Korizmeni susret – prvi
Poštovani čitatelji našeg župnog portala,
podijelit ćemo na ovome mjestu s Vama šest kratkih Korizmenih susreta koje je Vinkovački list, pravdajući se novom uređivačkom politikom, odbio objaviti u svojoj tjednoj tiskovini. Stavljamo Vama na prosudbu, kroz čitanje ovih kratkih korizmenih promišljanja popraćenih župnikovim pjesmama, koji bi to mogli biti razlozi zbog kojih je naša lokalna tiskovina odbila udomiti iste na svojim stranicama u ovo vrijeme korizme.
KORIZMENI SUSRET PRVI
Odvoji vrijeme za sebe. Stani! Besciljno trčeći teško ćeš doći na cilj. Vrijeme korizmeno vrijeme je susreta sa samim sobom, drugima i Bogom. Što ćeš poduzeti da ti svaki susret bude radost, a ti drugima dar i znak na putu u vječnost?
ZNAKOVI NA PUTU
Tko bi to trebao biti
ako mi nismo
znak na putu
do neba,
uljanica koja gori,
kruh na stolu i sjeme
u brazdi?
...
lekosta
Broj 40 je u Novom zavjetu usmjeren na djelovanje Isusa Krista, te su pojedine faze njegova života obilježene tim brojem. 40 dana Isus je kušan u pustinji, a isto je toliko dana od Uskrsnuća do njegova Uzašašća na nebo. Korizma traje 40 dana. Od Pepelnice – i podsjećanja da smo prah i pepeo, do Uskrsa – i veličanstvene Kristove pobjede nad smrću kojom nam je otvorio vrata neba u vječni život, točno je 40 dana. Stoga je ovaj 40-dnevni hod kroz korizmu sažetak našega života, koji nam kao skraćeni igrokaz stavlja pred oči njegovu prolaznost.
Pepelnica je početak korizmenoga vremena. To je dan pokore, razmišljanja, nemrsa i posta. Na blagdan Pepenice, svećenik posipa kršćane pepelom uz riječi: "Spomeni se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti" ili "Obratite se i vjerujte Evanđelju!"
Tradicija stara nekoliko stoljeća slamka je spasa za one koji nam na kulturan način žele predočiti koliku važnost pridaju tome da zaista vole, pa bar na jedan dan, biti netko drugi. To što je pojedini običaj preživio nekoliko stoljeća ne mora značiti da je hvale vrijedan.
Prisjećam se svoga dragog profesora Tomislava-Janka Šagi Bunića i njegovih predavanja, njegove propovijedi u Zagrebačkoj katedrali pod naslovom: “Kršćanstvo ne može biti umorno.“
