje o njoj. O njegovom 4. modulu, koji nosi naziv „Spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje“ progovorili su dr. Željka Markić, dopredsjednica udruge GROZD, i predsjednica udruge Obiteljskog obogaćivanja, koja promiče obiteljske vrjednote te njihova načela, i mr.sc. Mladen Milić, profesor filozofije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu i predsjednik Udruge katoličkih intelektualaca iz Osijeka. 

 

O pojedinim spornim točkama koje se dotiču ljudske spolnosti a našoj se djeci počinju predavati prerano s obzirom na njihove godine, psihološki i emocionalni razvoj, a oni ga u toj osjetljivoj dobi nisu spremni razumjeti na ispravan način,osvrnula se dr. Markić, upozoravajući da im samim time nije trebno upoznavanje sa dotičnim sadržajima. I sama majka četvero djece, dr. Markić je u svome predavanju naglasila veliku ulogu koju roditelji u obitelji nose kao prvi odgojitelji. Velika i najveća snaga obitelji je ljubav i zajedništvo, te moralne vrjednote koje će dijete primiti, usvojiti i ponijeti iz obiteljskog doma, te će mu biti putokaz kroz život. Dijete treba ne samo roditi, nego i odgojiti. U Hrvatskoj još uvijek većina ljudi vjeruje u brak, živi u njemu i u bračnoj zajednici odgaja djecu, naglasio je mr. Milić. Naglasio je biblijsku sliku čovjeka koji je stvoren u paru i koji postaje otvoren za život. Današnje društvo sustavno uništava vrijednosti koje Crkva u obitelji vidi, prepoznaje i za njih se zalaže. Nije nešto vrijednost zato što to Crkva naglašava, nego Crkva to zastupa, zato što to jesu vrijednosti za koje se moramo zalagati. Dobro je što je vjera odvojena od države, poručio je okupljenima mr. Milić, ali nemojmo zaboraviti da moralne vrijednosti nisu odvojene od države i čovjeka. Zbog toga stalno prozivanje Crkve nije potrebno, jer ona staje u obranu općeljudskih vrijednosti koje se relativiziraju i zatiru kroz odgoj koje je ministarstvo uvelo u škole. Biti muškarac ili žena, tako je prepušteno osobnom nadahnuću. Sve se tolerira i prihvaća, pod parolom „tako to rade svi“. Postati bezlična jedinka bez osobnog stava kojom je lako upravljati, čini se kao cilj kojem se teži. Bez svoga stava samo smo potrošna roba i radna snaga kojom je lako upravljati, naglasio je mr. Milić. Govor o ljubavi i govor o spolnosti, iz kršćanske perspektive je govor o radosti. Ako mi o njoj ne budemo govorili, govoriti će drugi umjesto nas. Zbog toga moramo biti vjerodostojni, jer kršćanska spolnost ima dimenziju otajstvenosti, nije za svakodnevnu uporabu i ona je Božji dar ljudima. Tribina je privukla veliki broj slušatelja koji su svojim pitanjima poveli raspravu o onome što su željeli saznati.   

 

i kraljevi k istoku Tvog sjaja”

Tamo daleko, sjaj jedne zvijezde navijestio je jedinstveni događaj povijesti. Za tim sjajem, na put u nepoznato, uputila su se i tri mudraca, tri maga, tri kralja. Predaja ih različito naziva. I danas više nije niti bitno što su točno bili, jer Onaj kome su se krenuli pokloniti obilježio je svijet svojim rođenjem. Bog se objavio u tijelu malena djeteta. Njih trojica bijahu dotaknuta bogojavljenjem koje im je objavio sjaj zvijezde na nebu.

Iskustvo izvana potaknulo ih je na sebenadilazeći put u kojem su pronašli snage koja je izvirala iz same čiste ljubavi i njihove sposobnosti za žrtvu. Svrha njihova puta nije bila saznati što se dogodilo pod sjajem te zvijezde, nego je označila korak ka jednom posebnom iskustvu – iskustvu vjere. Oni su povjerovali. Zbog toga im se nijedan put nije činio dalek. Svaki iskorak bio je korak bliže Bogu. Tri kralja na put nose zlato, tamjan i smirnu. To su dragocjenosti dostojne Kralja kraljeva. Njih trojica predstavljaju cijeli svijet koji se klanja rođenom Bogu.

