KRUŠE ŽIVOTA
KRUŠE ŽIVOTA
KRUŠE KOJI S NEBA SIĐE
TEBI PJEVAM HVALE
KOJI NA KRIŽU BI LOMLJEN
DA NAM ŽIVOT DADE!
(J. Dević)
KRUŠE ŽIVOTA
KRUŠE KOJI S NEBA SIĐE
TEBI PJEVAM HVALE
KOJI NA KRIŽU BI LOMLJEN
DA NAM ŽIVOT DADE!
(J. Dević)
U subotu, 16. svibnja 2015., ovogodišnji prvopričesnici naše župe (njih 63), hodočastili su Gospi od Utočišta u Aljmaš. Predvođeni učiteljicom Katicom Janjić i svojim vjeroučiteljicama Mirjanom Srednoselec, Mihaelom Špoljarić i Tihonijom Zovko došli su Gospi zahvaliti za godinu dana zajedničke priprave, molitve i zajedništva koje je svoj vrhunac imalo u sakramentu Prve svete pričesti.
Sudjelovali su na svetoj misi koju je predvodio dr. Marin Srakić, nadbiskup u miru, u zajedništvu sa svećenicima Garčinskog dekanata koju su također toga dana hodočastili Gospi u Aljmaš.
Kod Gospine Kapelice ( Bunarić) molili su Gospu da svojim blagoslovom i zaštitom prati njihove obitelji i svu našu župsku zajednicu.
Na Kalvariji su zajednički izmolili križni put, izmjenjujući se na postajama, prvo su molili prvopričesnici iz Marinaca ( I-IV. postaja), zatim prvopričesnici iz Cerića (V-IX. postaja), a postaje od X.-XIV. prvopričesnici iz Nuštra.
Zahvalni Bogu na lijepom vremenu, a nadasve Gospi vratili su se umorni ali zadovoljni svojim kućama.
Galerija slika:
U nedjelju, 19. travnja 2015., 23 prvopričesnika pristupila su oltaru na svečanom euharistijskom slavlju koje je predvodio župnik Slavko u crkvi sv. Katarine u Ceriću.
Razdragani i radosni naši prvopričesnici kroz recitacije, molitve i pjesme koje je za njih pripremila katehistica Tihonija Zovko, okupljenim roditeljima, kumovima i vjernicima pokazali su koliko su sretni i koliko su nestrpljivo očekivali svoj Veliki dan.
Prigodni recital „ Životno povezani“ i ove godine napisao je župnik Slavko, a za djecu prilagodila i uvježbala Eva Dakić.
Svoj veliki HVALA Bogu, i svima okupljenima djeca su oduševljeno iskazala pjesmom:
“Hvala ti, hvala Kriste, ti si naš život dao,
hvala ti, hvala Kriste, što si nam došao.”
„O blažene noći koja spaja zemlju s nebom,
a čovjeka sa stvoriteljem.“
Misterij noći velik je jer spaja nespojivo:
Nebo i zemlju, čovjeka i Boga.
Svjetlo ove noći, Krist Uskrsli
svijetli svakom čovjeku
Te živi i kraljuje u
Vijeke vjekova.
Bože, gdje si?
Ti si u čovjeku boli
Isusu Kristu
Razapet.
Njegove ruke na križu prikovane
Raširene su za mene.
U njima se događa spasenje!
Krist nam se daje u kruhu i vinu.
Ništa ne želi zadržati za sebe: daje tijelo i krv.
Kruh koji je nastao od bezbroj zrna, vino od bezbroj boba.
Slaveći euharistiju,
moramo stalno imati pred očima,
koga slavimo.
Jer sve što se dogodilo,
dogodilo se za mene.
Dogodilo se ta tebe.
Dogodilo se za nas.
Od 20. – 22. ožujka 2015. crkveni zbor Credo filijalne crkve sv. Katarine u Ceriću bio je domaćin pučkim pjevačima i Žudijama Župe Gospe Karmelske iz Bagalovića.
U nedjelju 22. ožujka nakon svete mise koju je u prepunoj crkvi predvodio vlč. Vranjković pučki pjevači i Žudije prikazali su okupljenim vjernicima dio obreda koji se u njihovoj župi događa u Svetom trodnevlju: na Veliki četvrtak, Petak i Subotu.
Uprizorenje su započeli pjevači s Gospinim plačem koji se kod njih pjeva na Veliki četvrtak u trenutku kada se prenosi Tijelo Isusovo.
