zupa nustar 1200

Badnjak 24. prosinca

Danas je Badnjak. Naziv ‘Badnjak’ dolazi od riječi ‘budan’. Na badnju večer ljudi doista bdiju. No, badnjakom se naziva i drvo, panj koji se pali večeras, i uz njega se bdije. Vjernici na Badnjak bdiju u molitvi, slavlju i iščekivanju Spasiteljeva rođenja. To je slavlje katkada takvo da se doima kako je Božić najveći blagdan u kršćanstvu. Znamo da je Uskrs najveći blagdan, ali vjerničkom je srcu toliko blizak Božić, rođenje Svemoćnoga Boga u liku nemoćnoga djeteta, prepuštenoga svim potrebama koje ima i svako ljudsko biće. Nekad su se na Badnjak palili panjevi, badnjaci. Danas ih zamjenjuje raznolika rasvjeta, a nisu rijetke ni svijeće ili voštanice.

izvor – Portal HRVATSKIH KATOLIČKIH ZAJEDNICA –  Rottenberg-Stuttgart


Iz Glasa Koncila

Je li obvezan post na Badnji dan?

Iako sam rođena i živim u katoličkoj obitelji i puno toga znam i čujem od mojih baka i djedova, ipak dođem i u nedoumicu tko je u pravu. Znam da Crkva i zakoni idu s vremenom, ipak bih vas molila za objašnjenje na pitanje: Je li obvezan post na Badnji dan? Može li se postiti dan prije?

Čitateljica iz Rijeke

 

 

Crkveni propisi ističu da su svi vjernici dužni činiti pokoru te određuju neke pokorničke dane da bi se svi vjernici međusobno povezali zajedničkim oblicima pokore, kao što su posebno posvećivanje molitvi, izvršavanje djela pobožnosti i dobrotvornosti, samoodricanje, vjernije izvršavanje redovitih obveza, post i nemrs. Takvi su pokornički dani, kako određuje važeći Zakonik kanonskoga prava, u čitavoj Katoličkoj Crkvi svi péci u godini te korizmeno vrijeme. Pojedinim biskupskim konferencijama ostavljena je mogućnost da reguliraju oblike pokore kroz petke u godini s obzirom na prilike u kojima živi neka krajevna Crkva. Zakonik određuje da je obvezan post i nemrs na Pepelnicu ili Čistu srijedu, dan kojim počinje korizma, te Petak muke i smrti Gospodnje, tj. Veliki petak. Dakle, u službenom crkvenom zakoniku ne navode se dani došašća, pa ni Badnji dan, kao izričiti pokornički dani, što znači da Badnji dan nije određen kao dan u koji bi bio obvezan post. Vaše bake i djedovi pamte kad je i Badnji dan bio i službeno određen kao dan na koji se obvezno treba postiti, no reformom liturgije i discipline u Katoličkoj Crkvi na II. vatikanskom koncilu ta je odredba ukinuta. Dani došašća, vrijeme od 1. nedjelje došašća pa do Božića, premda nisu crkvenim zakonikom određeni kao izričiti pokornički dani, liturgijski su ipak označeni kao pokornički dani: misna biblijska čitanja u sve dane došašća pozivaju na pokoru i radosno iščekivanje dolaska Gospodnjega, kako konačnog dolaska – veći dio došašća – tako i dolaska utjelovljenoga Sina Božjega u liku betlehemskog djeteta. I običaji također daju vremenu došašća pokornički karakter. No, ipak Crkva u tom razdoblju ni jedan dan nije odredila kao dan posta koji bi obvezivao sve one koji su postali punoljetni do navršetka 59. godine života.