Svi mi, više ili manje, cijeli svoj život provedemo na putu pod zvijezdama – tražeći Boga, idući sa Bogom ili bježeći od Boga. Koji put je najbolje osvijetljen, kao i onaj kojim ćemo krenuti – ostaje uvijek i samo, naša odluka.

 

     Ovogodišnja proslava Rođenja Gospodinova u filijalnoj crkvi sv. Katarine u Ceriću, župa Nuštar započela je scenskim uprizorenjem živih jaslica koje su za sve okupljene vjernike priredili članice i članovi KUD „ Slavko Mađer „ iz Cerića. Prema tekstovima Mile s. Bernardine Crnogorac, Osmijeh dubine; s. Ane Cvitanušić, Isus u svemu i o. Franje Jesenovića, Badnja noć, za ovu prigodu obradila je i na scenu postavila učiteljica Eva Dakić naslovivši ovo uprizorenje „Božićna noć u Ceriću- žive jaslice 2012.“

 

     U prepunoj crkvi sv. Katarine svetu misu polnoćku predvodio je mons. mr. sc. Ivan Ćurić, rektor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu. Na početku svete mise obraćajući se okupljenim vjernicima mons. Ćurić posvjestio je veličinu rođenja Božjeg sina koji se ove noći rodio za sve nas. U svojoj propovijedi istaknuo je da svatko od nas treba produbiti svoju vjeru i potražiti odgovore kod novorođenoga djeteta položenog u jaslice. Čestitajući svima Božić i Isusovo porođenje izrazio je želju da svatko od nas osobno zna prepoznati i sačuvati svoju vjeru. Nalazeći se u Godini vjere propitkujemo i molimo snagu za novo svjedočenje i življenje vjere u svagdašnjem našem životu, društvu i svijetu. Mons. Ćurić, predvodeći i svetu misu na sam dan Božića,  istaknuo je da poput evanđelista Ivana možemo i moramo propitkivati i tražiti odgovor na pitanje što je za mene vjera? Jaslice u kojima se rodio Isus odgovaraju da je Bogu sve moguće i da Božja veličina i snaga očituju u snazi vjere koju su u rođenju Isusa pokazali i svima nama ostavili Marija, Josip i pastiri.

 

     Na dan Sv. Stjepana, prvomučenika, svetu misu predvodio je pomoćni biskup i generalni vikar, mons. Đuro Hranić u koncelebraciji župnika, Slavka Vranjkovića. Biskup je u propovijedi istaknuo žrtvu Sv. Stjepana, koji, kao i mnogi današnji krćani, nose i trpe križ svjedočeći svoju vjeru.

     Liturgijska slavlja ovih blagdanskih dana pjesmom je predvodio zbor „Credo“ pod ravnanjem gđe. Marije Maslov, a uz pratnju cerićkih tamburaša predvođenih Miroslavom Štivićem. Osim tradicionalnih pjesama, u nedjelju, 30. prosinca, u Ceriću ćete moći poslušati i neke izvorne hrvatske pjesme, koje se kod nas nemaju prilike čuti, kao i neke božićne pjesme iz drugih govornih područja, ali i suvremene skladbe. Naime, zbor „Credo“ Vas poziva na božićni koncert koji će se održati odmah nakon večernje mise (počinje u 18 sati), a koju predvodi vlč. Bojan Slaviček. Liturgijsko pjevanje na misi predvodit će zbor iz Duboševice, a na koncertu će nas obogatiti izvornim repertoarom božićnih pjesama. Pozivamo sve da nam se pridruže u slavljenju Božjeg rođenja pjesmom, jer „tko pjeva – dvostuko moli“.      

     više fotografija uskoro