Uzvišenje svetog Križa
„...ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu...“
Kad danas iz perspektive dvadeset vjekova razmatramo kalvarijski događaj, ponosno upiremo pogled i srce u raspelo da se zahvalimo Kristu što nije poslušao vikanje mnoštva i sišao sa križa, nego je zaželio biti na njemu da tako sve nas privuče k sebi.
Križ je mjesto pobjede, a ne poraza. Križ je izvor života, a ne smrti. Križ nije samo simbol, sveti znak. Križ je život. Iz križa izvire život kako za Krista, tako i za svakog čovjeka. Križ postaje izvorom najveće ljubavi. Kad je iz ljubavi prihvaćen, tada je to blagoslov za čovjeka i za svijet. Kad ga odbacujem i ne prihvaćam, satire me i nije blagoslov nego prokletstvo.
Dan u kojem je rođena Djevica treba častiti sa najvećom svečanošću. Taj dan rodila se ona koja je već u majčinskoj utrobi primila milost da se rodi svetom i neokaljanom. Zbog toga Marija ne treba lažne počasti jer je i onako puna istinskih naslova i visokih znakova dostojanstva. Ona je puna Duha Svetoga koji svojom snagom posvećuje onoga koga ispunjava.
