Korizmeni susret – šesti
KORIZMENI SUSRET – ŠESTI
Horizont je u daljini crta između neba i zemlje. Da se dopre, “dotakne nebo” uzaludan je napor. Ljudi žele prekoračiti crtu između prolaznosti i vječnosti.
Sve velike kulture i religije govore da je čovjek u “neprestanoj potrazi za nebom”. Veliki Tjedan je sažetak Isusova i našeg života:
Cvjetnica i zanosna klicanja. Posljednja večera Velikog Četvrtka, Veliki Petak muke i poniženja do groba velike Subote i uskrsnuća. Ovo zadnje je važnije od svega. Da toga nije bilo, zašto bi ga spominjali. Bilo je patnika i reformatora i prije njega. Ono što se Kristu dogodilo nova je novost kakve nije bilo. Ne začuđuje zbunjenost i neujednačenost Evanđelista u iznošenju neviđena događaja. Bili su začuđeni tim nevjerojatnim obratom. Prebirali su u sjećanju Isusove izjave o tome kako će: “biti odbačen ubijen i treći dan uskrsnuti! Dozivali su u pamet njegove poruku, lomeći kruh na Misi. Na tom su temelju gradili Crkvu, duhovnu zgradu “od Boga, čovjeka i vječnosti”.
Pavao je govorio: “Jer, ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je naša vjera!”. “Gdje su dvojica ili trojica u moje ime sabrani, ja sam s njima!”.
Umro nisam
i dalje u vama živim.
Smrt je samo privid,
odlazak nestvarani.
Ostajem u ovom
i svakom drugom vremenu,
u Riječi, Kruhu, u
vinu sunčanom na oltaru u
licu čovjeka,
zjeni oka i dodiru.
S vama sam na žrtveniku
i kad me ne vidite.
Smrt nije kraj,
to je novi početak života u nebu.
Bez tebe čovječe, svećeniče,
nisam vidljiv u vremenu
iako ja Jesam.
Stoga srce tvoje, ruke,
noge tvoje i glas trebam
za korak
i zagrljaj.
Slavko Vranjković-sacerdos
SRETAN USKRS!!!