Ako Crkva nije izričito zapovjedila post, to ne znači da ga vjernici sami, dragovoljno, ne smiju izabrati. Upravo bi bilo dobro kad bi naše obitelji čuvale svoju obiteljsku predaju i obiteljske običaje, pa da onda – iz tih razloga – poste i na Badnji dan. Lijep je običaj, koji njeguju mnogi ljudi, da se u taj dan časte posnom, odnosno nemrsnom hranom. U Vašoj obitelji, čini se iz Vašega pisma, zapravo se radi više o propitivanju nastavljanja obiteljske tradicije i obiteljskih običaja i na Vama, mlađim pokoljenjima, nego o pitanju obveznosti ili neobveznosti posta.

zupa nustar 1200

čestitka

Svim vjernicima, dragim sadašnjim i nekadašnjim župljanima, prijateljima i poznanicima, svima Vama dragi posjetitelji našeg portala, sretan i blagoslovljen Božić te mira, zdravlja i sreće u novoj godini, želi župnik Slavko.

zupa nustar 1200

ŽUPNA STATISTIKA

ŽUPNA STATISTIKA ZA 2024. 

MJESTO

NUŠTAR

CERIĆ

MARINCI

ŽUPA

ROĐENIH

32 8 3 43

UMRLIH

43 20 5 68

RAZLIKA

-11 -12 -2 -25

U 2024. vjenčano je __  parova.

ŽUPNA STATISTIKA ZA 2023. 

MJESTO

NUŠTAR

CERIĆ

MARINCI

ŽUPA

ROĐENIH

      63

UMRLIH

      64

RAZLIKA

      -1

U 2023. vjenčano je __  parova.

ŽUPNA STATISTIKA ZA 2022. 

MJESTO

NUŠTAR

CERIĆ

MARINCI

ŽUPA

ROĐENIH

      71

UMRLIH

      44

RAZLIKA

      – 27

U 2022. vjenčano je 27 parova.

ŽUPNA STATISTIKA ZA 2021. 

MJESTO

NUŠTAR

CERIĆ

MARINCI

ŽUPA

ROĐENIH

29 12 4 54

UMRLIH

50 18 4 72

RAZLIKA

-21 -6 0 – 18

U 2021. vjenčano je 19 parova.

 

ŽUPNA STATISTIKA ZA 2020. 

MJESTO

NUŠTAR

CERIĆ

MARINCI

ŽUPA

ROĐENIH

      49

UMRLIH

      69

RAZLIKA

      – 20

U 2020. vjenčano je 17 parova.

 

ŽUPNA STATISTIKA ZA 2019. 

MJESTO

NUŠTAR

CERIĆ

MARINCI

ŽUPA

ROĐENIH

42 9 3 54

UMRLIH

38 18 2 58

RAZLIKA

+4 – 9 +1 – 4

U 2019. vjenčano je __ para.

 

ŽUPNA STATISTIKA ZA 2018. 

MJESTO

NUŠTAR

CERIĆ

MARINCI

ŽUPA

ROĐENIH

 33 12  3  48

UMRLIH

 29 12 4 45

RAZLIKA

+4 0 -1  +3

U 2018. vjenčano je __  para.

 

ŽUPNA STATISTIKA ZA 2017. 

MJESTO

NUŠTAR

CERIĆ

MARINCI

ŽUPA

ROĐENIH

 19 12  3  34

UMRLIH

 36 20 5  61

RAZLIKA

-17 -8 -2  -27

U 2017. vjenčano je __  para.

 

ŽUPNA STATISTIKA ZA 2016.

MJESTO

NUŠTAR

CERIĆ

MARINCI

ŽUPA

ROĐENIH

 33  11  5  49

UMRLIH

 41 14 4  59

RAZLIKA

-8 -3 1  -10

U 2016. vjenčano je 22   para.

 

ŽUPNA STATISTIKA ZA 2015. 

MJESTO

NUŠTAR

CERIĆ

MARINCI

ŽUPA

ROĐENIH

 29  9  4

42

UMRLIH

 30  21  12

63

RAZLIKA

 -1  -12  -8

– 21

U 2015. vjenčano je  20  parova.

 

ŽUPNA STATISTIKA ZA 2014. 

