Na blagdan svetog Stjepana, u filijalnoj crkvi svete Katarine u Ceriću, župa Duha Svetoga Nuštar, svetu misu predvodio je nadbiskup đakovačko-osječki mons. dr. Đuro Hranić, uz koncelebraciju župnika vlč. Slavka Vranjkovića. Obraćajući se na početku okupljenim vjernicima od srca je zaželio sretan i blagoslovljen Božić, radostan što i ove godine može zajedno sa svima nama slaviti svetu misu o blagdanu svetoga Stjepana.
Posljednju nedjelju godine Crkva proslavlja u znaku obitelji – Svete Obitelji Josipa i Marije, jedinstvene obitelji koja je nastala u Božjem planu spasenja. Prve stranice Pisma donose opis stvaranja muškarca i žene kao vrhunac Božje stvarateljske ljubavi: „I reče Bog: „Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji! Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih“ (Post 1,26-17).
„Tada se Herod, videći da su ga magi izigrali, veoma rasrdi te naredi da se poubijaju u Betlehemu i njegovoj okolici sva muška djeca od dvije godine pa naniže, prema vremenu za koje se pomno raspitao u maga. Tada se ispuni riječ proroka Jeremije: „Glas u Rami ču se – plač i jauk mnogi: to za djecom Rahela tuži – neutješna što ih nema.“ (Mt 2,16–18).
Cerić
Žive Jaslice
Ovogodišnja proslava Rođenja Gospodinova u filijalnoj crkvi sv. Katarine u Ceriću, župa Nuštar započela je scenskim uprizorenjem živih jaslica koje su za sve okupljene vjernike priredili članice i članovi KUD „ Slavko Mađer „ iz Cerića. Prema tekstovima Osmijeh dubine Mile s. Bernardice Crnogorac, Izgubljena zvijezda Stjepana Lice, tekstova s. Marije od Presvetog Srca ( Anke Petričević), Četvrtog kralja J. Marinova koje je za ovu prigodu odabrala i na scenu postavila učiteljica Eva Dakić, naslovivši ovo uprizorenje „ Dok je tama sav svijet obavijala“.
Sv. Ivan, apostol je i evanđelist, čije ime u prijevodu znači „Gospodin je milostiv“. Rođen je u 1. stoljeću kao sin Zebedeja i sv. Salome. Poznat je po tome što je bio Isusov „ljubljeni učenik“, jer u Evanđelju stoji da je odano ljubio Isusa i da je jednako tako od Isusa bio ljubljen. Apostol Pavao nazvao je Ivana zajedno s Petrom i Jakovom “stupovima Crkve”.
„Krv mučenika, sjeme je prvih kršćana!“ (Tertulijan) Liturgija slavi mučeničku smrt đakona Stjepana odmah nakon Božića. Rođenje Boga odmah sutradan zasjenjuje muka njegova đakona. Dvije neodvojive stvarnosti znakovito prikazane jedna […]
Božićna čestitka i pastirska poruka nadbiskupa mons. Đure Hranića
Prva svjedočanstva o slavljenju Kristova rođenja sežu još u davno IV.stoljeće, iako postoje dokazi da kršćani časte špilju Kristova rođenja već u II. stoljeću. Prisciline katakombe u Rimu čuvaju vjerovatno najstariji poznati prikaz Kristova rođenja ( oko 230. g.). Na njima je žena koja drži dijete i doji ga, i muškarac koji pokazuje rukom na zvijezdu u daljini. Lik Josipa se u prvim stoljećima ne pokazuje zbog bojazni da se njegovim prikazom ne umanji Isusovo božanstvo. Josipa se počinje častiti puno poslije tih prvih vremena. Ikonografija želi naglasiti Kristovo bogočovještvo, i zbog toga ne stavlja skoro nikakav naglasak na Josipa. Najpoznatije uprizorenje živih jaslica napravio je sveti Franjo Asiški 1223. godine uz pristanak pape. Ne zna se točno zbog čega je 25. prosinac uzet kao datum slavljenja Božića. Pretpostavlja se da su poganski običaji koji su vladali u prvim vremenima kršćanstva bili jako rašireni pa se tako dan rođenja Sunca ( Dies natalis invicti ) pokušao prevladati i zaboraviti uvođenjem slavlja rođenja Isusa Krista, Boga – mladoga Sunca koje nema zalaza. Slavlje Kristova rođenja nikada nije naglasak stavljalo na scenske prikaze i maštovitost pri izradi jaslica, i općenito uprizorenjem samoga događaja, nego Crkva oduvijek naglašava simbolični izričaj vjere u Otajstvo koje se očitovalo rođenjem Djeteta u Betlehemu.
SVETE MISE U TJEDNU od 23. do 29. prosinca 2013. Ponedjeljak zornica 06:45 sati + Stana, Mirko, Petar Pirić spomen: +Jozo Lončar, Marija Marić Utorak BADNJAK 22.00 sati […]
– Dominus tecum – Gospodin s tobom, riječi su kojima anđeo Gabrijel, poslan od Boga – pozdravlja Mariju. Riječi su to kojima je povijest krenula jednim novim tijekom. One su donijele novost svijetu.
Po riječima koje je Bog preko svoga anđela uputio jednoj mladoj i plašljivoj, stidljivoj nazaretskoj djevici – počela je povijest spasenja. Te su riječi veoma sretno razvijene jer se iz njih može osjetiti posebna prisutnost Božja koja se nalazi u Mariji, izvoru i uviru milosti. Svevišnji koji na različite načine prebiva u neživim stvorovima i u ljudima, u dobrima na savršeniji način nego u zlima, na poseban način prisutan je u Mariji, jer je ona sjedinjena s Bogom u većem stupnju negoli su to sveci. Marija je zamilovana od Boga, milosti puna.
lekosta