Nastavili su s Velikim petkom i pjesmom Puče moj, te prikazali dio križnoga puta koji se odvija nakon obreda Velikoga Petka, kada jedan od mladića koji je odabran da bude Šimun Cirenac kreće na put križa, bosonog po cesti nekoliko kilometara. Za svakoga od njih biti Šimun Cirenac koji je Isusu pomogao nositi križ, velika je čast na koju čekaju po nekoliko godina.
Dok su pjevači pjevali pučke pjesme, Žudije- čuvari Kristova groba čuvaju Isusov grob. To su neoženjeni mladići kako je to u njihovoj župi običaj. Obučeni kao rimski vojnici, izlaze na Veliki četvrtak i izmjenjuju se u straži sve do Velike subote, kada prilikom uskrsnuća popadaju od straha na zemlju kao što su to učinili i rimski vojnici koji su čuvali Isusov grob.
Pučki pjevači pjevaju pjesme samostalno, bez instrumentalne pratnje, vođeni tradicionalnim i autentičnim izričajem. Pučke pjevače okuplja i vodi gospodin Miljenko Ćendo.
Župa Gospe Karmelske u Bagalovićima, nalazi se u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji.
Gosti su u nedjelju, nakon pučke svete mise u 11.00 sati u župnoj crkvi u Nuštru izveli prigodan program, na oduševljenje nazočnih vjernika.
U crkvi svete Katarine u Ceriću, u nedjelju 15. ožujka predstavljeni su ovogodišnji prvopričesnici koji se već više od pola godine intenzivno pripremaju za sakramente pomirenja i euharistije.
Zahvaljujući svima koji molitvom prate prvopričesnike, njihovim roditeljima, našem župniku Slavku koji je za ovu prigodu oslikao sliku trsa i listova vinove loze u koje smo stavili sliku svakog djeteta.
Gđa Tihonija Zovko zamolila je sve okupljene da i dalje svojom molitvom prate djecu i pomognu im da postanu uistinu prave „ loze“ koje će plod donositi.
Zajednica vjernika u Ceriću od 19. travnja postati će bogatija za 23 novih redovitih pričesnika:
Možda me korizma
upravo želi uvesti u novi način života,
možda je baš ona izvor:
za moj život sa mnom,
za moj život s Bogom,
za moj život s Bližnjim.
Kada govorimo o svecima, rijetko razmišljamo o braći i sestrama, posebice blizancima, koji su proglašeni svetima. Jedan primjer takvog odgoja u Božjoj milosti, doveo je do svetosti brata i sestru, Benedikta i Skolastiku. Pri porodu im umire majka, a odgoj malene djevojčice preuzimaju časne sestre u samostanu.
Benedikt odlazi u muški samostan, odmah kraj samostana svoje sestre. Osniva red benediktinaca, a ona red benediktinki. O svetoj Skolastici najviše doznajemo iz knjige Dijaloga, svetoga Grgura Velikoga, pape (590-604). Rođena je 480. godine u Nursiji, i od djetinjstva posvećena Bogu kao djevica, živjela je skromno i pobožno, ponizno i šutljivo. U početku je živjela kao pustinjakinja, a sav njen život bio je molitva i razgovor s Bogom. Svoga brata viđala je samo jedanput na godinu, jer su im to zabranjivala stroga redovnička pravila. Taj jedan dragocjeni dan proveli bi u razgovoru o duhovnim stvarima, o Bogu i o radostima nebeskog života. Njihov posljednji susret Skolastika je pokušala produžiti, pa je zamolila brata da ostane kod nje cijelu noć. Opslužujući pravila, on nije želio na to pristati. Potom je ona, kako priča kaže, zamolila Boga za tu uslugu, i on ju je uslišio. Tu večer kad je Benedikt trebao krenuti sa svojom pratnjom kući, spustila se takva kiša i nevrijeme, da je ipak ostao kod sestre. Tri dana poslije, 547. godine, Benedikt je imao viđenje bijele golubice koja leti ka nebu. Bila je to duša njegove sestre. On se obradova tolikoj milosti od Boga, te posla svoju braću po tijelo svoje sestre, koju sahrani u samostanu Monte Cassino, u grobu koji je za sebe pripremio. Na njemu i danas piše;
„Bendikt i Skolastika došli su na zemlju jednim porodom, bili su odani Bogu jednom pobožnošću i ovaj ih jedan grob čuva.“
Svim što vjeru imaju, što se u te ufaju, sedam svojih dara daj.
Adresa:
Križnog puta 20, Nuštar
Vukovarsko – srijemska 32221
Telefon:
032/386-216
E-Mail:
zupanustar@gmail.com