MJESTO

NUŠTAR

CERIĆ

MARINCI

ŽUPA

ROĐENIH

 39

12

5

56

UMRLIH

 40

 17

 7 

64

RAZLIKA

 -1

 – 5

-2

– 8

U 2014. vjenčano je 17 parova.

 

ŽUPNA STATISTIKA ZA 2013. 

MJESTO

NUŠTAR

CERIĆ

MARINCI

ŽUPA

ROĐENIH

 34

13

11 

58

UMRLIH

 31

 18

56

RAZLIKA

 + 3

 – 5

+ 4

2

U 2013. vjenčano je 20 parova.

 

ŽUPNA STATISTIKA ZA 2012. 

MJESTO

NUŠTAR

CERIĆ

MARINCI

ŽUPA

ROĐENIH

26

16

9

51

UMRLIH

40

21

10

71

RAZLIKA

-14

-5

-1

-20

 

ŽUPNA STATISTIKA ZA 2011. 

MJESTO

NUŠTAR

CERIĆ

MARINCI

ŽUPA

ROĐENIH

27

9

6

42

UMRLIH

30

8

5

43

RAZLIKA

-3

-1

+1

-1

U 2011. vjenčano je 20 parova.

ŽUPNA STATISTIKA ZA 2010. 

MJESTO

NUŠTAR

CERIĆ

MARINCI

ŽUPA

ROĐENIH

34

14

8

56

UMRLIH

42

18

16

76

RAZLIKA

-8

-4

-8

-20

 

ŽUPNA STATISTIKA ZA 2009. 

MJESTO

NUŠTAR

CERIĆ

MARINCI

ŽUPA

ROĐENIH

27

27

6

60

UMRLIH

35

16

8

59

RAZLIKA

-8

11

-2

1

zupa nustar 1200

I OPET BOŽIĆ …

Božić je, Božić je u srcu tvom i mom …


Jaslice 2010. u župnoj crkvi

 

Ima blagdana koji ostavljaju duboki trag u svakodnevnom životu ljudi, podsjećaju na djetinjstvo, obiteljsku radost.

Jedan od njih je Božić.

Postao je opći civilizacijski blagdan za čitav svijet. Opasnost je da se iz vida izgubi sadržaj blagdana, ono bitno da je Bog postao čovjek „radi nas i našeg spasenja”, pa tako nebitno postane bitno: darovi, čestitanja, dobro jelo i sveti Nikola s Djedom božićnjakom i okićeni bor. Priprava za Božić teče u dva smjera: vanjska i unutarnja.

Neki će nažalost, pripremu za Božić svesti na vanjsku, a ima ih koji su nakon svega spremni doći barem na Polnoćku. Pravi kršćani Božić pripremaju u oba smjera: okićen bor, darovi, obiteljski ručak, a prije toga ispovijed, pričest, sv. Misa.

Među kojima si ti i kako tvoja obitelj slavi Božić?

Promisli koliko ćeš vremena potrošiti za vanjsku pripremu, a koliko u pripravi duše? Eto, sada znadeš na čemu si!

Pozovi svoje ukućane i dođi na Misu, na susret neba i zemlje. Potrudi se. Kako ćeš nekome čestitati Sretan Božić, rođenje Isusovo ako se nije „rodio u tebi“? Bog se zbog tebe, za tebe rodio. Budi sretan jer si voljen toliko da je i Bog zaželio biti tvojim prijateljem.

 

 

BOŽIĆNI SIMBOLI I TUMAČENJA

DOŠAŠĆE

Dolazak i rast svijetla simbolizira vijenac došašća s četiri svijeće . Svaku se nedjelju pali jedna više uz molitvu.

SLAVLJE-VJERA I TRADICIJA

Uz sve narodne običaje: svjetlo, slama, kićenje zelenog drvca, darovi, čestitari.. POLNOĆKA i susret u PRIČESTI su najvažniji dio slavlja.

Na razmeđu između jučer i danas, noći i dana koji dolazi, u ponoć, recitira se VJEROVANJE “Nicejsko – Carigradsko” da je “Sin Božji postao čovjekom, nama u svemu jednak osim u grijehu”.

