S Isusom nismo sami
S ISUSOM NISMO SAMI
(recital za prvu pričest)
Konačno nama zora sviće,
dan se rađa.
Prva pričest.
Isus nama sebe dijeli
u sve dane, sve do smrti,
život cijeli.
On dolazi jer nas voli
I kad smo sretani
i kad nas boli.
Ljubavlju nam srca dira
i zato želi k nama doći
i ostati čitav život,
u sve dane i sve noći!
Volimo ga srcem
njim se bolje vidi nego očima.
U nama s njime
novi život započima.
Mi smo spremni za susrete
pa ga molimo, pa ga slutimo
jer ga volimo
i grijehom ne ljutimo.
On se za nas Ocu moli
i za sve ljude srca ima,
s nama dijeli sve što jesmo,
šireć’ ruke na svom križu, sve nas prima.
Dijeleć’ s nama život, dane on nas hrani
i od zla brani.
Nekad davno svima reče
„Ja u kruhu, vi u meni za
života posvećeni. Jednom reče:
“Uzmite i jedite, ovo je tijelo moje!”
tko ga prima, život ima.
Vjernici ga srcem vole, svakim danom njega mole
da im bude hrana i od smrti brana.
Njegova nas ljubav vraća u djetinjstvo
kada je majka meni rekla
srce moje, mama tati, čovjek ženi
oni nama, a ja tebi, a ti meni.
Očenaš je molitva djece Božje.
Ponekad, kad ga bez srca molimo
ne misleći, na brzinu, a tvrdimo da ga volimo.
Zapamtite roditelji dragi i ostali da
gdje srce ne moli, nema neba
ni zahvalnosti Isusu, koju vjerniku
pričesniku treba.
Mi ćemo, kao sinovi svjetla, probuditi
vaše savjesti jutarnjim krikom pijetla.
Isusu ćemo poslat pusu
u obzorje raja.
U njoj su srca naša puna
ljubavi koja nema kraja.
Danas smo u raju i što poželjeti na kraju?
Stoga vičemo,
glasno kličemo:
„Isuse, blaga i ponizna Srca,
učini srce naše po Srcu svome!“
Svi uglas.
Pusa Isusu i njegovoj mami,
u dane života nikad nećemo ostati sami!
Slavko Vranjković-župnik
lekosta