BOŽIĆ

SLAVLJENJE BOŽIĆA

Najprije se slavilo na BOGOJAVLJENJE 6. siječnja. Sadašnji datum, 25. prosinca, ne odgovara stvarnosti. Međutim, neke istočne crkve slave ga 7. siječnja, po Julijanskom kalendaru. Uveden je u Rimu u IV. st. da se oplemeni blagdan “nepobjedivog boga sunca”.

Tog datuma nastupa zimski solsticij, vrijeme kad sunce dostiže najveću kulminaciju. “Isus je to sunce o kojem je riječ”.

Prvi put se spominje slavlje 336. godine. Brojenje godina od “Isusova rođenja” računao je u VI st. opat Dionizije. Pogriješio je. Isus je rođen pet godina ranije. Božić spada, zajedno s Uskrsom i Duhovima, među tri najveća kršćanska blagdana. Božićno vrijeme traje od Božića pa do blagdana Krštenja Gospodinova, a to je uvijek nedjelja iza Sveta Tri Kralja.

OBIČAJI UZ BOŽIĆ:

Ostaci poganstva: Grane crnogorice nekad – simboli plodnosti, a kićenje jamstvo uroda, zaštita od zlih uroka.

Bor se kiti od 1600. u Njemačkoj, oko Rajne. Prošireno svuda.

SLAMA U KUĆI

Na njoj su spavali. Na stolu stolnjak, a pod njim zrna žita, zobi, ječma, kukuruza. Pod stolom hamovi i dijelovi pluga.

ŽITO

Sije se na dan sv. Barbare, 4. XII ili Lucije , 13. XII. Rast žita nagovještavao je dobru ili lošu ljetinu. NOVOST kod nas Hrvata. Žito kitimo trobojnicom. Tu je prisutan antički kult vegetacije.

JASLICE

Prvi napravio sveti Franjo Asiški u 13. stoljeću.

BETLEHEMSKO SVIJETLO

Noviji običaj. Svijetlo upaljeno u Betlehemu prenosi se u sve zemlje svijeta, pojedine katedrale. Kod nas u đakovačku katedralu, a mi donosimo to svjetlo u Crkvu, narod u svoje kuće.

BOGOJAVLJENJE – SVETA TRI KRALJA

Univerzalnost Božića. Tri kralja su predstavnici naroda, rasa: crne, žute, bijele. Započinje blagoslov obitelji.

KRŠTENJE ISUSOVO

Početak javnog Isusova djelovanja. Objava Trojstva. Ulazak u vodu označava smrt, izlazak i objava “ovo je Sin moj ljubljeni“ – uskrsnuće.


 

 


zupa nustar 1200

Sveta Lucija

Sveta Lucija od Sirakuze (284. – 303.) također znana kao i Sveta Lucija je kršćanska mučenica koja je zbog svoje vjere podnijela mučeništvo 303. godine.

Progonitelji kršćana mačem su joj odrubili glavu nakon dužeg mučenja. Kroz svu kršćansku povijest štuje se među kršćanima kao mnogostruka zaštitnica – slijepih (tjelesno i duhovno), ratara, lađara, staklara, krojača, tkalaca, pisara, vratara i kovača. Prema predaji, Sv.Luciji su izvađene oči i stavljene na tanjur, pa se ona smatra zaštitnicom očiju i vida.

Njen dan slavi se 13. prosinca. Običaj je da se prati i zapisuje vrijeme kroz 12 dana od Lucije do Božića. Pučka predaja kaže da će sljedeće godine biti u pojedinom mjesecu takvo vrijeme, kakvo je u odgovarajući dan od Lucije do Božića. Na njen dan također se sije pšenica, simbola života kod kršćana.

 

zupa nustar 1200

Danas – milostinja za CARITAS

Odlukom hrvatskih biskupa 3. nedjelja Došašća je proglašena Nedjeljom Caritasa u svim hrvatskim biskupijama. To je dan razmišljanja o potrebnima, a još više poziv i prilika da ljudi dobre volje, a napose katolici, u cijeloj Hrvatskoj daju svoje priloge za potrebne i oskudne. Svake godine Upravno vijeće Hrvatskog Caritasa, odabire moto ili geslo dotične nedjelje.

S obzirom da u svim krajevima ima velik broj ljudi koji su u potrebi, svaki dijecezanski biskup svojom okružnicom u svojoj biskupiji poziva sve župne zajednice i pojedince dobre volje da se uključe u akciju prikupljanja priloga za Caritas: Skupljanje organizira Hrvatski Caritas u suradnji s biskupijskim Caritasima. Prikupljaju se novčani prilozi putem prigodnih kasica i kuverti, darovima na svim nedjeljnim misama ili na neki drugi način, koji može odrediti svaki pojedini župnik. Na misnim slavljima dotične nedjelje redovito se čitaju ili tumače prigodna okružnica dijecezanskog biskupa. i poticajna Poslanica predsjednika Hrvatskog Caritasa.

Ne zaboravimo – danas milostinja za CARITAS!

zupa nustar 1200

SRCA GORE – EVO ZORE

Zornice su danas na Badnjak završile, HVALA svima vama koji ste ustrajnim dolaskom, molitvom i pjesmom sudjelovali u pripravi za doček Božića.

Imaju duboko religijsko značenje. Započinju ranim jutrom da naznače kako se s Bogom započinje svaki dan. Pjesme nas uvode svojom naglašenom čežnjom u vrijeme čekanja Isusova rođendana. U Bibliji jutro simbolizira doba Božje milosti, čistoću svijetla, početka kad još ništa nije iskvareno, izopačeno, grešno.

 



2h3cso9

Sveta Kata – crkveni god u Ceriću

Izreka u narodu: “Sveta Kata baca snig na vrata!”

zaštitnica je

djevica, neudanih djevojaka – jer je i sama bila djevica; umirućih – jer je iskusila smrt za vjeru; studentica, učitelja, profesora, knjižničara, arhivara, pisara, tajnica – jer je bila učena; govornika, branitelja, pravnika, teologa – jer je vjeru uspješno obranila od 50 učenjaka; obrtnika koji rade s kolom radi kola s kojim je trebala biti mučena – lončara, mlinara, mehaničara, kožara, popavljača kotača; dojilja jer legenda kaže da joj je teklo mlijeko umjesto krvi kad su joj odsjekli glavu..

Svetoj Kati se obraća za pomoć u bolestima jezika i teškog govora, te u slučaju bolesti životinja.

slika

 

Osim godine rođenja (koja ipak nije sasvim sigurna) i podatka da je 304. podnijela mučeništvo u Aleksandriji, malo se znade o Katarininu životu, a stvarne podatke teško je razlučiti od legende.

Prema predaji, Katarina je bila lijepa mlada Egipćanka koja je, u trenutku kad je upravitelj Maksimin Daja preuzimao vlas u Aleksandriji, bila pozvana na svečanost koja je uključivala i pogansko žrtvovanje životinja. Katarina je odbila u tome sudjelovati zbog svoje kršćanske vjere.

Maksimin Daia, koji je došao na vlast u rimskim afričkim provincijama naslijedivši rođaka Galerija, zaljubio se u Katarinu tako jako da je odlučio rastaviti se od svoje žene te oženiti Katarinu. Mlada ga je kršćanka najodlučnije odbila. On ju je tada suočio s pedesetoricom filozofa s namjerom da je oni uvjere kako Krist, jer je umro na križu, ne može biti Bog. No Katarina, služeći se govorničkom vještinom, a još više dobrim poznavanjem filozofije i teologije, pridobila je na svoju stranu mudrace koji, rasvijetljeni milošću, prionuše uz kršćanstvo. U očima pogana dvostruko poraženi, zadobiše mučeničku krunu jer ih je Maksimin stavio na muke i pogubio.

Ne mogavši Maksimin slomiti Katarinu, razbjesnio se i dao načiniti posebno mučilo: kotač s bodežima, koji će je sasjeći. No to se mučilo raspalo. Tada je mučenica odvedena izvan grada te joj je odrubljena glava.

Prema kasnijoj legendi anđeli su tijelo sv. Katarine prenijeli na Sinaj i ondje ga sahranili. U blizini toga mjesta podignut je kasnije slavni manastir sv. Katarine koji postoji još i danas, a Katarinini ostaci prenijeti su u pripadajuću crkvu.

Oskudni izvještaji o Katarininu životu kroz povijest su bacali sumnju na njezino stvarno postojanje, pa je to vidljivo i u bogoslužju Katoličke Crkve, koja je spomen svete Katarine 1962. isključila iz liturgijskog kalendara, da bi ga onamo vratila 2002. godine.

zupa nustar 1200

Sjećanje na razorenu Slavoniju

“Bio je to Veliki Petak”, kažu, “jedan od mnogih, za Slavoniju, sela rasuta ravnicom i njegove branitelje”.

Široko otvorenih očiju gledam.

Tražim u sjećanju stope tvoje u pepelištu, u zamagljenom obzoru neba, Slavonijo mog djetinjstva.

Pazim kao da po ranama gazim, Domovino na samrti. Znali smo da

smrt s mrakom pod ruku ide.

I danas nas bole tvoje rane.

I nakon puno godina krvavi cvijetovi u polju niču. Sjećanje nas vraća na razorene kuće crne od tuge duboke, nebu okrenute.

I opet nas i danas nas,rane bole djece tvoje ubijene, križem neobilježene, prognane, nestale.

Rane nas tvoje bole!

“Kako je bilo”? pitaju ovi što dođoše iz djetinjstva, mladost izrasla u slobodi.

“Tu smo mi živi, a u nama oni koji poginuše!” odgovoriše oni koji pamte.

I tako navru sjećanja, a nikad dovoljno riječi u iskazu. Nikad dovoljno!

Bila je to duga mračna noć od crnih dana i godina,

kad su umirali gradovi, sela Slavonska, Hrvatska

noć kad je umiralo djetinjstvo, mladost u rovovima, na prvim crtama obrane, noć kad umiru ljudi od metka, straha, gladi.

Činilo se da nikad neće svanuti, nikako da svane.

Konačno je sazorila zora i dan se rodio u slobodi.

Ostali u nama grobovi,jame, rane neprebolne, neobilježene, crna zgarišta, svježi humci na ravnici.

Danas obnovljene kuće i rane zarasle travom, zaboravom. Sjećate li se: kuće su gledale, nijeme, šupljinom prozora? Srušene.

Sjećate li se? Nebo su pustile u dječje sobe, dnevne boravke, na srušene balkone.

A vi, a oni, a svi ukućani iz daljine iz progonstva, duhom su lutali djedovinom, prvom crtom obrane koju su držali sinovi i muževi, hrabre žene.

Strpljivo je čekala domovina, Slavonija, pamteći stope u pepelu dok su mrtve vode Vukom, Dunavom, Dravom, Savom, Bosutom promicale, proticale.

Sjećate li se ?

Jedino su pragovi bili neporušeni, ulazi krvlju obilježeni, travnjaci prkosom procvali, čekajući povratnike.

Nakon svega branitelji mrtvi i živi, ostadoše hrabrošću u povijest upisani.

Jesu li u srca ove zemlje u tvoje u moje?

Neprijatelji nam «ubiše sela, gradove, crkve i oltare».

Dobro smo znali:

oni koji su razarali gnijezda nisu ni mislili stanovati u njima!

Prognani su molili za nova jutra, nova rađanja nakon svega, nakon svih sutona sanjajući povratak.

Nad ravnicom, u nebo propeti, daleki, razoreni zvonici. Bili su nijemi svjedoci dok ne progovore.

«Ni otišli nismo.» govorili su izbjegli.

Slavonija je, gradovi su, sela su naša Nuštar, Cerić, Marinci bila u nama.

Daleki, a bliski. Napokon sloboda. Jedni su plakali nad grobovima, a mlade su majke pjevale uspavanke.

“Hrvatska moja, rekoše da nisi, a jesi ljepotom i djecom svojom velika”!

Gledao sam; srušene križeve, a iza njih nebo.

Vjerovali smo da će ponovno oživjeti Domovina ponovno će zazvoniti zvona rosnim cvijetom proljetnim.

Znali smo da će izrasti u slobodi kad izraste srce njegovih branitelja, kad izrastu iz oranica, nemira, put svemira.

A onda i danas.

Žene i majke, žene s očima crnim od tuge za nestalom djecom, za muževima svojim plaču, plaču za mrtvima zasijanim na poljima smrti.

Slijedili su ih pogledom

i molitvom dok su odlazili u rat u rovove oko sela, u nepovrat.

Nisu se vratili živi uz one koji jesu. Za njima je ostala sloboda, domovina, trobojna duga na obzoru.

Mi smo danas okrenuti nebu i sjećanju.

Slavko Vranjković – župnik u Nuštru.

 

 

zupa nustar 1200

Voljeni ne umiru

Mnogi nose cvijeće i pale svijeće voljenima za života i nakon smrti

Što za mrtve znači cvijet, svijeća zapaljena, ako su zanemareni dok su bolovali, starjeli, ili bili nevoljeni, zaboravljeni, otpisani? Kad bi se samo dio pažnje, dio novca, dio ljubavi koja se ovih dana rasipa, poklonila živima umjesto mrtvima, starost bi bila lakša, bolest snošljivija, uzajamna blizina životnija.

Opet i iznova: »Svi sveti, Dušni dan«, spomen na pokojnike. Prepuna groblja živih. Ćudljiva jesen prosula uvelo lišće. List do lista, grob do groba. Jesen i smrt, smrt i jesen. Umiranje do proljeća i novih klijanja. Kult pokojnika propisuju sve religije svijeta, ne samo kršćanska, ali i obvezu da za života budemo jedni drugima radost.

 

 

Što se to događa svake godine oko ta dva blagdana? Je li to spomen na pokojne ili zakašnjela ljubav od živih? Mnogi nose cvijeće i pale svijeće voljenima za života i nakon smrti, a neki sebi, da se opravdaju, sada kada je sve kasno, da savjest umire. Tragično zvuči, ne daj Bože da je istinita, jedna njemačka izreka: »Za života mu nisu dali dasku, a kada je umro darovali mu sanduk.«

Koliko iskrenih suza, sjećanja i tuge, a ponekad običaja; tek tako da svi vide? Danima se uređuju grobovi. Groblja postaju mjesta susreta. Ovih dana najviše zarađuju prodavaonice cvijeća i svijeća, a mrtvi najmanje. Što za mrtve znači cvijet, svijeća zapaljena, ako su zanemareni dok su bolovali, starjeli, ili bili nevoljeni, zaboravljeni, otpisani? Usudio bih se reći i ovo, makar se to nekima i ne svidi: kad bi se samo dio pažnje, dio novca, dio ljubavi koja se ovih dana rasipa, poklonila živima umjesto mrtvima, starost bi bila lakša, bolest snošljivija, uzajamna blizina životnija. Inače, ovo je još jedna lakrdija, koju samo čovjek može smisliti.

Zašto sam tako zajedljiv? Mislite li da sam protiv pažnje koju iskazujemo pokojnicima? Bože sačuvaj. Nisam! To je lijepo, a ono prije važnije i potrebnije. U misi iskazujemo ljubav pokojnicima prizivajući Isusa, gospodara života i smrti, moleći za njihovu besmrtnu dušu. Tu je susret s »onima na drugoj obali«. Što vrijedi život ako nije besmrtan? Ako traje samo između prvog daha i zadnjeg uzdaha, nije li to prekratko vrijeme za sve što jesmo i želimo?

Mnogi se tuže i kukaju računajući koliko košta kada ti je netko bolestan: bolnica, lijekovi, posjeti, higijena. Malo ih je koji s radošću prihvaćaju tuđi križ. Nažalost!

Bio sam u kući pokojnice i ne samo jednom, gdje s neskrivenim osmjehom kažu: »Umrla je«, kao da žele reći: i njezine i naše patnje su minule. Ima i onih kojima je tuđa bolest prilika da pokažu koliko su veliki u vjeri, ljubavi, dobroti. Bogoliki. Bolesnicima sam vječnost s Kristom donosio, a zaobilazili su ih i rodbina i prijatelji. Kažu: »Nemamo im što reći. O čemu bismo mogli razgovarati?«

Pitam se što je s vjerom, što je s Isusom i besmrtnošću o kojoj govori, što je s ponovnim susretom s onima koji su »otišli s ovoga svijeta obilježeni znakom vjere«… Nije li to prava tema za razgovor? U susretu s umirućim, u nadi u uskrsnuće ili beznađu, naša vjera stoji ili pada. Davno je zapisao apostol Pavao: »Ako mi vjerujemo u Krista zemaljskoga, onda smo najbjedniji od svih ljudi. Ali Krist je uskrsnuo!« Vjernik treba znati da ćemo smrću izgubiti drage svoje, ali i dobiti molitelje i zagovornike kod Boga.

Isus reče: »Ja sam uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje, ako i umre živjet će.« Ne bismo smjeli »tugovati kao oni koji nemaju nade«. Tako kaže vjera Crkve. Što poneki kršćani čine? Okrenite se oko sebe, pročitajte natpise na grobovima : »Otišao si zauvijek«, »Nikad više«, »Izgubili smo te za sva vremena«. Nisam nigdje pročitao: »Do susreta!«

Ako je tako, čemu križ uklesan na spomeniku? Jedno s drugim ne ide. Istina, mi kršćani ne znamo kako će to biti. Daleka »druga obala« postala je blizu po Isusu. On je »most i put« za vječnost. Nama ostaje vjera i povjerenje u njegovu moćnu riječ. Nema odgovora na sva pitanja. Svaka granica je nov početak. Dotle je u nama nada da život ima smisla, jer se »ni kap vode ne gubi, a zašto bi se izgubilo sve čovjekovo«?

Umjesto da pišem o mrtvima, pišem o živima, pokojnima je ionako svejedno. Oni ne čuju naše korake, a možda su ih očekivali za života, neće vidjeti upaljenu svijeću i skup buket. To im je trebalo prije. Pa komu pališ svijeću i kitiš grob? Sebi? Život je tako kratak i nestalan, budi čovjek za one koji te trebaju! Odvoji nešto svojeg vremena za patnike, bolesnike, prijatelje u nevolji, kojima nije do voća, već do tebe, a onda na Blagdan donesi mali cvijet i upali svijeću »do ponovnog susreta«.

Što je s misom nakon pogreba? Vidim i znam, nažalost, dolaze samo rodbina i poneki prijatelj. Malobrojni. Zašto? Valjda zato što je za neke smrću sve gotovo. Počesto im se ljubav prema pokojniku gasi kad i svijeća koju su zapalili i sjećanje vene uz cvijet u buketu. Toliki su »živi – mrtvi« u njima, pa jedan mrtvac više, manje.

A što je logičnije od ovoga: »Na kraju noći – zora, na kraju očaja – nada, na kraju puta – cilj, na kraju smrti – život.«

Na prigovor da iza smrti nema ništa, jedan je svet čovjek odgovorio: »Ništa zato! Cio sam život živio u nadi, a to je daleko bolje nego u beznađu!« Možeš li za sebe reći: Moji su u meni voljeni i za života, a bit će i nakon smrti!

Slavko Vranjković, župnik